Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:19
BeHaR forum
Izgubljeni svijet radosnog dana
Stranica: 1/7.
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:26
umoran od dnevne, mjesečne, godišnje politike...
umoran od petoljetki, desetoljetki.
umoran od tranzicije, društvene, kulturne... i svih ostalih tranzicija.
umoran od seljačina, uber seljačina...posebno umoran od kvazi /nazor intelektualaca, i ostalih mozgovnih vijuga.
od separacije, unitarizacije.
oslobođenja,kapitulacije...
da postoji mehaničar koji može da počupa sve brzine, samo rikverc da ostavi.
ili bar ler...
umoran od petoljetki, desetoljetki.
umoran od tranzicije, društvene, kulturne... i svih ostalih tranzicija.
umoran od seljačina, uber seljačina...posebno umoran od kvazi /nazor intelektualaca, i ostalih mozgovnih vijuga.
od separacije, unitarizacije.
oslobođenja,kapitulacije...
da postoji mehaničar koji može da počupa sve brzine, samo rikverc da ostavi.
ili bar ler...
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:29
o jednom forumašu...
Post by radostan dan » 09/02/2021 19:41
I tako...
Nema me, ali bih se ružno osjećao da ne rečem koju...Nemam pojma gdje smo se sreli prvi put i kojim povodom.
A dugo vremena provedosmo na istom mjestu, ja malo više od decenije, on malo manje od dvije.
Iako bez pitanja koja dodiruju lično i privatno, čini mi se da se osjetismo ko smo i šta smo. Tamo gdje smo se susretali, obično smo bili na suprotnim pozicijama. No, zamisli, i pored toga - ni jedne "grke" nije bilo među nama. A "ljudsko" nas je tjeralo da se nađemo na sredini.
Samoinicijativno.
Obostrano.
Dizali smo dobrovoljno rampe, da onaj drugi može da dojde do onog prvog. I sretali u kafani. Tad je skidao svoj štit i iza njega se pojavljivala pamuk svila. Nadam se da sam mu jednako ponudio.
Muha, donesi po jednu...za pokoj duše.
Nek ti je laka crna zemlja, @XXXXXXX :(
Post by radostan dan » 09/02/2021 19:41
I tako...
Nema me, ali bih se ružno osjećao da ne rečem koju...Nemam pojma gdje smo se sreli prvi put i kojim povodom.
A dugo vremena provedosmo na istom mjestu, ja malo više od decenije, on malo manje od dvije.
Iako bez pitanja koja dodiruju lično i privatno, čini mi se da se osjetismo ko smo i šta smo. Tamo gdje smo se susretali, obično smo bili na suprotnim pozicijama. No, zamisli, i pored toga - ni jedne "grke" nije bilo među nama. A "ljudsko" nas je tjeralo da se nađemo na sredini.
Samoinicijativno.
Obostrano.
Dizali smo dobrovoljno rampe, da onaj drugi može da dojde do onog prvog. I sretali u kafani. Tad je skidao svoj štit i iza njega se pojavljivala pamuk svila. Nadam se da sam mu jednako ponudio.
Muha, donesi po jednu...za pokoj duše.
Nek ti je laka crna zemlja, @XXXXXXX :(
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:32
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:37
o prvom pijanstvu...
radostan dan » 01/05/2020 13:41
Danas je prvi maj...
U noći 30.aprila na 01.maj sam se prvi put napio.
bila je noć i bilo hladno, smještena vješta zasjeda....a ne, nije to iz tog filma.
Dakle, bila je hladna, kišna veče, jedna rijeka, i jedan most.
I bio je nevješt, neiskusan miks neke rakije i vina...ako me sjećanje dobro služi, vodeći se logikom šta je bilo popularno tada navrtati u grlo, sto posto bih se zakleo da je bila vekija.
Loše je piti, a još lošije nemati dovoljnu količinu alkohola, ako već kreneš da piješ...
a noć sporo curi, pogotovu ako je i meza loša.
Tu noć sam takođe došao do jedne od važnih životnih spoznaja...što je meza lošija, noć je duža. Ova spoznaja će se nakon par godina nadograditi onom da je isto tako i sa ženama. I njima sa nama, ne sumnjam u to.
Elem und dakle, ispila se vekija ispod tog mosta, te šta će zabludeli Titovi tek stasali omladinci no tražiti alternativu u bilo čemu što je pri ruci, a pri ruci po nesreći bijaše par flaša bijelog vina...
