toxic je napisao/la: ↑16 jan 2021, 16:11
Pre par dana @Iskra je opisala jednu situaciju s poznanicom, pa cu citirati deo njenog teksta:
Pa,bas nesto ozbiljno razmisljam o samopostovanju....da li nam to ugrade roditelji odgojem ili ....
"Samopostovanje je odraz slike o sebi. Sliku o sebi stvaramo celog zivota."
Psiholozi kazu da je to specificna vrsta ljubavi prema samom sebi. Biti svestan svojih vrednosti.
Sta za vas znaci imati samopostovanje? Kako ga sticemo?
Postujete li vi sebe i kako to cinite?
Nije retkost cuti da ako sami sebe ne postujete, nece vas postovati ni drugi.
Kako se vi ponasate u takvim situacijama, da li postujete druge ako vidite da on ili ona sami sebe ne postuju?
Druge postujem uvijek, cak i ako naizgled ni sami nemaju postovanja prema sebi. Jer, ja ne znam za uzroke njihovog ponasanja, koje ih cini da izgledaju da ne postuju ni sami sebe. Ali, onog momenta. kada neko grubo i namjerno, svojim ophodjenjem prema meni, zadre u moje samopostovanje, tada se sve mijenja.
Znaci, radi sta hoces i izgledaj kako zelis, ja to postujem. Ali, moje samopostovanje mi nalaze, da ne dozvolim drugima da svoje negativno (ma o cemu se radilo), na neki nacin pokusaju nametnuti i meni ili da ono utice na mene, bez da sam to trazio.
Mislim da je samopostovanje prisutno kod svakoga. Ali, uz velike razlike u kolicini. Nekada se mozda cini, da ga neki ljudi nemaju. Ipak, ja prije mislim da im je polozaj u drustvu, i jos neke stvari, samo to zbg instinktivne pragmaticnosti (u nedostatku boljeg izraza) gurnuo negdje "pod tepih". Iz istog razloga (tretmana i polozaja u drustvu), ima ih koji imaju toliko samopostovanja, da je to vec postao narcizam.
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.