Klub serije i filma: Train Dreams (2025) - do 23.04.

[Nierika]

Može što se mene tiče, ja nisam gledala. Ne znam šta misle ostali učesnici.

[medvjed23]

To neki meditacijski, u stilu Terrenca Malicka. Meni će se skoro sigurno svidjeti.

Dakle, što se mene tiče, može.

Može što se mene tiče, ja nisam gledala. Ne znam šta misle ostali učesnici.

Hajd stavi u naslov teme naziv filma i rok da pogledamo. Pitanja može smajlic smisliti, pošto je njen prijedlog. Ili možete skupa

[smajlic]

od mene dosta
mozemo koristiti ona prva pitanja?

[medvjed23]

Skuckajte nešto.

Ti: najseksi muški lik?

Nierika: najseksi ženski lik?

I eto, već imate nešto, neki osnov na kojem možete graditi.

[Nierika]

Eto. Javite ako trebam drugi datum napisati, ja sam za to da nam svaki put forumaš/ica koja predloži film napiše nekoliko pitanja ili smjernica al' mogu i neka od pitanja za prethodni film.

[smajlic]

Hajd', evo pitanja!
Ne morate naravno odgovarati na njih.

Kakav je bio vaš prvi utisak nakon gledanja filma?

Da li vam je film bio više emotivan ili spor i težak za pratiti?

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?

Kako doživljavate glavnog lika?
Da li ste se mogli povezati s njim ili vam je bio distanciran?

Kako vam se svidio sporiji tempo filma?

Da li vas je film natjerao da razmišljate o vlastitom životu ili prolaznosti vremena?

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?

[dmr]

Spoiler!

Kakav je bio vaš prvi utisak nakon gledanja filma?
Prvi utisak mi je bio da sam pogledao film koji više osjećaš nego što ga pratiš klasičnom radnjom. Ostaje ti neka tiha težina i mir u isto vrijeme, kao da si zavirio u nečiji cijeli život, a ne samo u priču. Film djeluje jednostavno, ali se emocionalno zadrži dugo nakon gledanja.


Da li vam je film bio više emotivan ili spor i težak za pratiti?
Definitivno više emotivan nego “težak”, ali jeste spor. Tempo je namjerno usporen i meditativan, što nekima može djelovati zamorno, ali ako se prepustiš, emocije dolaze tiho i postepeno. Ovo nije film koji traži pažnju – traži strpljenje.

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?
Glavna poruka filma mi se čini kao razmišljanje o prolaznosti života običnog čovjeka i o tome koliko malo kontrole zapravo imamo nad sudbinom. Život se desi između velikih istorijskih promjena, rada, gubitaka i kratkih trenutaka sreće – i možda upravo u tome leži smisao.

Kako doživljavate glavnog lika?
Da li ste se mogli povezati s njim ili vam je bio distanciran?
Glavni lik je vrlo tih, zatvoren i emotivno suzdržan. U početku može djelovati distancirano, ali s vremenom shvatiš da je upravo ta šutnja njegov karakter i način preživljavanja. Nisam se s njim “identificirao” u klasičnom smislu, ali sam ga duboko razumio.

Kako vam se svidio sporiji tempo filma?
Spor tempo mi je s vremenom postao prednost filma. On dopušta da se prizori, priroda i sitni detalji upiju bez žurbe. Nije film za gledanje “uz telefon”, ali ako mu daš vrijeme, tempo postaje dio priče.

Da li vas je film natjerao da razmišljate o vlastitom životu ili prolaznosti vremena?
Da, ali nenametljivo. Film ne propovijeda, nego ti samo pokaže jedan život i pusti te da sam povučeš paralelu. Posebno ostavlja osjećaj kako godine prolaze brzo, dok mi mislimo da živimo “običan” život koji niko ne primjećuje.

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?
Najviše mi je ostala u sjećanju scena vezana za prirodu i drveće – pad stabla i osjećaj koliko je ljudski život malen u odnosu na vrijeme, šume i svijet koji traje prije i poslije nas. Ta scena savršeno sažima duh filma bez ijedne velike rečenice.

[smajlic]

ako je meni gpt napisao pitanja ne mora tebi copilot odgovarati

[dmr]

hocemo ih posvađati?

[smajlic]

hocemo ih posvađati?

nece moj da se svadja

Screenshot_2026-04-11-11-30-20-798_com.openai.chatgpt.jpg

[medvjed23]

Noćas mi je jedina šansa da pogledam u roku.

I planiram je iskoristiti.

Gledajte i vi, pa da muhabetimo.

[medvjed23]

Sjajan!

Hvala na preporuci, sokano.

Odgovoriću na pitanja nekad oko isteka roka.

[Nierika]

Da javim da sam i ja pogledala film(sku poemu). Pišem odgovore sutra ili prekosutra, i sad mogu pročitati i Dmrove komentare u spoileru.
Btw, mislim da je nešto drugačije sa smajlijima u ovoj rubrici gdje se piše post (ima ih manje).
Ugl do čitanja odgovora.

[smajlic]

Kakav je bio vaš prvi utisak nakon gledanja filma?