Sad kad razmislim, dobro da se ičega sjećam te noći. Kiša, ona ubitačna, nit sitna nit da pljusne kako treba...možda je to ista ona iz Londona, kažu tako tamo pada i ubija nenaviknute. U pojam, mozak...ko ga ima.
Ubila je i one entuzijaste što su par dana sakupljali stare gume i karton, da zapale prvomajsku vatru...tek pokoji plamičak u daljini. Obzirom na uslove, ne vjerujem da se mogao pojaviti bez dopinga u vidu koje flaše benzina.
Kući sam došao u pratnji malo manje pijanog druga. Nismo se razdvajali putem, kao Mirko i Slavko...time smo potvrdili svoje drugarstvo i odanost, da nikada jedno drugo nećemo ostaviti same, i u najtežim trenucima.
Činjenica da živimo u istoj zgradi i da smo svakako morali kući istim putem nije ni malo poljulja našu vjeru jedno u drugo.
A i drugo je vrijeme bilo...sad se izlazi oko 22.00. pa do ujutro, a ujutro ko preživi.
Nama je start u ono tako mrsko -sfrj- vrijeme bilo u pet popodne, pa do 9, maksimalno 10 naveče. Ako ne dođeš do deset, nemoj ni dolaziti. Bolje ti je prijavi se u policiju, možda imaš sreće pa u njoj bude neki dobri brko komandir, navikao na povremene ispade mlađanih, tek stasalih socijalističkih sinova...pa te odvede kući i kaže starom - dobar je ovaj, prvi put ga vidim, zaigrala se djeca...
Bolje nego da se sam pojaviš pred veselom koalicijom. Da, da, tako je vrijeme bilo..naopako u svakom slučaju. Naime, dugo nisam znao ko je predsjednik opštine. Ni komandir stanice milicije. Ni u sudu ko je sudija.
Nama, djeci sa kolodvora sfrj, to je bio otac. imo čoek sve uloge. Tek kasnije, kad sam čitao kako ove naše opštine i gradovi uvode ono šaltersko poslovanje po uzoru na evropsku uniju - ne ideš od šaltera do šaltera nego sve informacije, papire, pečate dobiješ na jednom mjestu...e tako je to bilo nekad kod nas u kući.
Imaš sve, i saslušanje, i uzimanje izjave, i presudu i kaznu i izvršenje na jednom mjestu....sunce ti jebem, mislim se sad, koja je to ušteda i vremena i novca bila.
A od svega navedenog je gora bila osuda javnosti oličena u razočaranom pogledu majke, koja je otvorila vrata....no brzo se transformisla u saučesnika, i prošvercovala me kao migranta iz hodnika u moju sobu.
Ta će majka, kao i svaka majka...mada nije pričala samnom čitavu nedelju zbog toga.
Ne znam zasto su mi neke stvari neizbrisive....nemam objašnjenje. Tako pijan, naravno glumeći da nisam... otežanim, debelim, zapetljanim jezikom kategorički odbijajući svaku sumnju i pitanje isljednika u vidu majke - pa gde, pa skim, pa zašto, pa šta si pio....uspio sam nekako da odgledam revanš Real-Keln 5:1.
Nisam ja bio željan praćenja tog uzvrata, ali sam bio čvrst u namjeri da dokažem da nisam pijan. Ili bar da nisam pijan onoliko koliko to -struka i vještaci- (čitaj majka) tvrde.
Moram iskoristiti priliku, i napokon istresti to iz sebe, nakon 34 godine...
Bilo ih je teško poFatati. Ekstremno teško. Teško je pijan juriti 22 igrača i sudije plus 4 zamjene po ekranu, sa samo dva oka. I to dok se sve ne izduplira. Onda je još teže, al onda se fokusiraš na sanduk od televizora umjesto ekrana, i pokušavaš telekinetičkim naporima da ga (televizor) zaustaviš u njegovoj nakani da se zakači na luster ili da preko plafona pobjegne kroz prozor.
Po završetku utakmice, sjećam se i svog prvog porođaja, nakon njega - još dva u nizu.
Sam, dostojanstveno, dakako...stoički. Hristov se pojavio tek par godina kasnije.
