Dijaspora

[Lana]

Ni malo to nije fin osjecaj vjeruj

Saznam abd uskoro

Hajd pa nam onda kasnije mozes malo vise da kazes,kakav je osjecaj

[grunf]

Ja sam proveo vrijeme do iza rata u BiH. Postao dijaspora u SAD dvije decenije. U BiH sam proveo predratno stanje, rat, jako kratko nakon rata, i od nesto vise od prije 4 godine ponovo sam u BiH.

Povratak Agamemnoma na Itaku.

[Atomic]

Necu imati sta pisati,kad mi je najveca zelja otici,nostalgija i taj strani osjecaj nece biti golem problem

[toxic]

Prosle godine sam bila na prostorima ex-yu nakon skoro punih 10 godina.
Mislila sam da ce mi sve biti neobicno posle toliko vremena, ali nije.. nisam se osecala kao stranac. Tu sam rodjena, tu sam provela detinjstvo, podsetilo me na sva lepa, i ona manje lepa desavanja.

Svejedno, nisam preterano nostalgicna, jedino sto mi tesko pada je razdvojenost od porodice. Svi smo otisli na razlicite strane sveta.
Ne planiram se vracati za stalno, nema ni nesto posebno da mi smeta, jednostavno sam naucila i navikla na neki drugi sistem funkcionisanja i izgradila sam ovde zivot kakav zelim.

Kako god, kad/ako se uzelim rado cu opet posetiti domovinu

[Ommadawn]

Meni je najinteresantnije kad razgovaram sa ljudima koji su se nedavno naselili ovdje, pa kad odu prvi put u posjetu i vrate se nazad ovamo. Gotovo niko nema neku lijepu rijec i da kaze "ah sto sam se bio uzelio/uzeljela, moj grad, moje selo, moja ulica, mahala, skola..."

Vise toga vidim kod ljudi koji su ovdje duze, primjerice kao ja. Nostalgicni da je to preslo u patetiku, patrioti u smislu "I krv svoju za Bosnu moju" (a prvi digli sidro kad je puska opalila), cim je dan nezavisnosti to se stavljaju slike na FB, dan drzavnosti, dan ovaj, dan onaj...
"Da te volim dusa zna, draga moja BiH" - brate, vrati se nazad ako ti je toliko zal za domovinom jbt.

[Miss Y.]

Nisam dijaspora, samo da vas pozdravim

ono sto primjetim iz upisa da vecina rijetko dolaze u BiH pa je mozda to razlog sto se osjećate neugodno.
žao mi je sto je tako.
imam dosta rodbine i prijatelja vani i žive jako dugo, ali i dolaze često, barem 2x godišnje i mislim da je to lijepo.
a kazu da je lijepo i njima, i bas im fali kad ne dodju duže od pola godine pa makar i na par dana

[Fatih]

Nisam dijaspora, samo da vas pozdravim

ono sto primjetim iz upisa da vecina rijetko dolaze u BiH pa je mozda to razlog sto se osjećate neugodno.
žao mi je sto je tako.
imam dosta rodbine i prijatelja vani i žive jako dugo, ali i dolaze često, barem 2x godišnje i mislim da je to lijepo.
a kazu da je lijepo i njima, i bas im fali kad ne dodju duže od pola godine pa makar i na par dana

Ima i toga. Medjutim, nije sva dijaspora tako blizu. U USA vecini ljudi nije bas tako jednostavno dolaziti stalno, sto zbog posla sto im se i ne isplati poci na toliki put svako malo, na nekoliko dana. Tamo je praznik kada je praznik. Nema sastavljanja, kao npr. u ovo doba izmedju Bozica i Nove godine. Zatim, zavisi od kompanije u kojoj radi, koliko uopste godisnjeg ima. U Arizoni npr. znam da je mnogo nasih ljudi radilo u kompanijama gdje prvu godinu imas samo 5 dana godisnjeg. Nakon 5 godina 15 dana. I to je "vrh". Nema dalje.

