Pa sam naišao na jednu zanimljivu početnu tačku, koja može biti prihvatljiva, kao i bilo koja druga. Većina stvari i primjera iz ovog uvodnog posta su iz knjige Nihilizam, koju je napisao Nolen Gertz. Prevodi su slobodni, jer ja nisam prevodilac.
Isto tako, nihilizam nije sam po sebi ni automatski pozitivan ni negativan. Ne može se tako vrijednovati. Uostalom, to će biti možda malo jasnije nakon uvodnog posta. Većina ljudi će lako dati neko njihovo generalno mišljenje o nihilizmu, neki ljudi će dati neku približno tačnu definiciju nihilizma, ali će malo ljudi zaista znati (ili čak i priznati) kako se nihilizam praktično manifestira u stvarnom životu i šta sve to podrazumijeva.
Najprostija definicija je;
Nihilizam je filozofija koja odbacuje vrijednosti i vrijednovanje koje društvo stavlja na ljude, stvari i život, i umjesto toga tvrdi da je sve beznačajno.
Gertz piše da je veoma važno iskristalizirati kako se nihilizam razlikuje od nekih drugih pojmova za koji se veže. U ovom uvodnom postu, ja ću pojasniti njegov stav gdje se nihilizam (bazirano na gornjoj definiciji) nalazi u odnosu na pesimizam i optimizam.
Većina ljudi bi rekla da je nihilizam blisko povezan sa pesimizmom. Gertz, međutim, kaže da su nihilizam i pesimizam sušte suprotnosti. Ja ne bih išao tako daleko, ali bih se složio sa njim da se nihilizam najlakše prepozna kad se dovede u kontrast sa pesimizmom. On navodi primjer iz filma Annie Hall. Uzmite u obzir da je ovo Woody Allen film.
Glavni junak prilično očajni pesimist Alvy zaustavlja mladi par na ulici. Kaže im da izgledaju sretno i pita ih kako to objašnjavaju. Djevojka kaže da je ona plitka i prazna, da nema nikakvih ideja i da nema ništa interesantno reći. Mladić kaže da je on potpuno isti.
Gertzov zaključak je da je Alvy pesimist, a mladić i djevojka su nihilisti. Što ističe još jedno interesantno pitanje. Da li je moguće da je čovjek nihilista a da to i ne zna?
U čemu se, dakle, razlikuju nihilizam i pesimizam. Pesimista je očajan i često mu je to najdraža pozicija u životu, a nihilista se od očaja krije. Pesimista pita "Zašto?" i zaključuje da je sve beznačajno. Nihilista ne mora pitati nikakva pitanja. Pesimista pita "zašto bi čaša bila polupuna ako će na kraju sigurno biti prazna". Za nihilistu, čaša je beznačajna sama po sebi, da li zato što je odbacio društvene koncepte, ili zato što ih je potpuno nesvjestan, nebitno je.
Nadovezujući se na to, može se i tvrditi, onda, da nihilizam ima više zajedničkih tačaka sa optimizmom nego sa pesimizmom.
Ali, ovdje ću prekinuti. Dalje se mogu raspravljati sličnosti i razlike između nihilizma i cinizma, nihilizma i apatije, nihilizma i religije, itd.
Da li ste vi nihilist u bilo kojoj mjeri? Zašto mislite da jeste? Zašto mislite da niste?
