BeHaR forum

gotovo svaki roditelj, dijete, partner.. će reći kako voli svoje dijete, roditelja, partnera.
i vjerujem da je tako. volimo se. nekako po difoltu.

ali, koliko u tim ljubavima ima bliskosti?
šta podrazumijevate pod bliskošću?

jeste li bliski sa svojim roditeljima, sa svojom djecom, partnerima?

ako kažemo da jesmo, otkud onda ovoliko otuđenosti na svijetu?
zašto djeca često ne smiju ili se stide roditeljima povjeriti neke svoje dvojbe, misli?

kako poticati bliskost? možda neko od nas ima problem kako iskazati bliskost...ukoliko želite podijeliti neko svoje ili iskustvo kojem ste svjedočili, pišite.
progovorimo nešto na temu bliskosti....

Bliskost ne ide po defaultu, poslušnost u odnosu roditelj- dijete, pa čak i između partnera (naravno u lošim vezama), ali tu nema još bliskosti...
Bliskost se stiče povjerenjem, razumijevanjem i prihvaćanjem..
Djeca uče. Možeš na 100 pitanja i problema reagirati ispravno, ako 101. put pogriješiš...zatvoriti će se...narušeno je povjerenje. Boje se reakcije, misle manje je bolno ako ne podijele...ne vole kaznu, ne vole da ljute roditelje.
...ukratko, benefit, koji se zarađuje...biologija ili ljubav nisu dovoljni, da se uživa bliskost.

postoje oni koji se boje bliskosti. ustvari, ne mogu sa preciznošću ni odrediti svoja osjećanja i misli, pa jednostavno ne mogu ni podijeliti.

ali, srećemo i one koji bi da su bliski sa svima.
to su oni koji te tek upoznaju i počnu dijeliti najintimnije priče.
meni je tada faca uvijek ono.. wtf.

a, postoje i oni koji pod izgovorom bliskosti, koja je zapravo kvazi bliskost, seciraju kako god i šta god uradiš. traže objašnjanje, analiziraju.

meni je ilustracija bliskosti kada od osobe koju smatram bliskom osjetim i znam da mogu podijeliti štagod.....bez bojazni da će se otvorenost kasnije iskoristiti protiv mene na bilo koji način. to je baš najveći nivo komunikacije koji se s nekim može podijeliti i jeste poteško uspostaviti i održati blizak odnos....ali na tome, kao i na svemu ostalom, treba raditi.

Meni treba puuuunooo vremena da se zbližim sa osobom toliko da joj mogu povjeriti neke privatne stvari...
Obično jako dobro procijenim ljude, i prema tome odredim granicu do koje želim ići, ali svega jednu ili dvije osobe smatram baš "bliskim"... Interesantno je da mene više ljudi ubraja u taj intimni krug prijatelja, ali ja ne osjećam isto prema njima...
Moji roditelji uvijek kažu kako imamo divan odnos, ali im ja zapravo nikada ne pričam ono najbitnije... Ne želim ih opterećavati s nekim stvarima...

Sa @moonlight bebom

Dina je napisao/la: ↑03 nov 2020, 16:42 Moji roditelji uvijek kažu kako imamo divan odnos, ali im ja zapravo nikada ne pričam ono najbitnije... Ne želim ih opterećavati s nekim stvarima...

Isto, često prolazim kroz pakao na poslu koji je srodan sa majčinim poslom ali šutim... da se ne sikira. Ima i ona svojih muka i znam da mi želi najbolje u životu, a ovdje mi ne može pomoći i to bi joj predstavljalo samo opterećenje.

Isto je bilo i kada sam doživio prekid, smuljo sam nešto kroz jednu rečenicu da ne bi brinula ni ona ni otac, a ovamo se raspadam 1/1.

Nisam ni s kim blizak da s njima mogu podijelit svoja osjećanja i pričati o svemu. Npr sve ovo što pišem na forumu, nemam nikog toliko bliskog da bih sjeo sa njim na kafu i rekao mu sve to uživo. Ono, imam par dobrih drugova i mislim da su za čitav život ali ja jednostavno ne mogu da se s njima povežem na taj način. Sam gazim kroz sva sranja i jebajga. Tugu držim za sebe, sreću rado dijelim.

Jedino me je ta djevojka razumjela i znala je da me izvuče iz ponora, nasmije i učini da se osjećam lijepo kad sam totalno nemoćan pred životom.

Imaju Merlin i Vesna finu pjesmu o tome...

Koliko sam puta umro, a ti me oživjela?
koliki sam pijanac bio, a ti me otrijeznija?
kakve su vatre gorjele, a ti ih gasila,
na kakvom sam bio dnu, a ti si me spasila.

Posle tebe je ostala duša gola ko pustinja,
posle tebe mi ljubav dodje kao milostinja,
ima noći kada tugu točim mjesto vina,
al nema dana kol’ko je na srcu rana.

Lako ćeš ti bez mene,
al kako ću ja bez tebe?
Kad dodju teški dani,
kad odu svi jarani,
kad zamirišu jorgovani.

Mace su slatke, ali zbog veličine više liče na Hanija I smajlic

Lejlo sta ti se desilo sa velikim slovom?

A sto se bliskosti tice, ne mogu sa svakim biti bliska. Rijetko s nekim bas kliknem na prvu kao npr sa @Miss Y.