Kupanje kad si pijan? Hmmm, interesantni doživljaji...cijenim da su današnje generacije uskraćene izumom ovih novih slavina, sa jednom ručkom, lijevo, desno,sredina...
Kakvi su to doživljaji, kakva uzbuđenja i senzacije, sa starom slavinom....naciljati i dohvatiti one dvije pipe...a tek pogoditi koja je za toplu, koja je za hladnu.
Elem, ujutro smo krenuli na duži put...otac je ne znajući ništa vozio, majka je zaglušujuće ćutala. Do tada, na zadnjem sjedištu relativno komforna Zastava 128 bila je malog kubičnog prostora da bi u taj dio stala moja glava. Motor je urlao, kao da nije Zastavin i kao da nema 55 konja...vozio sam se u Ferariju, sjedeći na njegovom motoru.
Kad smo stigli, rekli na vijestima da je puko neki Černobil, i da neki oblak ide ka nama. Neće valjda opet kiša, pitao sam se...
radostan dan » 01/05/2020 13:41
Danas je prvi maj...
U noći 30.aprila na 01.maj sam se prvi put napio.
bila je noć i bilo hladno, smještena vješta zasjeda....a ne, nije to iz tog filma.
Dakle, bila je hladna, kišna veče, jedna rijeka, i jedan most.
I bio je nevješt, neiskusan miks neke rakije i vina...ako me sjećanje dobro služi, vodeći se logikom šta je bilo popularno tada navrtati u grlo, sto posto bih se zakleo da je bila vekija.
Loše je piti, a još lošije nemati dovoljnu količinu alkohola, ako već kreneš da piješ...
a noć sporo curi, pogotovu ako je i meza loša.
Tu noć sam takođe došao do jedne od važnih životnih spoznaja...što je meza lošija, noć je duža. Ova spoznaja će se nakon par godina nadograditi onom da je isto tako i sa ženama. I njima sa nama, ne sumnjam u to.
Elem und dakle, ispila se vekija ispod tog mosta, te šta će zabludeli Titovi tek stasali omladinci no tražiti alternativu u bilo čemu što je pri ruci, a pri ruci po nesreći bijaše par flaša bijelog vina...
Sad kad razmislim, dobro da se ičega sjećam te noći. Kiša, ona ubitačna, nit sitna nit da pljusne kako treba...možda je to ista ona iz Londona, kažu tako tamo pada i ubija nenaviknute. U pojam, mozak...ko ga ima.
Ubila je i one entuzijaste što su par dana sakupljali stare gume i karton, da zapale prvomajsku vatru...tek pokoji plamičak u daljini. Obzirom na uslove, ne vjerujem da se mogao pojaviti bez dopinga u vidu koje flaše benzina.
Kući sam došao u pratnji malo manje pijanog druga. Nismo se razdvajali putem, kao Mirko i Slavko...time smo potvrdili svoje drugarstvo i odanost, da nikada jedno drugo nećemo ostaviti same, i u najtežim trenucima.
Činjenica da živimo u istoj zgradi i da smo svakako morali kući istim putem nije ni malo poljulja našu vjeru jedno u drugo.
A i drugo je vrijeme bilo...sad se izlazi oko 22.00. pa do ujutro, a ujutro ko preživi.
Nama je start u ono tako mrsko -sfrj- vrijeme bilo u pet popodne, pa do 9, maksimalno 10 naveče. Ako ne dođeš do deset, nemoj ni dolaziti. Bolje ti je prijavi se u policiju, možda imaš sreće pa u njoj bude neki dobri brko komandir, navikao na povremene ispade mlađanih, tek stasalih socijalističkih sinova...pa te odvede kući i kaže starom - dobar je ovaj, prvi put ga vidim, zaigrala se djeca...
Bolje nego da se sam pojaviš pred veselom koalicijom. Da, da, tako je vrijeme bilo..naopako u svakom slučaju. Naime, dugo nisam znao ko je predsjednik opštine. Ni komandir stanice milicije. Ni u sudu ko je sudija.
Nama, djeci sa kolodvora sfrj, to je bio otac. imo čoek sve uloge. Tek kasnije, kad sam čitao kako ove naše opštine i gradovi uvode ono šaltersko poslovanje po uzoru na evropsku uniju - ne ideš od šaltera do šaltera nego sve informacije, papire, pečate dobiješ na jednom mjestu...e tako je to bilo nekad kod nas u kući.
