a milion onih grana, korjena, sta je vec, izraslo Ostavljam ti poruku...
Re: Ostavljam ti poruku...
Mislim da je trebam 'presaditi' ali ne smijem da cackam da joj sta ne poremetim a milion onih grana, korjena, sta je vec, izraslo
a milion onih grana, korjena, sta je vec, izraslo
0
Re: Ostavljam ti poruku...
ne znam zasto svi vole te pticurine koje nas na jesen uvijek ostavljaju...
0
Re: Ostavljam ti poruku...
Ispovijest jedne namazane zene orhideji
Draga moja orhidejo,
gledam te i pitam se kako ti to uspijeva.
Nisi ruza da te svi primijete.
Nisi suncokret da se okreces za svakim svjetlom.
Stojis mirno.
Kao da znas nesto sto ja jos uvijek ucim.
Nekad sam mislila da se ljubav zasluzuje.
Da moram cvjetati jace.
Da moram biti ljepsa.
Mudrija.
Tisa.
Glasnija.
Zavisno od toga ko gleda.
A ti stojis ovdje vec sedmicama i ne trudis se nikome svidjeti.
I ipak si lijepa.
Pogledaj samo svoje latice.
Neko bi rekao da su nepravilne.
Da su ih dotakle boja i sjena u isto vrijeme.
Ali upravo zbog toga ne mogu skinuti pogled s tebe.
Mozda je i sa ljudima tako.
Mozda nas ne cine lijepima mjesta gdje smo savrseni.
Nego mjesta gdje smo prezivjeli.
Vidis li ove tvoje pupoljke?
Oni me najvise diraju.
Ne zato sto su procvjetali.
Nego zato sto jos nisu.
Podsjetili su me na sve ono sto sam mislila da je u meni umrlo.
Na njeznost.
Na povjerenje.
Na mogucnost da se opet radujem nekome.
A onda se nasmijem.
Jer ti ne zuris.
Ti ne vuces pupoljak da se otvori prije vremena.
Ti znas ono sto ja stalno zaboravljam:
da se cvijet ne otvara snagom.
Nego povjerenjem.
Zato cu danas sjediti pored tebe jos malo.
I necu te pitati kako da zivim.
Dovoljno je da te gledam.
Jer dok te gledam,
imam osjecaj da mi sapuces:
"Nista nije zakasnilo.
Samo jos nije procvjetalo."
Draga moja orhidejo,
gledam te i pitam se kako ti to uspijeva.
Nisi ruza da te svi primijete.
Nisi suncokret da se okreces za svakim svjetlom.
Stojis mirno.
Kao da znas nesto sto ja jos uvijek ucim.
Nekad sam mislila da se ljubav zasluzuje.
Da moram cvjetati jace.
Da moram biti ljepsa.
Mudrija.
Tisa.
Glasnija.
Zavisno od toga ko gleda.
A ti stojis ovdje vec sedmicama i ne trudis se nikome svidjeti.
I ipak si lijepa.
Pogledaj samo svoje latice.
Neko bi rekao da su nepravilne.
Da su ih dotakle boja i sjena u isto vrijeme.
Ali upravo zbog toga ne mogu skinuti pogled s tebe.
Mozda je i sa ljudima tako.
Mozda nas ne cine lijepima mjesta gdje smo savrseni.
Nego mjesta gdje smo prezivjeli.
Vidis li ove tvoje pupoljke?
Oni me najvise diraju.
Ne zato sto su procvjetali.
Nego zato sto jos nisu.
Podsjetili su me na sve ono sto sam mislila da je u meni umrlo.
Na njeznost.
Na povjerenje.
Na mogucnost da se opet radujem nekome.
A onda se nasmijem.
Jer ti ne zuris.
Ti ne vuces pupoljak da se otvori prije vremena.
Ti znas ono sto ja stalno zaboravljam:
da se cvijet ne otvara snagom.
Nego povjerenjem.
Zato cu danas sjediti pored tebe jos malo.
I necu te pitati kako da zivim.
Dovoljno je da te gledam.
Jer dok te gledam,
imam osjecaj da mi sapuces:
"Nista nije zakasnilo.
Samo jos nije procvjetalo."
3
3
Re: Ostavljam ti poruku...
slobodno presadi al mozda kad zavrsi cvjetanje
mada to njoj ne smeta
potrazi providnu vaznu....
ostavi joj te sadasnje zemljice i dodaj malo nove
nemoj joj samo ugusiti to vazdusno korijenje
1
1
Zivot se desava sada, a ravan stomak nam ne treba da ga zivimo. 
1