Sa porodicom sam uzom stvarno bliska.

Jimmy McNulty je napisao/la: ↑03 nov 2020, 16:59
Dina je napisao/la: ↑03 nov 2020, 16:42 Moji roditelji uvijek kažu kako imamo divan odnos, ali im ja zapravo nikada ne pričam ono najbitnije... Ne želim ih opterećavati s nekim stvarima...
Isto, često prolazim kroz pakao na poslu koji je srodan sa majčinim poslom ali šutim... da se ne sikira. Ima i ona svojih muka i znam da mi želi najbolje u životu, a ovdje mi ne može pomoći i to bi joj predstavljalo samo opterećenje.

Isto je bilo i kada sam doživio prekid, smuljo sam nešto kroz jednu rečenicu da ne bi brinula ni ona ni otac, a ovamo se raspadam 1/1.

Nisam ni s kim blizak da s njima mogu podijelit svoja osjećanja i pričati o svemu. Npr sve ovo što pišem na forumu, nemam nikog toliko bliskog da bih sjeo sa njim na kafu i rekao mu sve to uživo. Ono, imam par dobrih drugova i mislim da su za čitav život ali ja jednostavno ne mogu da se s njima povežem na taj način. Sam gazim kroz sva sranja i jebajga. Tugu držim za sebe, sreću rado dijelim.

Jedino me je ta djevojka razumjela i znala je da me izvuče iz ponora, nasmije i učini da se osjećam lijepo kad sam totalno nemoćan pred životom.

Imaju Merlin i Vesna finu pjesmu o tome...
Koliko sam puta umro, a ti me oživjela?
koliki sam pijanac bio, a ti me otrijeznija?
kakve su vatre gorjele, a ti ih gasila,
na kakvom sam bio dnu, a ti si me spasila.

Posle tebe je ostala duša gola ko pustinja,
posle tebe mi ljubav dodje kao milostinja,
ima noći kada tugu točim mjesto vina,
al nema dana kol’ko je na srcu rana.

Lako ćeš ti bez mene,
al kako ću ja bez tebe?
Kad dodju teški dani,
kad odu svi jarani,
kad zamirišu jorgovani.

To je ok, po meni...
Ali, moraš imati neki luft. Ja ih imam puuunoo

Prošla sam u životu kroz veoma teške okolnosti, i samo sam jača, bolja, sretnija... Nisam sigurna da bi moja mama npr. to tako podnijela, pala je i na lakšim ispitima, i zato ih štedim...
Neće ti se svidjeti, ali ja sam religiozna, i meni je tu prvi oslonac za sve moje probleme...
Pokušaj i ti naći sebi neki, nešto

Imam luft, slušam balade i plačem do iznemoglosti

onda sam dobar idućih 24 sata dok opet ne eksplodiram

Moonlight je napisao/la: ↑03 nov 2020, 17:00 Mace su slatke, ali zbog veličine više liče na Hanija I smajlic

Lejlo sta ti se desilo sa velikim slovom?

A sto se bliskosti tice, ne mogu sa svakim biti bliska. Rijetko s nekim bas kliknem na prvu kao npr sa @Miss Y.
Sa porodicom sam uzom stvarno bliska.

Haj nas zamisli ti

Jimmy McNulty je napisao/la: ↑03 nov 2020, 17:19 Imam luft, slušam balade i plačem do iznemoglosti onda sam dobar idućih 24 sata dok opet ne eksplodiram

Ma hajde.. vazno je da se nesto obrce.

Moonlight je napisao/la: ↑03 nov 2020, 17:00 Mace su slatke, ali zbog veličine više liče na Hanija I smajlic

Lejlo sta ti se desilo sa velikim slovom?

A sto se bliskosti tice, ne mogu sa svakim biti bliska. Rijetko s nekim bas kliknem na prvu kao npr sa @Miss Y.
Sa porodicom sam uzom stvarno bliska.

Pa kad smo se našle

I u po muke Merlin...

O državo Arabijo i Ruando.

Sa sestrom imam jako blizak odnos.
Ne postoji nista sto joj ne mogu reci, bukvalno nista.

Ja sam imao ok odnos sa sestrom. U zadnje vrijeme isto ok, ali opet nekako slabije. Šta znam, nekim glupim postupcima i ponekad debilnim načinom razmišljanja za tako inteligentnu osobu pala mi je u očima.

Bliskosti nema sigurno ako nema medjusobnog razumevanja i razgovora

Ja sam jako bliska s roditeljima. Često znam.reci da je moja mama moja najbolja prijateljica. Znali smo nas troje, ona brat i ja po cijeli subotu prelezati u njenom .krevetu i pričati, gledati filmove, napraviti piknik na krevetu...sate i sate razgovora je ona uložila u nas odnos. Nikad se nisam plasila roditelja iako su u nekim stvarima imali jasno.postavljene granice da ne kažem.da su bili strogi..ponekad da, ali nježni uvijek. Odgajani smo tako da mislimo svojom glavom, gradimo svoje stavove cak iako su u suprotnosti s njohovim. Tajni nekih nemamo, ponekad im.nesto.presutim čisto da se ne sekiraju ali ako baš imam neku dilemu pa.ne znam šta ću...zovem.mamu. nerješiv problem? Zna se ko je uvijek tu za "svoju svilu". Tata.

BeHaR forum

Bliskost

Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost

Re: Bliskost