Evo, nakon (još jedne, ovaj put sa pozitivnim završetkom
) istorijske utakmice u Zenici da se javim i na ovu temu. Većinu stvari koje ću napisati su neki već manje-više spomenuli. Nešto ću sigurno i zaboraviti napisati.
I ja sam friško pogledala, evo pitanja (možete odgovarati i na svoja pitanja, ili samo na pitanje "opšti dojam")
Pokušao sam, po tvojoj preporuci, odgledati još koji film od istog režisera, ali nisam izdržao odgledati jer nikad ne odgledam nijedan Marvel film do kraja. A i posao me okupirao zadnjih dana. Onda sam se sjetio da sam još prije odgledao Creed, ali, kao što je slučaj sa većinom bokserskih filmova, ništa nisam upamtio. Sad vidim da je imao odlične kritike. Prekasno sam se sjetio da je možda najbolje da odgledam prvi Cooglerov film. Uskoro ću.
Slažete li se s kritikama, komentarima o filmu i IMDB ocjenom?
Kritike uglavnom ne čitam prije gledanja filma, a nekad, uglavnom ne dovoljno iscrpno, pređem preko njih nakon gledanja filma. Na IMDB idem rijetko. Koliko sam primjetio, film nema nekih pretjerano loših kritika. Kad se to uzme u obzir, uglavnom se slažem. Film je vrlo dobar. Dodao bih, mogao je biti i odličan. O tom ću napisati nešto više.
O čemu je film zapravo?
Glavna tema filma je "cultural appropriation". Ne znam adekvatan izraz na našem jeziku, pa da napišem koju o tome. Ugrubo rečeno, "cultural appropriation" je izraz koji se koristi kada dominantna (ili vladajuća) socijalna grupa u jednom društvu koristi kulturu ili dijelove kulture potčinjene (ili manje dominantne) grupe. Ne spada svako takvo korištenje pod "cultural appropriation". Akademici su definirali kada se radi o "cultural appropriation", a kada ne. Inače, "cultural appropriation" je veoma osjetljiva tema, pa namjerno neću dalje objašnjavati. Možda se i ova diskusija razvije u tom pravcu da raspravimo druge slične primjere ovog fenomena, a možemo se zadržati i samo u okvirima ovog filma.
U kontekstu filma, blues muzika je (bila) dio kulture crnaca američkog Juga koju bijelci koriste (ili žele da koriste). Imajući to u vidu, treba uzeti u obzir razloge nastanka blues muzike i šta joj je bila prvobitna namjena. Blues je nastao da prepriča iskustvo crnaca Juga Amerike nakon propalog projekta Rekonstrukcije. Rekonstrukcija je bila nedovoljno dosljedan pokušaj američke federalne vlade da tek emancipovane (oslobođene) crnce dovede u ravnopravan položaj sa bijelcima. Nakon što je američka vlada napustila taj projekt, Demokratska Stranka (čitaj većina bijelaca, jer njih su predstavljali) u američkim državama Juga je uvela rigorozne diskriminativne zakone da ukinu osnovna demokratska (i druga) prava crncima. To su takozvani Jim Crow zakoni. I to je gorepomenuto "iskustvo crnaca" koje je razlog za nastanak blues muzike. Ovdje neću više o tome. Možda u nekom od narednih postova.
Koji aspekt filma vam je najupečatljiviji (npr. gluma, scenarij, muzika)?
Muzika i šta se izražava kroz nju je najbolji dio filma. Recimo, scena u kojoj Preacherboy Sammie svira onu pjesmu "da istina boli, i zato ti moram lagati" (ili nešto tako) je najupečatljivija scena filma, gdje se spajaju različiti segmenti crnačke muzičke kulture, preko afričkih ritmova pa sve do hip-hopa. Iskreno mi je žao što ta narativna nit nije dublje eksploatirana, a bilo je potencijala.
Medo je spomenuo atmosferu američkog Juga. To je bilo pod zanatsko moranje u ovakvom filmu, i Coogler (režiser) je to odlično odradio. Kamermanka (Autumn Durald) je odradila vanserijski posao.
Koji citat ili stih ste zapamtili (hvala smajlic na inspiraciji
)?
"I hated those men, but the words still bring me comfort."
Ovo je izgovorio Remmick (vampir) pred kraj filma. On priča o kršćanskoj indoktrinaciji Irske kroz svoje iskustvo. Možda uvodne riječi filma koje Annie izgovara, a spominje, između ostalog, i ancient Ireland, impliciraju da Remmick potiče iz vremena paganske Celtic zajednice, i da je svjedok vremena kada je kršćanstvo "uvezeno" na područje gdje je poslije nastala Irska. Kroz film se provlači paralela sa kršćanskom indoktrinacijom američkih robova dovedenih iz Afrike. I to se u jednom trenutku stavlja u kontrast sa blues muzikom. Sinners iz naslova filma su (prvenstveno) blues izvođači. To je interesantan kontrast između uloga kršćanstva i bluesa u crnačkoj kulturi.
