Vaša “rezervna” domovina!

[storm]

Sto bi rekao Odin:
Dom je gdje zivi tvoj narod

Odin je star par hiljada godina

[storm]

Ja ću možda nekad i živjeti u bosni.
Vjerojatno iz više razloga.
Jedan je čisto egoistički, jer imam neki posjed, i sve je prazno oko mene ...
Još da se ustima prometna povezanost, zdravstvo, politika me ne bi zanimala, tj ne bih nikako zavisio od njih.

[Mehaning]

Moja domovina je isključivo Slovenija.
Tu sam rođen, odrastao, i živim.
I bilo bi potpuno neprirodno tvrditi nešto drugo.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja mojih roditelja, mog porijekla, svakako ima posebno mjesto, ali ipak ne mogu pričati o rezervnoj domovini, kao ni Hrvatska, gdje mi je sad glavnina šire obitelji, nakon odlaska iz Posavine.
Imam i bih državljanstvo od prije deset godina, ali je to bilo više iz mog nekog ceifa, nego da mi stvarno treba... Nekako bi mi bilo ružno reći rezervna domovina, zemlja mog porijekla i moj korijen, eto... Možda da sam dio života proveo tu, dio negdje drugo, imalo bi smisla da tako postavim.

Napokon se u nečemu potpuno slažemo...

Moj otac je bio Hrvat, mada je i on otišao iz Hrvatske kao teenager. Govorio je hrvatski lošije od mene čak... :face

Kod mene je još familija, koja je ostala i koju poznajem, totalno luda...

Čak i po mojim kriterijima...

[Crvena Nit]

Meni nijedna država nije domovina, ali Evropa posebno pripada mom , drago mi je jer sam Evropljanka.

[Max]

Ja nemam rezervne domovine

[Miss Y.]

Ja nemam rezervne domovine

+1

i nije mi žao.

[Mehaning]

Ja nemam rezervne domovine

+1

i nije mi žao.

Pa nije da se je nas nešto pitalo...

[Russki]

ja nemam domovinu

neko me bacio ovdje gdje sam

volio sam Finsku

i nedostaje mi

[smajlic]

Obzirom da nas na forumu ima puno koji živimo vani, ja bih voljela da svi napravimo razglednicu iz svojih država u kojim živimo trenutno.

I da se osvrnemo na to kako se osjećamo. Znači ako ste negdje van BiH, smatrate li državu gdje boravite svojom domovinom. Ili je to mjesto rezervirano isključivo za BiH? Koje su prednosti i nedostatci vašeg iseljenja? Povratka možda?

Poželjne su slike. Šta obići u slučaju posjete države u kojoj živite?
Šta volite u BiH? Itd Itd

Obzirom da sam uvodničar i sama ću uzeti učešća naravno. Mada Beč većina vas odlično poznaje. Jer je blizu BiH.

@smajlic možeš ti iz svoje perspektive o Beču malo? Pa ću ja draga gošćo

mogu malo hvala ti

mene je rat doveo u Bec
tu sam zavrsila prvi razred pa smo otisli u drugi grad, u kolektivni smjestaj

kad smo se vratili u Bosnu dolazili smo svako ljeto u Bec kod tetke, po tri mjeseca, cijeli raspust
tako sam ostala vezana za taj grad
volim ga

prije sam imala zelju da tamo idem u srednju i da poslije studiram, imala sam i mogucnosti ali nisu mi moji dali
sve do nedavno sam zeljela doci tu i zivjeti i raditi ali kako godine idu sve mi je teze odluciti se na taj korak

kako mi se desilo ovo s tetkom, kako je ova samoca ubija
tu je, u velikom Becu a sama... sve se promijenilo
nemam vise toliku zelju kao prije
ako se i preselim to ce biti zbog nje, ne vise zbog grada

mijenjala sam mjesta, sela i gradove ali nekako sam trenutno najsigurnija ovdje, u maloj Brezi
mislim da je to jer zelim da budem blizu svojih
valjda to dodje s godinama
zavolim lako, naviknem se mozda....

