Većina arheoloških dokaza ukazuje kako se fermentacija počinje koristiti od 4000 – 3500 godine prije Krista, a najviše dokaza govori u prilog tome kako su se prva piva radila u drevnoj Mezopotamiji. U tim davnim vremenima pivo je imalo uzvišen status, a vjerovalo se kako istodobno zadovoljava potrebe za pićem, hranom, lijekom i ugodom.
Iz područja Mezopotamije pivo je redom osvajalo stanovnike Egipta i Perzije šireći se postupno na zapad. Prema nekim podacima, u starom Egiptu pivom su se svakodnevno krijepili robovi koji su gradili piramide. Ono je tada sirotinji zamjenjivalo i uglavnom onečišćenu vodu, jer su se procesom fermentacije uništavale štetne bakterije iz vode. I drevni Grci su uživali u ovom piću, a otac moderne medicine Hipokrat, propisivao je pivo kao učinkovit diuretik.
Zahvaljujući njemačkim i keltskim plemenima pivo je oko 3000 godine pr. Kr. stupilo na tlo Europe. No, piće koje su pili tadašnji europljani vjerojatno ne bi danas gotovo nitko prepoznao kao pivo. Osim osnovne škrobne sirovine rano europsko pivo sadržavalo je i voće, med, začine, razno bilje, pa čak i ono s narkotičkim učinkom.
Hmelj pivu daje gorak okus
Hmelj, koji pivu daje gorak okus, počeo se koristiti u proizvodnji tek negdje u srednjem vijeku. Zanimljivo je da se do 7 st. pivo proizvodilo za vlastite potrebe, nakon čega je započela era prodaje piva od strane europskih samostana. 1516. godine je William IV, vojvoda Bavarie donio tzv. Reinheitsgebot – zakon po kojem su za proizvodnju piva jedine dozvoljene sirovine voda, hmelj i ječmeni slad.
Sljedeće važno razdoblje za pivo je industrijska revolucija kada je od ručne proizvodnje započela njegova industrijska proizvodnja s kontroliranim procesom fermentacije.
Danas je proizvodnja pive globalni business s nekoliko velikih multinacionalnih igrača i tisuće malih pivovara te milijuna vjernih potrošača od kojih su prvaci svijeta po godišnjem broju ispijenih piva per capita Česi.
Tekuća hrana
Više od 90 posto piva je voda, stoga se pivo može smatrati dnevnim doprinosom unosu tekućine. Međutim, kod ove tvrdnje valja biti oprezan, budući da alkohol pospješuje dehidraciju, te stoga ipak treba prednost dati dobroj staroj vodi. Pivo se proizvodi od biranih sirovina - slada, žitarica, hmelja, kvasca i vode. Sve su to prirodni sastojci koji doprinose zdravoj i uravnoteženoj prehrani.
Pivopije nerijetko pravdaju svoju ljubav prema pivu ističući kako na taj način unose važne vitamine B skupine. Zaista, kvasac koji je odgovoran za vrenje proizvodi vitamine B skupine koji ostaju u pivu. Ipak, pokušaj opskrbe vitaminima B skupine putem piva neće biti toliko uspješan, budući da pretjerivanje uzrokuje nedostatak vitamina, zbog sadržaja alkohola, koji je poznati ''kradljivac'' vitamina, posebice vitamina B1.
Minerali i vitamini u pivi
Pivo sadrži brojne elemente u tragovima i minerale. Njihova količina ovisi o porijeklu sirovina, metodama pripreme i proizvodnom procesu. Sastav tla u koje se ječam i hmelj uzgajaju, te vremenski uvjeti igraju ulogu u mineralnom sastavu piva. Prisustvo minerala poput željeza, kroma, bakra, silicija i kalija svakako se može smatrati povoljnim svojstvom. Posebice je povoljan omjer natrija i kalija, gdje je kalij u prednosti, što je preduvjet za pravilnu ravnotežu tekućine u organizmu i prevenciju povišenog krvnog tlaka.
