Rok za glasanje: do nedjelje 15. 2. u 22h.
Post broj 1 - Duh na temi O čemu trenutno razmišljate.
Duh je napisao/la: ↑07 jan 2026, 09:31
Nisam nesto vezan za rodni kraj, a ni ostale krajeve planeta.
Par godina me saljecu sa preporukama o rodnom kraju, ognjiste, djedovina... itd.
-Sredi to, obnovi, sta je to za tebe...
navrate ko fol i oni.
Nisam napravio neki termin, ali pogledao sam par videa o bozicnom druzenju...a mocno je i ivanje bilo...>
nekidan dam ja gas i pravac rodni kraj.
nidje nikoga. izadjem ja iza auta i derem se-gdjeee steee.
nista.
Dosao sam u rodni kraj. Ja sam tu kad nema nikoga.
ubilo se za status...
Post broj 2 - Skin_ na temi Šta trenutno radite / Šta ste radili danas?
Skin_ je napisao/la: ↑18 jan 2026, 20:14
uhh. muzika tiho pregovara s casom vina, kasna vecera se dovrsava u rerni, dijete crta svijet kakav postoji i kakav tek dolazi, a kroz prozor velicanstven pogled na snjeznu planinu, staze i neumorne entuzijaste. he a u ovoj idili, pored prozora, dragi balansira izmedju dva laptopa, tableta i dva telefona, testira aplikacije...multitasking kao zivotna filozofija.
toliko nam je trebao ovaj odmor: onaj rijedak trenutak kad je sve na svom mjestu. i kad te strah zadrzi gdje sjedis i tiho kaze da su naredne zaebancije i iskusenja vec u redu cekanja. ko ih shisha, sad smo mi pobijedili.
sretna nam nova godina. neka bude vise pozitive nego briga. soknice secerna, ide sutra snjezurka snjezic za tebe
Post broj 3 - Heidi na temi Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Heidi je napisao/la: ↑30 jan 2026, 19:39
Došao je taj dan. Dan kad moram priznati da naš odnos više nema budućnost. Ne zato što te nisam voljela...nego zato što si ti očito shvatio naš suživot kao pasivno-agresivni reality show.
Pojavio si se kasno. Kao gost koji dođe na svadbu kad se već dijeli torta i još se čudi što nema mjesta. Godinama si čučao tamo negdje, duboko, planirao, skupljao snagu i čekao savršeni trenutak da mi upropastiš vikend i snove.
I kad si konačno odlučio izaći iz mog života, nisi to uradio kulturno. Izabrao si put pogrešnog razvoja i bola koji se širi na sve strane i onog dijela mene koji se još nadao miru. Svaka čast na ambiciji.
Bio si tu samo da me podsjetiš da imam ograničenu toleranciju na patnju. I da, naravno, da me natjeraš da guglam stvari poput: kada produžena nociceptivna stimulacija vodi ka potpunom gubitku volje za postojanjem ili postoji li etički prihvatljiv način da se isključi svijest dok ovo ne prođe?
Danas sam te predala toj hladnokrvnoj osobi koja se ne boji ničega osim termina bez anestezije. I dok ti mašeš posljednji put, želim da znaš:
nisi mi trebao.
nisi bio koristan.
i definitivno nisi bio mudar.
Zbogom, umnjače