Kod mene nije bilo bas tako, pa sam srecom imao priliku da dolazim dva puta cak i godinu. I evo, vec sam 5. godina ovdje, jos se ne mogu naviknuti na svo ovo "ganjanje" svega necega. A nije da nisam zivio ovdje. Zato sam i rekao, dok me je tamo nostalgija rasturala, za ovih nekoliko godina odkako sam ovdje, mislim da vise ne bih imao toliko tih problema.

[Miss Y.]

Nisam dijaspora, samo da vas pozdravim

ono sto primjetim iz upisa da vecina rijetko dolaze u BiH pa je mozda to razlog sto se osjećate neugodno.
žao mi je sto je tako.
imam dosta rodbine i prijatelja vani i žive jako dugo, ali i dolaze često, barem 2x godišnje i mislim da je to lijepo.
a kazu da je lijepo i njima, i bas im fali kad ne dodju duže od pola godine pa makar i na par dana

Ima i toga. Medjutim, nije sva dijaspora tako blizu. U USA vecini ljudi nije bas tako jednostavno dolaziti stalno, sto zbog posla sto im se i ne isplati poci na toliki put svako malo, na nekoliko dana. Tamo je praznik kada je praznik. Nema sastavljanja, kao npr. u ovo doba izmedju Bozica i Nove godine. Zatim, zavisi od kompanije u kojoj radi, koliko uopste godisnjeg ima. U Arizoni npr. znam da je mnogo nasih ljudi radilo u kompanijama gdje prvu godinu imas samo 5 dana godisnjeg. Nakon 5 godina 15 dana. I to je "vrh". Nema dalje.

Kod mene nije bilo bas tako, pa sam srecom imao priliku da dolazim dva puta cak i godinu. I evo, vec sam 5. godina ovdje, jos se ne mogu naviknuti na svo ovo "ganjanje" svega necega. A nije da nisam zivio ovdje. Zato sam i rekao, dok me je tamo nostalgija rasturala, za ovih nekoliko godina odkako sam ovdje, mislim da vise ne bih imao toliko tih problema.

to svakako da.
ali ovo po evropi mislim da nije nigdje predaleko, sad su i letovi jeftiniji nego prije itd.
barem dva praznika godisnje imaju po 3,4 dana, eto da ne pričam o godišnjem.
moji zaista jako često dolaze, ljeti bas dugo.

[Danny]

.. i ako moze jedna sugestija .. promijenite ime teme .. dijaspora mi bas para usi

[Socrates]

Svaka cast za temu. Napisacu ponjavu ili dvije tokom dana.

@Danny , imas li sugestiju za novo ime? Naravno, necu ja mijenjati ime, jer je @Fatih postavio temu.

[Danny]

pa sta znam .. Bosanci u inostranstvu ili tako nesto ..

[Ommadawn]

Nisam dijaspora, samo da vas pozdravim

ono sto primjetim iz upisa da vecina rijetko dolaze u BiH pa je mozda to razlog sto se osjećate neugodno.
žao mi je sto je tako.
imam dosta rodbine i prijatelja vani i žive jako dugo, ali i dolaze često, barem 2x godišnje i mislim da je to lijepo.
a kazu da je lijepo i njima, i bas im fali kad ne dodju duže od pola godine pa makar i na par dana

Ma sve je to subjektivno.
Nekoga veze na jedan ili na drugi nacin. Nisu se svi pomirili sa cinjenicom da su promijenili mjesto boravka.
Samo eto, ruzno je kad si kategorisan kao "dijaspora" i odmah se drugacije gleda na tebe.
Sjecam se jednog forumasa na Klixu koji je imao obicaj reci "ja ne znam sta ce dijaspora na bosanskim forumima, oni svakako ne zive ovdje".
Ono dodje ti "Wtf??".

