
Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Kada je Skupština SR BiH usvojila deklaraciju o nezavisnosti, tadašnji lider SDS-a a sada haški osuđenik, Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu nestankom: ‘Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje’.
Ove riječi nisu bile samo dio neprimjerene skupštinske retorike. U ratu koji je uslijedio stotine hiljada ljudi je ubijeno, više od milion protjerano, a ratnim zločinima i genocidom izmijenjena je demografska struktura BiH.
Nakon rata, nekadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović odgovorio je na pitanje da li je, umjesto referenduma za nezavisnost, bilo drugog rješenja: „1 mart je bio naša sudbina i neumjesno je pa i grješno pitanje da li je išta moglo biti drugačije. Mi ne bismo bili ono što jesmo da smo tada u ime sumnjive sigurnosti izabrali potčinjavanje“.
Većina građana iz RS ne prihvata 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH.
Obilježavanje Dana nezavisnosti BiH trebalo bi da bude riješeno donošenjem Zakona o praznicima na nivou države.
2