Da li vam je film bio više emotivan ili spor i težak za pratiti?

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?

Kako doživljavate glavnog lika?
Da li ste se mogli povezati s njim ili vam je bio distanciran?

Kako vam se svidio sporiji tempo filma?

Da li vas je film natjerao da razmišljate o vlastitom životu ili prolaznosti vremena?

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?

Prvi utisak...tuzan.
Emotivan naravno, nije bio tezak za pratiti. Naspram onog prvog filma...bas brz.
Glavna poruka...zivot je .eben al se mora zivjeti.
Robert mi je ok, normalan covjek. Moze se povezati s njim bas jer je prica nekako normalna.
Nije me natjerao, razmisljam svakako o tome stalno. Zadnjih sest godina mi je bilo bas tesko, prosla godina... fuj al hej, zivim ga i nista mi nije promijenilo volju za tim.

Onaj dio kad spava na mjestu gdje je bila koliba....

.....
Nekako sam se potajno nadala da ce se vratiti. Da su pobjegle na vrijeme.

[smajlic]

izabrala sam dobar film
zadovoljna sam
to sam ja

[smajlic]

IMG_20260423_134920.jpg

ovo

[Socrates]

Kakav je bio vaš prvi utisak nakon gledanja filma?

Prvo sam razmišljao o tome kako je ovo zaokruženiji film od Sinners. I pošto su bili u istoj Oskarovskoj konkurenciji, razmišljao sam zašto je Sinners bio, uslovno rečeno, uspješniji. Jedini zaključak je da je Sinners imao bolju promociju. Zašto je to slučaj može da se nagađa, ali zaključak je da možda akademija jednostavno ne voli ovakve filmove. Jer..., ovom filmu teško se može naći ijedna zamjerka. Ideja, namjera, izvedba, sve je skoro pa bez greške kliknulo. To, naravno, ne znači da je ovo najbolji film svih vremena. Autorski filmovi su iznad toga. Svaki je unikatan.

Onda sam razmišljao na koje me filmove Train Dreams podsjeća. Izvukao sam tri primjera. Motiv pruge (voza) i brutalnosti progresa se provlači kroz Once Upon A Time In The West od Leonea i Dead Man od Jarmuscha. Treći primjer je video igrica Red Dead Redemption 2. I to nije samo moj dojam. Govori se o tome po internetu, i onaj koji je igrao igricu zna zašto se govori. Generalna atmosfera, neizbježna usamljenost glavnog lika, njegova tišina koja vrišti, toliko često zaglušujuće.

Da li vam je film bio više emotivan ili spor i težak za pratiti?

Film je težak jedino u smislu da je psihološki težak. Onaj ko mu posveti pažnju mora to osjetiti. Ja ga nisam smatrao sporim, i rijetko filmove tako gledam i opisujem.

Poslije sam pročitao da reditelj jako cijeni Terrence Malicka, koji pravi "sporije" filmove. To se vidi, samo što se Clint Bentley trudi da film ispriča prosječnom gledaocu koherentnijim filmskim jezikom. Malick to nikad ne radi. To je plus ovog filma.

Šta mislite, koja je glavna poruka filma?

Svaki život (pa i smrt) ima svoju "intrinsic" (urođenu?) ljepotu, bez obzira koliko se čini beznačajan. Glavni lik ne ostavlja ništa vidljivo iza sebe i pored mukotrpnog rada i njegove ljubavi za (izgubljenom) porodicom. Ne ostavlja potomke, "po njemu se ništa neće zvati", da parafraziram Duška Trifunovića. Vožnja avionom pred kraj ga, međutim, povezuje sa svim ostalim sličnim ljudima koji su tako ("beznačajno") proživjeli na ovoj predivnoj planeti, povezuje ga sa "pobratimstvom lica u Svemiru", kao što Tin Ujević napisa.

Kako doživljavate glavnog lika?
Da li ste se mogli povezati s njim ili vam je bio distanciran?

Jesam se povezao sa njim, mada naizgled nema ništa zajedničko između njega i mene. I pored mog "razmaženog" života Milenijalca u "Prvom Svijetu" i mog cinizma, kojeg bih trebao da se riješim. Kontrast između nas dvojice ne može biti oštriji. On nije razmažen, nije ciničan. A opet sam se povezao sa njim.

Kako vam se svidio sporiji tempo filma?

Meni je sve bilo potaman.

Da li vas je film natjerao da razmišljate o vlastitom životu ili prolaznosti vremena?

Razmišljanje o ovakvim stvarima je moje default stanje. Nije me, dakle, natjerao, ali jeste mi donio različitu nijansu poznate matrice razmišljanja.

Koja scena vam je ostala najviše u sjećanju i zašto?

Ubistvo kineskog radnika. Glavnog lika ta scena proganja kroz čitav život. I proganja ga grižnja savjesti što nije uradio ništa kad je morao da zaštiti drugo "beznačajno" ljudsko biće od brutalnosti takođe "beznačajnih" ljudskih bića.

Možda ću poslije dodati dvije ili tri stvari.