[Ommadawn]

Nemam nikakvu domovinu.
Ona u kojoj sam rodjen me ne priznaje iako nigdje ama bas nigdje nisam naveo da se odricem svog drzavljanstva. Svejedno, svaki put kad je posjetim moram se prijaviti kao strani drzavljanin. I uz to platiti 10 km (ili su to poskupili, ne znam).
S obzirom da pripadam manjini, moja nacija nije ni priznata - Bosanac, agnostik/ateista. Sve ostalo - ja nisam.
Rodni grad sam za ovih svih tacno u dan 28 godina posjetio samo dvaput i oba puta mi je dato do znanja da (jos uvijek) nisam dobrodosao. Svugdje ostalo ja se osjecam bas kao i ovdje - doselio sam, dosao sam, posjecujem.

U ovoj gdje zivim sam primljen i prihvatio sam nacin zivota onakvim kakav jeste jer jednostavno drugog izbora nisam imao. Uzeo sam onoliko koliko mi je trebalo a da se ne lazemo, ponudjeno mi je mnogo vise.
A opet, svako reaguje na ono moje "ic" koje je na kraju prezimena, na ime koje ne zvuci svedski, na pomalo tvrd naglasak ma koliko god se ja trudio da koristim bilo kakve finije izraze. Nema insana koji me nije pitao odakle sam i koji me bar jednom nije nazvao "jugge" (naziv za jugoslovena - mada ne i pezorativan) iako se ta drzava raspala vec 1991.
Naravno da ima stvari koje mi jos uvijek smetaju ali, sto kazu Ukrajinici "navikne se covjek na sve, pa i na lose".
S druge strane, naucio sam da iz svega izvucem nesto dobro a da ono lose bude samo plus u iskustvu.

[lejlamo]

ni ja nemam nikakvu domovinu i ne osjećam se kao pripadnik nijednog naroda i narodnosti..

[Sarajka]

Obzirom da nas na forumu ima puno koji živimo vani, ja bih voljela da svi napravimo razglednicu iz svojih država u kojim živimo trenutno.

I da se osvrnemo na to kako se osjećamo. Znači ako ste negdje van BiH, smatrate li državu gdje boravite svojom domovinom. Ili je to mjesto rezervirano isključivo za BiH? Koje su prednosti i nedostatci vašeg iseljenja? Povratka možda?

Poželjne su slike. Šta obići u slučaju posjete države u kojoj živite?
Šta volite u BiH? Itd Itd

Obzirom da sam uvodničar i sama ću uzeti učešća naravno. Mada Beč većina vas odlično poznaje. Jer je blizu BiH.

@smajlic možeš ti iz svoje perspektive o Beču malo? Pa ću ja draga gošćo

mogu malo hvala ti

mene je rat doveo u Bec
tu sam zavrsila prvi razred pa smo otisli u drugi grad, u kolektivni smjestaj

kad smo se vratili u Bosnu dolazili smo svako ljeto u Bec kod tetke, po tri mjeseca, cijeli raspust
tako sam ostala vezana za taj grad
volim ga

prije sam imala zelju da tamo idem u srednju i da poslije studiram, imala sam i mogucnosti ali nisu mi moji dali
sve do nedavno sam zeljela doci tu i zivjeti i raditi ali kako godine idu sve mi je teze odluciti se na taj korak

kako mi se desilo ovo s tetkom, kako je ova samoca ubija
tu je, u velikom Becu a sama... sve se promijenilo
nemam vise toliku zelju kao prije
ako se i preselim to ce biti zbog nje, ne vise zbog grada

mijenjala sam mjesta, sela i gradove ali nekako sam trenutno najsigurnija ovdje, u maloj Brezi
mislim da je to jer zelim da budem blizu svojih
valjda to dodje s godinama
zavolim lako, naviknem se mozda....

Ako se odlučiš....

Nije Beč daleko. Kao što znaš i sama. A i ti si se prilično odomaćila ovdje. Vladaš lijepo i jezikom i općenito se snalaziš po institucijama. Dakle 75% uvjeta već ispunjavaš.

Ako se ne odlučiš...

Imaš finu destinaciju za odmor. Plus posjetiš najblizeg člana porodice. Ovdje se uvjek nešto dogadja. I ubuduće će. Nakon Korone. Tako da mozeš iskoristi sve pogodnosti grada od kulturnih dogadjanja pa do najobičnije kupovine.