Imaš sve, i saslušanje, i uzimanje izjave, i presudu i kaznu i izvršenje na jednom mjestu....sunce ti jebem, mislim se sad, koja je to ušteda i vremena i novca bila.
A od svega navedenog je gora bila osuda javnosti oličena u razočaranom pogledu majke, koja je otvorila vrata....no brzo se transformisla u saučesnika, i prošvercovala me kao migranta iz hodnika u moju sobu.
Ta će majka, kao i svaka majka...mada nije pričala samnom čitavu nedelju zbog toga.
Ne znam zasto su mi neke stvari neizbrisive....nemam objašnjenje. Tako pijan, naravno glumeći da nisam... otežanim, debelim, zapetljanim jezikom kategorički odbijajući svaku sumnju i pitanje isljednika u vidu majke - pa gde, pa skim, pa zašto, pa šta si pio....uspio sam nekako da odgledam revanš Real-Keln 5:1.
Nisam ja bio željan praćenja tog uzvrata, ali sam bio čvrst u namjeri da dokažem da nisam pijan. Ili bar da nisam pijan onoliko koliko to -struka i vještaci- (čitaj majka) tvrde.
Moram iskoristiti priliku, i napokon istresti to iz sebe, nakon 34 godine...
Bilo ih je teško poFatati. Ekstremno teško. Teško je pijan juriti 22 igrača i sudije plus 4 zamjene po ekranu, sa samo dva oka. I to dok se sve ne izduplira. Onda je još teže, al onda se fokusiraš na sanduk od televizora umjesto ekrana, i pokušavaš telekinetičkim naporima da ga (televizor) zaustaviš u njegovoj nakani da se zakači na luster ili da preko plafona pobjegne kroz prozor.
Po završetku utakmice, sjećam se i svog prvog porođaja, nakon njega - još dva u nizu.
Sam, dostojanstveno, dakako...stoički. Hristov se pojavio tek par godina kasnije.
Kupanje kad si pijan? Hmmm, interesantni doživljaji...cijenim da su današnje generacije uskraćene izumom ovih novih slavina, sa jednom ručkom, lijevo, desno,sredina...
Kakvi su to doživljaji, kakva uzbuđenja i senzacije, sa starom slavinom....naciljati i dohvatiti one dvije pipe...a tek pogoditi koja je za toplu, koja je za hladnu.
Elem, ujutro smo krenuli na duži put...otac je ne znajući ništa vozio, majka je zaglušujuće ćutala. Do tada, na zadnjem sjedištu relativno komforna Zastava 128 bila je malog kubičnog prostora da bi u taj dio stala moja glava. Motor je urlao, kao da nije Zastavin i kao da nema 55 konja...vozio sam se u Ferariju, sjedeći na njegovom motoru.
Kad smo stigli, rekli na vijestima da je puko neki Černobil, i da neki oblak ide ka nama. Neće valjda opet kiša, pitao sam se...
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 21:43
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 22:05
o jednom januaru...
ma jeb se...
opet se poklapaju neke scene ili datumi tvog i mog života.
znači džej - pojma nemam ko je lik, saznajem za njega preko neke snimane kasete koja je ostala u mini crvenom kasetofonu mog cimera koji je otišao kući za praznike...
ja sam u sobi, a opet super zadovoljan. nisao kao on otisao kući svojima...postao lik frajer, uživa u komoditetu sina jedinca. osmatra i kuša svijet i polusvijet oko sebe...od memljivih bircuza sa tubrekuloznim nk radnicima bivših sfrj preduzeća u praskozorje, do evrope, bristola i in kafića.
ima društvo, dobro se provodi, ali voli i osamu, da analizira i -preradi- doživljeno.
ne juri za ribama..ribe jure za njim, ispite ne polaže, ispiti polažu kod njega. zemaljska kugla se okreće po osi i brzinom baš koja njemu odgovara.
sve je potaman.
toliko potaman da ne želi da stanuje privatno, na što ga forsira otac. ne, on želi da je u -furci-, ali umije da se izmakne u ćošak kada osjeti potrebu.
elem, januar 92...najljepši januar u životu.
naslonjen na prozor studentskog doma, noć...narandžasta ulična svjetlost, snijeg nikad gušći, suvlji, čistiji i bijelji u sarajevu. ispio je svoj espreso, pročitao novine, čitao knjige, bacio koji dinar na aparate, zajebavao se sa društvom, pogledao film u kinu, obišao jednu djevojčicu izabranu po sistemu eci peci pec ....
