Slobodna volja

[Heidi]

Od latinskog liberum arbitrium, "sposobnost djelovanja po volji". Ovaj pojam oznacava I neodredjenost volje koja prethodi izboru (ono sto je poznato kao sloboda ravnodusnosti) I sposobnost volje da funkcionira kao primarni uzrok (lanac dogadjaja). Tu je ideju oblikovao Augustin, koji iz nje zakljucuje da je samo covjek odgovoran za grijeh i da u Bogu ne postoji izvor zla.

Buridan, teolog iz 14. vijeka, vodi istaknuti polozaj covjeka na Bozju sliku medju svim stvorenjima kroz svoj poznati primjer magarca (koji bi, smjesten izmedju dva potpuno identicna plasta sijena, umro od gladi jer nije mogao odabrati jednoga).

Descartes ovu tezu relativizira videci u sposobnosti slobodne volje samo najnizi stupanj slobode, jer nije razum taj koji ga osvjetljava I usmjerava prema njegovom izboru.

Spinoza slobodnu volju smatra samo iluzijom, jer je covjek samo „dio prirode ciji red slijedi“ (etika). Za razliku od determinizma, neuronauke sada dovode u pitanje slobodu volje.

Sta vi mislite, kolike su nase mogucnosti, da prepoznamo sposobnost motiva koji odredjuju nase odluke? Koliko je sve odredjeno odlukom Boga?

[Fatih]

Koliko je sve odredjeno odlukom Boga?

Samo u toj mjeri, da je On, u Njegovom beskrajnom znanju, znao za sve ono sto cemo mi za naseg zivota uraditi, te to tako i naredio da se zapise. U protivnom, svi oni koji su zli, mogli bi da imaju argument, da im je Bog to tako odredio, bez da oni mogu uticati na to.

Slobodna volja i Bozije odredjenje nisu u koliziji, ukoliko se one shvate na nacin koji sam opisao.

[Dina]

Slažem se s Fatihom, vezano za Boga... Mene je mučila više ovosvjetska dilema oko slobodne volje, ponekad je lakše postići da ne radimo nešto zbog nekoga, ali to da ne radimo nešto uprkos nekomu ili nečemu, to mi je bio veliki izazov :haya

[Socrates]

Slobodnu volju, u filozofskom smislu, je malo detaljnije pokušao objasniti C. A. Campbell.

On je uspostavio nekoliko parametara. Kako ga je on nazvao "Problem slobodne volje" je relevantan jedino ako za neke akcije možemo donijeti moralnu presudu, pozitivnu ili negativnu.

Recimo, izbor između toga da li ću popiti litar alkohola ili litar vode večeras nije u filozofskom domenu slobodne volje, ako nakon što popijem bilo koje od toga dvoga legnem spavati.

Međutim, ako kasnije večeras moram voziti 200 kilometara, onda izbor između vode i alkohola postaje relevantan za "problem slobodne volje".

Zatim, Campbell kaže da kada razmatramo slobodnu volju moramo uzeti u obzir da je to "inner act', i da je to podložno moralnoj osudi ili nagradi. Vanjske akcije su važne jedino ako su rezultat unutarnjeg promišljanja.

Naprimjer, ako neki robot (on je koristio primjer robota) pobije gomilu ljudi jer je došlo do kvara, ta akcija nije pod "problemom slobodne volje", jer robot ne donosi odluke.

Dalje je Campbell napisao da je važno da je čovjek jedini i nesumnjivi autor svojih djela. Tek onda se može govoriti o slobodnoj volji.

Na kraju, on tvrdi da je slobodna volja postojala jedino ako je čovjek mogao djelovati drugačije. Pritom je važno da je imao barem jedan drugi pravi izbor, osim onog koji je izabrao.

Campbell piše da i djela koja su za moralnu osudu su izraz slobodne volje, ako su svi uslovi gore navedeni ispunjeni.

E sad, ima i drugih koji su to malo drugačije postavljali.

