BeHaR forum

I šta je uopće pojam normalnosti?

Sa jedne strane, tko je u kalupu, normalan je većini, dok opet sve najljepše stvari, daje nenormalnost..
Naučnici, muzičari, umjetnici svih smjerova, tek u nenormalnosti naprave proboj, naprave nešto od koristi čovječanstvu...
Razmišljam i,da li nas toliko privlači zapadni svijet, jer tamo i ne moraš biti normalan, da bi uspio u nečemu...
U nekim pak totalitarnim režimima, samo je normalnost prihvatljiva, ostalo se cak i sankcionira nekad.
Po čemu ste vi normalni?
Jeli to život u propisanoj formi, sa skalom dozvoljenih odstupanja?

Svak ima svoju definiciju normalnosti, finoce, etc. Nekome je neko fin i normalan, dok taj isti drugom nije. Zato ne volim kad me neko hvali sa normalan i fin. To su nedorečeni pojmovi.
Svi za sebe kazemo da smo normalni. I onaj najveći mafijas ce za sebe reci da je normalan.

Ja nisam.

Salim se. Mislim da nisam neko ko moze da kaze sta je normalno a sta ne..

Većina ih i ne zna percepciju normalnosti. Zato se od osobe do osobe razlikuje.

Podrinjac je napisao/la: ↑09 sep 2020, 18:16 Svak ima svoju definiciju normalnosti, finoce, etc. Nekome je neko fin i normalan, dok taj isti drugom nije. Zato ne volim kad me neko hvali sa normalan i fin. To su nedorečeni pojmovi.
Svi za sebe kazemo da smo normalni. I onaj najveći mafijas ce za sebe reci da je normalan.

Dobro, zakonski okviri, kriminal, ne znam da li svrstati u pitanje normalnosti...normalno (čuj normalno ) da nisu normalni za ostale...
Mada je on sasvim normalan na prvi pogled...ujutro pozdravi susjede, ide sa obitelji na more, vodi ženu na godišnjicu braka nekud...
A i društvene norme se mijenjaju...
Danas su neke prilično čudne zapravo

Normalno postaje ono sve na sta smo navikli..
Nema danas nista da nije normalno

Ne znam ni sta bih rekao na ovu temu.

Da mi je da malo zavirim u tudje mozgove. Meni moj dosadio.

Ipak, imaju neke granice normalnosti oko kojih se vecina, bar mislim, slaze.

Ostalo je sve za raspravu.

Normalnost je cisto statisticka kategorija. Ako svi hodaju na rukama, a ti na nogama, ti nisi normalan.
To je rekao Zarko Puhovski i slazem se s njim.

Pitanje mjere je bitnije od pitanja normalnosti.
Mjera je estetska kategorija i pretjerivanje poruznjuje covjeka, kao kod karikature. Negdje si izgubio mjeru i pretjerao si . Tako se gubi i vanjska i unutrasnja ljepota.
Ali kako znati ispravnu mjeru ?
Vjerujem da svaki covjek to moze prepoznati u prirodi
kao ljepotu. Ljepota je arhetip usadjen u covjeka, mozda od prirode , mozda od Boga, kako vec ko vjeruje.
Ta mjera ili osjecaj za lijepo se moze izgubiti pod razno raznim utjecajima. Izgubis mjeru i narusavas i psihicko i fizicko zdravlje.
Krleza je napisao da je za njega moral pitanje mjere.
Kaze, onako ljutito u jednoj knjizi, da kad bi presjekao naseg covjeka po unutrasnjosti ( misli na psihu) , da ne bi nasao nikakvu mjeru za estetiku, nego samo hrpu pretjerivanja. Mozda je i on malo pretjerao ali nije puno.

Jednom prilikom sam u planini sreo dva penzionisana profesora medrese kako beru sipurak.
Tamam su tad bili ovi izbori za reisa i ja se malo zadam s njima u razgovor da vidim sta misle.
Ovaj jedan je opro sve redom , ovaj drugi je cutao i jedino sto je rekao jeste : sve ti je receno u suri Rahman i ajetom da je nad svime stvorenim terazija ( vaga za mjeru) i da treba biti umjeren u svemu i da Allah ne voli ljude koji pretjeruju.

Zanimljivo mi je bilo da su dva jako razlicita svjetonazora, Krlezin ateisticki i ovog profesora sa medrese nekako dosli do istog zakljucka.

Meni tata jednom rece da nisam normalna jer ne pijem kafu. Ono normalno je sto vecina radi a ti posto ne radis sto vecina radi nisi normalna.

Većina je mjera normalnosti. Ako ne pratiš vecinu, ne spadaš u sferu normalnosti.

To o umjerenosti je od Aristotelove teze o moralnom zivotu.

Socrates je napisao/la: ↑09 sep 2020, 18:57 To o umjerenosti je od Aristotelove teze o moralnom zivotu.

Hvala

Svejedno, da se svi ponasamo umjereno, I sa izbjegavanjem svih ekstrema, kao sto su Aristotel I Plato definirali virtues (vrline) i vices (mane), namece se pitanje koje je storm nagovjestio u uvodnom postu.

Niko, recimo, ne moze tvrditi da su Isus I Muhamed bili umjereni. Naprotiv. Ista je stvar kad se uzme u obzir bilo koje ljudsko djelovanje koje je obiljezilo ljudsku vrstu. Pozitivno I negativno.

Svijet bi bio totalno drukcije mjesto da nije bilo neumjerenosti. Bolje ili gore, pitanje je.

Vrlo je jednostavno. Ja sam to ispricao prijatelju i on je na prvu rekao da nemamo svi isti osjecaj za mjeru i da je to onda relativno.
Ja sam o tome kontao prije, dosao do slicnog zakljucka ali sam jos malo se zadao i skontao da je univerzalna mjera , potvrdjena zdravljem.
Mozes ti pretjerivati sa ljutom hranom jer tako volis, to je tvoja mjera ali ce ti otici jetra.
S cim god da pregonis tijelo ali i psiha ce ti slati signal.
Znaci imas u sebi to vec.

Ne razmislja svako uvijek samo o tome sta je najbolje za njega, njegovu psihu i tijelo.

Recimo, sasvim je sigurno da je Morrison znao da ga droga I alkohol ubijaju. Sa druge strane, on sasvim sigurno ne bi bio Morrison kojeg poznajemo iz pjesama koje je napisao da nije tako samoubilacki koristio drogu I alkohol.

Steve Jobs jednom rece da mu je LSD najvise pomogao u kreativnosti I da bez koristenja istog u mladosti on nista ne bi stvorio.

Ovakvih primjera je milion. Ja navodim ove iz popularne kulture, koji su svima bliski.

Van Gogh ne bi naslikao nista ni blizu onom sto jeste da nije mentalno obolio.

Ili, cak indirektni efekat. Da Syd nije mentalno obolio, Waters vjerovatno ne bi nikad stvorio cetiri (?) nesvakidasnja konceptualna albuma.

jucer idem sa kolegicom jednom stranom ceste, drugom stranom prolazi jedan frajer, nije bas tacan, i pokazuje mi srednji prst haj i nekako da sam bijo sam, nego cura pored mene i on se glupira, sta covjek da mu radi jbt