Dojmila me i ona rečenica koju Delta Slim izgovara da "bijelci vole blues, ali ne vole ljude koji ga sviraju".
Kako ste shvatili epilog filma?
Stack i Mary nude vječni život Sammiju, sad već u godinama. On odbija. On ustvari odbija kompromis da podjeli svoje blues iskustvo sa krvopijama, u zamjenu za vječnost. To je odbijanje gorepomenute "cultural appropriation", jer blues nije više autentični blues ako izgubi svoje korijene. Oni (vampiri) nude jednakost, ali po koju cijenu? Treba napomenuti da vampiri u filmu nisu "najgori negativci". Njihova "vizija" nije najgora vizija svijeta. Naprimjer, Stack i Mary su par kao vampiri. Da nisu postali vampiri, njihova veza po tadašnjim zakonima na američkom Jugu bi bila protivzakonita. Zato Stack i govori Mary (prije nego što je postala vampir) da je voli ali da nikad ne mogu biti zajedno.
Da li biste dodali ili oduzeli nešto filmu, npr. više ili manje likova, da traje duže ili kraće, cenzura, drugačija režija i sl.
Zašto sam rekao da je film mogao biti odličan? Scenario je dobio nagrade (i Oskara za originalni scenario). Ne znam baš da imam podlogu da to u cjelosti kritikujem. Svejedno, čini mi se da je dijalog u drugom dijelu filma (kad se svi povampire) mogao biti "čistiji", sa boljim rješenjima. Kao da režiser nije sebe shvatao previše ozbiljno u nekim dijelovima filma. Suviše je tu dijalog fillera, bez prevelikog razloga.
Montaža je, nažalost, najlošiji dio filma, a pošto je to, u poređenju sa drugim umjetničkim izrazima, jedini originalan filmski alat, to u dobroj mjeri utiče na krajnji dojam. Ovo, opet, se odnosi na drugi dio filma. Zašto konstantno preplitati dijaloge koje Stack vodi sa Mary a Smoke sa Preacherboyom? Ni prva scena, meni se čini, nije bila potrebna. Zašto počinjati sa krajem ako ne služi mnogo čemu, pa se onda vraćati na dan prije? Znam da to mnogi režiseri rade, ali u ovom filmu mi se činilo suvišno. Svejedno, u prvom dijelu filma i montaža je, uopšteno govoreći, bila odlična.
Neke likove bih više koristio. Delta Slim i Annie, naprimjer, da proširim duhovnu stranu priče. Živopisni, misteriozni, pravi južnjački karakteri. Krvoproliće bih skratio.
Najseksi lik u filmu:
Mary nakon što se povampirila.
Ima li nešto da je nikad prije viđeno u ovom filmu i kad vas je zadnji put neki film oduševio?
Na prvu, ne sjećam se filma koji ovako drastično promjeni lice i naličje "u hodu", i iz klasične južnjačke priče preraste u gotsko-vampirsku legendu. Prilično vješto urađeno. Na stranu ove gore primjedbe o stilskim rješenjima u drugom dijelu filma.
Ne sjećam se ni filma koji ovako koristi jednog glumca da igra dva karaktera, a da su u istim kadrovima. Tačno se vidi da Coogler uživa u tome na početku, recimo kad jedan dodaje cigaretu drugome.
Opšti dojam?
Film je veoma veoma dobar. Namjerno dva puta veoma. Kad kritikujem filmove (i druge umjetničke radove), ja nekad zvučim preoštro, pa se može činiti da mi se film nije dopao. To nije slučaj sa Sinners. Film je veoma originalan u namjeri i izvedbi. I, generalno rečeno, odrađen sa puno majstorstva i osjećaja. I vjerovatno od Cooglera možemo očekivati još dobrih filmova.
Ako vam nije mrsko i opis filma u par riječi al' da je efektno
.
Vampir (Remmick) u potrazi za svojim izgubljenim korijenima sreće blues pjevača (Sammie) za kojeg misli da mu može pomoći da ih nađe. U toj želji, postaje od tlačenog tlačitelj.
Post je napisan sa namjerom da proširi diskusiju.
Ja sam pogledala trailer za druge filmove od istog režisera al' mi tematski nisu odgovarali, možda nekad pogledam. Naišla sam na izraz cultural appropriation kad sam istraživala o npr. adaptaciji al' nisam detaljno čitala, koliko sam shvatila izraz uglavnom ima negativnu konotaciju. Ne znam toliko o društveno-političkim previranjima u Americi tih godina (to su godine pred WW2?), samo mislim da je blues nastao i prije projekta Rekonstrukcije koji pominješ, još u vrijeme ropstva. Sukob paganskih i kršćanskih zajednica i paralela između irske i afričke historije mi ima smisla iako je u filmu implicitno pomenuto, mislim da mi zato i epilog i neke scene nisu do kraja jasni, jer se film oslanja na poznavanje tadašnjeg konteksta. "Promjena lica i naličja filma u hodu", kao da se i film povampiri. 