Svi minerali i vitamini zastupljeni u pivu mogu pridonijeti zadovoljenju dnevnih nutritivnih potreba kod pivopija, ali ipak treba biti na oprezu jer je pivo prije svega alkoholno piće. Najveći dio energetske vrijednosti piva otpada na alkohol, oko 63 posto, ovisno o vrsti piva, 33 posto energetske vrijednosti daju ugljikohidrati, a svega 4 posto proteini, dok masnoće nisu zastupljene.
Širok spektar biološki aktivnih komponenti porijeklom iz bilja nalazi se u pivu. Naime, riječ je o fitokemikalijama, posebice o polifenolima koji se smatraju odgovornima za povoljna svojstva crnog vina, a eto prisutni su i u pivu. Polifenoli štite kardiovaskularni sustav i imaju antioksidativno djelovanje. Najpoznatije pivska fitokemikalija je ksantohumol, koja predstavlja gorku tvar u pivu porijeklom iz hmelja, a posjeduje antikarcinogeno djelovanje.
Fitoestrogeni ili biljni estrogeni, pripadnici velike obitelji fitokemikalija, također su prisutni u pivu. Ovi spojevi imaju sličnu kemijsku strukturu ženskim spolnim hormonima estrogenima, te se stoga smatra da mogu pružiti zaštitu od hormonski induciranih karcinoma poput karcinoma dojke, prostate i endometrija.
Kako se radi pivo?
Osnovna sirovina za proizvodnju piva je ječam. Prvi korak je pretvaranje ječma u slad namakanjem zrnja u hladnoj vodi i poticanjem klijanja ječmenih zrna tijekom nekoliko dana na temperaturi od 18 stupnjeva Celzijevih. Na taj način pokreću se biokemijski procesi i proizvode ključni enzimi od kojih neki razaraju strukturu zrna, a drugi razgrađuju škrob i proteine. Klijanje ječma treba zaustaviti u pravome trenutku kada je udio enzima visok, ali je većina škroba još uvijek nerazgrađena.
Slijedi faza pripreme sladovine, odnosno priprema hranjive podloge idealne za vrenje. U toj fazi proizvodnje prevode se netopljivi sastojci slada i žitarica u topljive oblike uz pomoć enzima. Pritom je izuzetno važna adekvatna temperatura koja pogoduje aktivnosti enzima koji razgrađuju proteine i drugih vrsta enzima koji razgrađuju škrob. Potom se sladovini dodaje hmelj i ta smjesa se kuha. Ovaj postupak omogućuje oslobađanje arome hmelja te inaktivira enzime i uništava nepoželjne mikrobe.
Fermentacija započinjem dodavanjem pivskog kvasca koji previre šećere i proizvodi alkohol do željene razine. Nakon fermentacije slijedi kondicioniranje, odnosno zrenje, bistrenje i pasterizacija. Konačni proizvod predstavlja apsolutnu transformaciju zrna ječma u jedinstven proizvod koji sadrži 90 posto vode, 1-6 posto alkohola, 2-10 posto ugljikohidrata i posjeduje karakterističnu gorko-kiselu aromu, blagog, slatkastog okusa.
Vrste piva
Osnovni kriterij za razlikovanje vrsta piva je prema vrsti kvasca koji se koristi za vrenje. Kvasac Saccharomyces uvarum koristi se za ''hladna vrenja'' na temperaturama od 8 - 18 °C i daje lager piva, odnosno piva donjeg vrenja. Nakon fermentacije, lager piva odležavaju na temperaturi 0-1 °C. Takva piva kada se toče u čašu imaju trajniju pjenu, punog su okusa zbog relativno velikog udjela nepreverelog ekstrakta, izražene su gorčine i arome po hmelju.