[Sarajka]

ni ja nemam nikakvu domovinu i ne osjećam se kao pripadnik nijednog naroda i narodnosti..

A Hercegovinu? Hercegovka ponosna?

[lejlamo]

ni ja nemam nikakvu domovinu i ne osjećam se kao pripadnik nijednog naroda i narodnosti..

A Hercegovinu? Hercegovka ponosna?

heh,pa dobro, imam neke kutke u kojima se osjećam lijepo, ali generalno, ovo što se naziva našom državom, ljude koji u njoj žive i čitav sistem uopšte ne doživljavam svojim.
bezbroj puta mi je pokazano i da ovaj sistem i ljudi ne doživljavaju mene niti me tretiraju kako bi trebalo da bude tretiran pripadnik jednog društva. odatle takav moj stav i osjećaj.

[Sarajka]

Nemam nikakvu domovinu.
Ona u kojoj sam rodjen me ne priznaje iako nigdje ama bas nigdje nisam naveo da se odricem svog drzavljanstva. Svejedno, svaki put kad je posjetim moram se prijaviti kao strani drzavljanin. I uz to platiti 10 km (ili su to poskupili, ne znam).
S obzirom da pripadam manjini, moja nacija nije ni priznata - Bosanac, agnostik/ateista. Sve ostalo - ja nisam.
Rodni grad sam za ovih svih tacno u dan 28 godina posjetio samo dvaput i oba puta mi je dato do znanja da (jos uvijek) nisam dobrodosao. Svugdje ostalo ja se osjecam bas kao i ovdje - doselio sam, dosao sam, posjecujem.

U ovoj gdje zivim sam primljen i prihvatio sam nacin zivota onakvim kakav jeste jer jednostavno drugog izbora nisam imao. Uzeo sam onoliko koliko mi je trebalo a da se ne lazemo, ponudjeno mi je mnogo vise.
A opet, svako reaguje na ono moje "ic" koje je na kraju prezimena, na ime koje ne zvuci svedski, na pomalo tvrd naglasak ma koliko god se ja trudio da koristim bilo kakve finije izraze. Nema insana koji me nije pitao odakle sam i koji me bar jednom nije nazvao "jugge" (naziv za jugoslovena - mada ne i pezorativan) iako se ta drzava raspala vec 1991.
Naravno da ima stvari koje mi jos uvijek smetaju ali, sto kazu Ukrajinici "navikne se covjek na sve, pa i na lose".
S druge strane, naucio sam da iz svega izvucem nesto dobro a da ono lose bude samo plus u iskustvu.

Ako se nisi odrekao: izvadio rodni list i uvjerenje o prebivalištu u mjestu rodjenja/prebivanja tvojih roditelja pod uvjetom da si bio maloljetan dok nisi izbjegao iz BiH. Ako si bio punoljetan onda u svom mjestu prebivanja. I najnormalnije mozes predati za izdavanje ličnih dokumenata. Uz sliku i uplatnicu.
Ne bi trebao biti nikakav problem to.

[Sarajka]

A Hercegovinu? Hercegovka ponosna?

heh,pa dobro, imam neke kutke u kojima se osjećam lijepo, ali generalno, ovo što se naziva našom državom, ljude koji u njoj žive i čitav sistem uopšte ne doživljavam svojim.

Vjerujem. @Xeno je dobro opisao i zašto je to tako. Tako da je razumljivo da niko ne moze voljeti raspar sistema. Niti ima smisla vezivati se za negativnosti koje vlast svakodnevno servira. I jedna i druga i treća. Socijalni status gradjana je ništavan, ekonomski ispod nule. Itd itd.

[Endzi]

Nemam ju. Bosna I Hercegovina je moja domovina. Jedina. Majka mi je hrvatica, rodjena rijecanka, mi djeca imamo dvojno drzavljanstvo ,volimo Hrvatsku ,more, ujake ali ja se ne osjecam kao hrvatica. Bosanska sam katolkinja, sarajka. Nona mi je kotoranka, crnogorka. Volim i Kotor, i rodbinu i Crnu Goru koju posjecujemo ali ne veze me neka osobita emocija glede pripadnosti. Sarajevo je moj grad, nasa porodica je ubiljezena u crkvenim knjigama Sarajeva jos 1718 godine . Bosna je moja domovina i ponosim se time.