U našem jeziku, razlika između „voditi ljubav se“ i „imati seks“ je razlika između života i dijagnoze.
Kad žena kaže „jebala sam se“,
ona vraća vlasništvo nad iskustvom.
Ali pogodite? To je naravno opet vulgarno, prosto, sramotno! Ko to uopšte tako kaže?
A to je rečenica koja sadrži izbor, volju, telo, svest.
Zato oslobađa. A ne nešto treće što ste imali, van sebe.
Jer kad kažeš „jebala sam se“,
to je nešto što si radila, a ne nešto što ste imali.
A raditi — znači biti živ.
Kada mi je prijateljica rekla:
„Jebala sam se celu noć“,
to je zvučalo moćno!!!
Ne prosto i vulgarno, nego iskreno, autentično.
„Jebala sam se“ znači: bila sam živa, budna, prisutna, u svom telu.
Kao da je rekla nešto što pripada njoj, ne društvenom događaju.
Kad kažeš „imali smo seks“, sve postane tehničko, sterilno.
Kao da govoriš o doručku, sastanku, nečemu što se „desilo“.
Imali smo doručak?
To „imali smo“ ubija dušu.
„Seks“ je postao industrijski izraz — marketinški omot za iskustvo bez istine.
Ali „jebala sam se“ ima telo.
I miris, i znoj, i ranjivost.
To je rečenica koja priznaje da si bila tu —
da je telo govorilo, da si učestvovala u životu.
Ne „vodila sam ljubav“, ne „spojili smo se duhovno“ —
već sirovo, konkretno, stvarno.
Jezik je prvi sloj kontrole.
Kad ti uzmu reč — uzmu ti iskustvo.
Kad ti promene jezik — promene ti identitet.
Zato su nas učili da se bojimo „vulgarnih“ reči —jer te reči su bile slobodne.
U njima je postojalo telo koje se ne stidi.
Kad ih smestiš u vulgarne reči, dobiješ SRAM. Kada izmestiš van iskustva dobiješ NEPRISUTNOST.
Zato su žene odvojene od svog jezika
isto kao od svojih organa.
Pa je čitav niz vulvi, vagina, uterusa — koje „imaju seks“.
Dotle smo došli?
Verujte mi, mnogo mi je bitnije da imam pičku i da sam se jebala,
nego što sam od ,,slikara" postala ,,slikarka".
Mnogo bitnije. Čuj rodno osetljiv jezik?
Želim rodno osetljiv deo sopstvenog tela i čin!!!!!! Želim te reči nazad! I ne želim da su vulgarne!
Muškarci su zadržali pravo da govore:
„Jebo bih je“, „Jebo sam je“, „Ne bih je jebo“.
Rečenice koje zvuče kao lov, posed, ocena robe.
U njima nema dvoje — samo on i njegova moć.
Žena je u tim rečenicama objekat, teritorija, potvrda.
Postoji samo kao „je“.
U toj maloj zamenici skriva se istorija patrijarhata.
Jer rečenice oblikuju svest.
Ako je u jeziku nema — neće je biti ni u životu.
Muškarci „jebu“. Žene „imaju seks“.
On „uzima“, ona „daje“.
On „osvaja“, ona „pristaje“.
I to se smatra prirodnim redom stvari.
Ali nije. To je kolektivna laž.
Jer niko nikog ne „jebe“ — ako oba tela ne žele, u protivnom je silovanje. A o tome nećemo? Ajmo o silovanju sopstvenog jezika!
HAJDE DA PRIČAMO ONAKO KAKO JESTE!
Zato svaka žena koja izgovori tu rečenicu —
„jebala sam se“
počinje da preuzima sebe.
Jer nisi ti imala tamo neki čin sa nekim u kojem si davala, nego si imala sopstveno iskustvo.
P**** ne služi za nagradu i kaznu muškarcima i ona nema šta da se ,,daje" ili ,,ne daje" ona služi za žensko UŽIVANJE, KREACIJU I STVARANJE ŽIVOTA. Muškarcima topla dobrodošlica u zajedničkom činu jebanja!
Sanskritska reč (Yabhati), a osnovni koren je (yabh). Znači ,,sjedinjuje" „spaja“, „meša“, „stapa“, u širem smislu — čin jedinstva i oplodnje života. Izgovara se kao voditi ljubav i Jeb.
I ne, ovo stvarno nije post za „jebo bih je“ tipove.
Znamo. Čuli smo. Super za vas.
Morate se i vi menjati...
VREME JE!