i za kraj još jedna cigareta, pa da se legne, zadovoljno/samozadovoljno...o kako je život lijep, kad gaziš ulice lakovanim cipelama.
vrti dugmence od radija na malom crvenom kasetofonu...dosadno, dosadno, preslušano, već čuo, pođonjeno, ukradeno. slučajno pritišće crno dugmence za plej... kreće - ugasila si me.
jedan, dva, tri, pet, deset puta.
dečko se pretvara u mini indijana džonsa...prebire po plakaru, traži ima li kakva flaša, sa bar malo na dnu neophodnih derivata za ovakav trenutak i ovakve note.
to veče smo se ja i džej upoznavali do pet-šest ujutro.
e da, još nešto - maradona sa dorćola je izvorno moja "izmišljotina",moj opis džeja u tri riječi. neko iz bg medija čita jebeni xxxxx forum...nakon dva dana vidim takav naslov u nekom od portala.
i još jedno - umro paolo rosi. zvijezda mog prvog svjetskog prvenstva kojeg sam ispratio skoro pa skroz.
ma jeb se...
opet se poklapaju neke scene ili datumi tvog i mog života.
znači džej - pojma nemam ko je lik, saznajem za njega preko neke snimane kasete koja je ostala u mini crvenom kasetofonu mog cimera koji je otišao kući za praznike...
ja sam u sobi, a opet super zadovoljan. nisao kao on otisao kući svojima...postao lik frajer, uživa u komoditetu sina jedinca. osmatra i kuša svijet i polusvijet oko sebe...od memljivih bircuza sa tubrekuloznim nk radnicima bivših sfrj preduzeća u praskozorje, do evrope, bristola i in kafića.
ima društvo, dobro se provodi, ali voli i osamu, da analizira i -preradi- doživljeno.
ne juri za ribama..ribe jure za njim, ispite ne polaže, ispiti polažu kod njega. zemaljska kugla se okreće po osi i brzinom baš koja njemu odgovara.
sve je potaman.
toliko potaman da ne želi da stanuje privatno, na što ga forsira otac. ne, on želi da je u -furci-, ali umije da se izmakne u ćošak kada osjeti potrebu.
elem, januar 92...najljepši januar u životu.
naslonjen na prozor studentskog doma, noć...narandžasta ulična svjetlost, snijeg nikad gušći, suvlji, čistiji i bijelji u sarajevu. ispio je svoj espreso, pročitao novine, čitao knjige, bacio koji dinar na aparate, zajebavao se sa društvom, pogledao film u kinu, obišao jednu djevojčicu izabranu po sistemu eci peci pec ....
i za kraj još jedna cigareta, pa da se legne, zadovoljno/samozadovoljno...o kako je život lijep, kad gaziš ulice lakovanim cipelama.
vrti dugmence od radija na malom crvenom kasetofonu...dosadno, dosadno, preslušano, već čuo, pođonjeno, ukradeno. slučajno pritišće crno dugmence za plej... kreće - ugasila si me.
jedan, dva, tri, pet, deset puta.
dečko se pretvara u mini indijana džonsa...prebire po plakaru, traži ima li kakva flaša, sa bar malo na dnu neophodnih derivata za ovakav trenutak i ovakve note.
to veče smo se ja i džej upoznavali do pet-šest ujutro.
e da, još nešto - maradona sa dorćola je izvorno moja "izmišljotina",moj opis džeja u tri riječi. neko iz bg medija čita jebeni xxxxx forum...nakon dva dana vidim takav naslov u nekom od portala.
i još jedno - umro paolo rosi. zvijezda mog prvog svjetskog prvenstva kojeg sam ispratio skoro pa skroz.
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 22:17
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 19 dec 2021, 23:06
u uvodnom postu zaboravio sam reći da temi nije namjera da se pretvori u lični blog...
naprotiv, namjera joj je da u prizove i priključi one koji bi da pobjegnu ili predahu od pinkova, dalila, careva...avaza, kurira, centralnih dnevnika, vesti u 8...isfrustriranih rođaka, nadrkanih komšija, nevaspitane djece iz dvorišta...neurotičnih kolega, nafrakanih pripravnica, itd, itd.
izvolite...
uzgred, jedan kratki edukativni o štetnosti rakije:
dobar dan, imate li rakije?
nemamo.