Pri proizvodnji piva gornjeg vrenja (ale ili englesko pivo) koristi se kvasac Sacharomyces cerevisiae, a vrenje i odležavanje odvija se na 20 °C (toplo vrenje). Takva piva poslužuju se na višoj temperaturi, laganijeg su okusa i tečnije za pijenje, ali obično imaju višu koncentraciju alkohola u usporedbi s lager pivima. Aleovi se dalje dijele s obzirom na kvalitetu vode, slada, koncentraciju alkohola, boju, gorčinu.
Afričko pivo proizvodi od prosenog slada, kvasac koji uzrokuje vrenje naziva se Schizosaccharomyces pombe, a njemu pogoduju značajno više temperature - od 30 do 40 °C. Također postoje i piva čije vrenje uzrokuju ''divlji kvasci'' koji nisu posebno izdvajani i selekcionirani već u sladovinu dospijevaju iz zraka, sa zidova, putem prašine koja pada u pivo. Na taj način proizvode se i određena voćna piva u koja se dodaju ekstrakti maline ili trešnje (popularni Krick).
Većina piva proizvode se od ječmenog slada. Zamjenom najmanje 50 posto ječmenog slada sa pšeničnim dobiva se pšenično ili tzv. ''bijelo pivo'' koje je bljeđe boje, a hladno ima mliječno bijelu boju. Postoje i piva od raženog slada, pivo od prosenog slada, pa i neke inovativne vrste poput piva od čičoke.
Umjerenost je ključ
Pozitivan učinak na cirkulaciju, krvni tlak i razinu kolesterola
Ljubitelji piva mogu odahnuti jer je znanstveno je dokazano kako njegovo uživanje ima svoje pozitivne učinke na zdravlje, naravno, ukoliko se konzumira umjereno. Znanstvene studije tako svjedoče o pozitivnom učinku jednog piva dnevno na prokrvljenost, cirkulaciju krvi, krvni tlak te razinu kolesterola u krvi.
Istodobno klinička ispitivanja provedena na The Hebrew University of Jerusalem u Izraelu utvrdila su povećanje antioksidativnog statusa nakon konzumacije piva dnevno što svjedoči o njegovom povoljnom učinku na prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Zahvaljujući antiseptičkim i diuretičkim svojstvima pivo potiče izlučivanje mokraće te na taj način smanjuje broj bakterija i djeluje povoljno na mokraćni sustav.
Pivo je dobar borac i protiv ozloglašene bakterije Helicobacter pylori, uzročnika upalnih promjena na sluznici želuca. Naime, irska studija provedena na preko 10 000 ispitanika i objavljena u časopisu The American Journal of Gastroenterology pokazala je da osobe koje nekoliko puta tjedno konzumiraju umjerene količine piva ili vina imaju manji rizik od infekcije bakterijom H. pylori. Znanstvenici pretpostavljaju da se ovakvo djelovanje piva i vina može pripisati njihovoj sposobnosti da povećaju brzinu želučanog pražnjenja te antimikrobnim svojstvima.
Studija objavljena u časopisu Journal of the Science of Food and Agriculture donosi još dobrih vijesti pivopijama. Naime, pokazalo se da pivo predstavlja značajan izvor silicija, ključnog sastojka u povećanju gustoće koštane mase. Silicij je u pivu prisutan u topivom obliku što ga čini vrlo biodostupnim, a posljedično i jednim od važnijih izvora silicija u zapadnjačkoj prehrani.
Studija također otkriva da svijetlo pivo imaju najvišu razinu silicija, dok bezalkoholno pivo, light pivo i pšenično pivo imaju najmanje silicija. Zahvaljujući rezultatima ove studije, znanstvenici smatraju da umjerena konzumacija piva može biti vrijedna pomoć u borbi protiv osteoporoze.
Umjerena konzumacija piva – najviše 1 malo pivo dnevno za žene i 2 mala piva za muškarce djeluje pozitivno i na raspoloženje, opušta i smanjuje napetost i stres pa može pomoći i kod nesanice.
MissZdrava
1