[Heidi]

U budizmu postoji slobodna volja, jer su sve odluke slobodne, pa se tako utice na karmu, koja zatim prolazi stvaranje zivotnih uvjeta za sljedeci zivot i tako indirektno stvara slobodnu volju za sljedeci ciklus.

[medvjed23]

If you’d been born with Hitler’s genes, and experienced Hitler’s upbringing, you would be Hitler – and ultimately it’s only good fortune that you weren’t.

[Socrates]

To je malo nategnuta teza.

[Socrates]

I zapravo nije o slobodnoj volji, kao što je opisano u mom postu.

[medvjed23]

pa i nije nategnuta.. istina je da ne biramo roditelje, mjesto rođenja, ćelije od kojih smo sazdani, dušu, kao ni mnoštvo drugih elemenata okeana iz kojeg izviru naše odluke.. to što ja nemam dušu psihopata - ubice je samo sretna okolnost za koju ja ne mogu preuzeti nikakve zasluge..

ja, kad se osvrnem na grijeh nekog grešnika, možda s pravom mogu reći: ja bih drugačije.. jer ja, sa svojom dušom, svojim mozgom, svojim ćelijama, možda i bih napravio drugačije.. međutim, kad bih ja imao dušu tog grešnika, mozak tog grešnika, tijelo tog grešnika, roditelje tog grešnika, odrastanje tog grešnika, tad bih ja bio taj grešnik i procesi u meni bi me vjerovatno naveli da napravim upravo ono što je napravio taj grešnik..

malo je, ako imalo, slobode u nama.. s druge strane, puno je (ne)sreće koja nas, ko vjetar list, nosi tamo il vamo..

[Socrates]

Pa ne znam kako bih ti odgovorio na to.

Pisao je C. A. Campbell i o tome, o vanjskim uticajima na čovjekove odluke (odgoj, kultura, itd), čak mislim da je u istoj ovoj gore lekciji. Pisali su i drugi.

[Desperado]

Da li je samoubistvo slobodna volja? Realno nikad nisam mogao formirati konkretan stav u vezi ovog. Zadnje što sam čitao na tu temu je literatura Thomasa Szasza...

[ina]

Ne bih rekla..

Tu su preduboko umiješani neki eksterni faktori koji podtaknu na sličan gest ..

[Socrates]

Zavisi od više faktora.

Nije svako samoubistvo isto.

[ina]

Tebe sam čekala


Ali je samoubistvo..


De napiši šta detaljnije..
Zašto misliš da ima razlika.. i kakvih faktora..

[Socrates]

Pa ako posmatramo ova gore Campbell-ova razmišljanja, prvo moramo razmisliti da li je samoubistvo čin koji uvijek objektivno možemo suditi kao moralno ispravan ili moralno pogrešan.

Ako postoje samoubistva koja se ne mogu tako ocjeniti, onda ta samoubistva uopšte ne podliježu pod problem "slobodne volje".

Kad kažemo "slobodna volja", moramo uzeti u obzir da to podrazumijeva i donošenje odluka koja su za moralnu osudu.

Recimo, čovjek živi sam na pustom ostrvu 25 godina. I izvrši samoubistvo. Postoji li bilo kakva osnova da to samoubistvo ocjenimo ili kao moralno ispravno ili kao moralno pogrešno?

[Heidi]

Da li je samoubistvo slobodna volja? Realno nikad nisam mogao formirati konkretan stav u vezi ovog. Zadnje što sam čitao na tu temu je literatura Thomasa Szasza...

Mnogo se polemise jos uvijek oko ove teme. Ja sam takodjer citala o nekim modelima kroz koje se pokusava prikazati proces donosenja odluka u razlicitim fazama i vremenskim intervalima. zaboravila sam kako se zovu ti modeli, a izucavanje je bilo u Salzburgu na univerzitetu.

Navodi se nekoliko kriterija ali kvalitatvna dijagnostika je A i O.
Uglavnom, svodi se na to, da sto je dijagnosticka metoda pouzdanija, to je vjerojatnije da je samoubica imap psihobioloski poremecaj u vrijeme samoubistva.

[Heidi]

Eh, da, kiberneticka disciplina se to zove.