šteta...
naprotiv, namjera joj je da u prizove i priključi one koji bi da pobjegnu ili predahu od pinkova, dalila, careva...avaza, kurira, centralnih dnevnika, vesti u 8...isfrustriranih rođaka, nadrkanih komšija, nevaspitane djece iz dvorišta...neurotičnih kolega, nafrakanih pripravnica, itd, itd.
izvolite...
uzgred, jedan kratki edukativni o štetnosti rakije:
dobar dan, imate li rakije?
nemamo.
šteta...
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 05:45
Zar @muha?radostan dan je napisao/la: ↑19 dec 2021, 21:29 o jednom forumašu...
Post by radostan dan » 09/02/2021 19:41
I tako...
Nema me, ali bih se ružno osjećao da ne rečem koju...Nemam pojma gdje smo se sreli prvi put i kojim povodom.
A dugo vremena provedosmo na istom mjestu, ja malo više od decenije, on malo manje od dvije.
Iako bez pitanja koja dodiruju lično i privatno, čini mi se da se osjetismo ko smo i šta smo. Tamo gdje smo se susretali, obično smo bili na suprotnim pozicijama. No, zamisli, i pored toga - ni jedne "grke" nije bilo među nama. A "ljudsko" nas je tjeralo da se nađemo na sredini.
Samoinicijativno.
Obostrano.
Dizali smo dobrovoljno rampe, da onaj drugi može da dojde do onog prvog. I sretali u kafani. Tad je skidao svoj štit i iza njega se pojavljivala pamuk svila. Nadam se da sam mu jednako ponudio.
Muha, donesi po jednu...za pokoj duše.
Nek ti je laka crna zemlja, @XXXXXXX :(
Pocivao u miru.
Isprazni se ona kafana, sad Spreca i Muha gore jutrima ceife kave i poneku ljutu...
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 07:35
Je li to opet neko umro?
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 08:08
Lijepo pišeš @radostan dan 
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 08:10
Što nepažljivo čitate 
Nije muha umro.
Nije muha umro.
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 08:13
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 10:07
Lijepo.
Koliko me pamcenje sluzi, izgubljeni svijet radosnog dana je grad na Miljacki.
Sarajevo je mnogima knjizevna tema.
Koliko me pamcenje sluzi, izgubljeni svijet radosnog dana je grad na Miljacki.
Sarajevo je mnogima knjizevna tema.
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 15:28
bojim se za tebe...nemoj da se uplašiš sad kad se muha javi postom u kojem piše - pratim...storm je napisao/la: ↑20 dec 2021, 05:45Zar @muha?radostan dan je napisao/la: ↑19 dec 2021, 21:29 o jednom forumašu...
Post by radostan dan » 09/02/2021 19:41
I tako...
Nema me, ali bih se ružno osjećao da ne rečem koju...Nemam pojma gdje smo se sreli prvi put i kojim povodom.
A dugo vremena provedosmo na istom mjestu, ja malo više od decenije, on malo manje od dvije.
Iako bez pitanja koja dodiruju lično i privatno, čini mi se da se osjetismo ko smo i šta smo. Tamo gdje smo se susretali, obično smo bili na suprotnim pozicijama. No, zamisli, i pored toga - ni jedne "grke" nije bilo među nama. A "ljudsko" nas je tjeralo da se nađemo na sredini.
Samoinicijativno.
Obostrano.
Dizali smo dobrovoljno rampe, da onaj drugi može da dojde do onog prvog. I sretali u kafani. Tad je skidao svoj štit i iza njega se pojavljivala pamuk svila. Nadam se da sam mu jednako ponudio.
Muha, donesi po jednu...za pokoj duše.
Nek ti je laka crna zemlja, @XXXXXXX :(
Pocivao u miru.
Isprazni se ona kafana, sad Spreca i Muha gore jutrima ceife kave i poneku ljutu...
Re: Izgubljeni svijet radosnog dana
Postano: 20 dec 2021, 15:34
Skužaj, boli me glava 4 dana...radostan dan je napisao/la: ↑20 dec 2021, 15:28bojim se za tebe...nemoj da se uplašiš sad kad se muha javi postom u kojem piše - pratim...
Dobro je