Sjecam se, ja i stari jednu jesen krenuli autom do Sarajeva. To magla, to zastoji, to nesrece usput...nekako jedva do Slovenije. I taman presli u Hrvatsku, stali pored granicnog prelaza i malo da protegnemo noge kad lik stao pored nas, austrijske table, iz Beca je.
"Momci kad ste vi krenuli?" pita nas.
"Prije 24 sata" rekoh.
"U jbt... Daleko. Ja danas odradio prvu smjenu, dosao kuci, istusirao se, zove mati, veli da me se pozeljela. Spakujem torbu i krenem"
"Blago tebi" veli stari...
I nekako do Sarajeva.
Sad imaju ovi avioni, znalo se desiti da nadjemo neku pravo jeftinu kartu i spicimo do Tz.

Ali eto, ima tih par mjesta u BiH koja me bas vuku, iako znam da nije nista vise isto ali zelja mi neka. Prosle godine kad mi je nena ovdje umrla i kad smo je ovdje i sahranili (kako je zeljela), dosao kuci s dzenaze i kazem zeni "Ovog ljeta idemo u Bosnu". Samo mi se javio taj neki osjecaj, neka zelja da dodjem.

[Miss Y.]

svjesna sam ja da obaveze čine svoje kao i život koji formiras negdje, ali imam rodbinu koja živi oko 25god u Swe i stvarno jako često dolaze.
kažem pomazu i ovi jeftini letovi i sve.
vjeruj da rodica kupi kartu jeftiniju nego bus karta do mostara i nazad a porodični su ljudi, škole, fax posao ali organizuju se.
lijepo se skupimo ljeti svi i bas su mi to prelijepi dani i uspomene.

kao i sve u životu sto ne održavas izgubi svoju nit pa tako i odnos sa domovinom, mada nije sporno da ta ljubav ikada može nestati ili umanjiti se.

[hani_jong_un]

nedavno mi prica frajer doso iz francuske avijonom za 11 eura. kako im se to isplàti jbt

[Ommadawn]

svjesna sam ja da obaveze čine svoje kao i život koji formiras negdje, ali imam rodbinu koja živi oko 25god u Swe i stvarno jako često dolaze.
kažem pomazu i ovi jeftini letovi i sve.
vjeruj da rodica kupi kartu jeftiniju nego bus karta do mostara i nazad a porodični su ljudi, škole, fax posao ali organizuju se.
lijepo se skupimo ljeti svi i bas su mi to prelijepi dani i uspomene.

kao i sve u životu sto ne održavas izgubi svoju nit pa tako i odnos sa domovinom, mada nije sporno da ta ljubav ikada može nestati ili umanjiti se.

Prvi put nakon rata sam došao u BiH poslije 7 godina - kao prvo naša bosanska ambasada je napravila problem sa pasošom još 1996 kada je tata htio ići da vidi braću i sestre i tad je iznerviran slomio telefon i rekao da će iz inata uzeti švedsko državljanstvo pa taman ga čekao deset godina.
Boravio sam u Sarajevu i sjedim s rođakom, pijemo kafu, pukao pogled na grad a on veli
“Drago mi je da te vidim i da si mi živ i zdrav, da si preživio (lažno im je javljeno da smo pobijeni) i neka si došao. Ali rođo, ja da sam na tvom mjestu - svijet bi obišao. A ovdje bi dolazio samo ponekad. Sad bih otišao daleko odavdje”.

S druge strane, jedna je slika koju sam ostavio - to je ono prije rata.
Navikneš na drugačiji način života ovdje i dođeš tu i shvatiš isti momenat da se te dvije slike nikako ne podudaraju.
Moja žena kad je doselila ovamo, otišla nakon 10 mjeseci da posjeti svoje. Zove me telefonom i kaže “Što mi je ovdje sve nekako tužno i tmurno...”.

[Atomic]

[toxic]

Cinjenica je da se usvoje neki izrazi stranog i kombinuju s maternjim jezikom, al' ove situacije "zaobravio sam kako se kaze na nasem" , a maternji ti jezik je cista pokondirenost.