Da, zato ako se neko odnosi normalno/lijepo prema meni, ako nemam ništa lijepo za reći o nečemu, prešutim. Ali ako ta osoba sama načinje neku temu gdje ima slobode da kažem nešto, onda iskoristim tu slobodu.
Ako se neko loše odnosi prema meni, ne razmišljam previše hoću li je/ga povrijediti, jer ni oni ne paze da ne povrijede mene.
Naravno, ima nivo na koji se ne spuštam, pa koliko god me neko vrijeđao, nisam ta koja će psovati, biti vulgarna i sl.
Šta misliš zašto su neki ljudi zlobni? Da li su ljudi bili zlobni prema njima u životu, pa kao neki odbrambeni mehanizam?
Nisu tone mačaka, bilo je samo par maca. Bilo je i baš debelih, poput one što je mundži stavila, pa i većih
Jednostavno mislim da moraš biti u takvo nešto siguran, a i muž i ja smo bili 50/50. Nisam tip osobe da uzmem životinju, pa da je onda vraćam zbog ovoga ili onoga.
kad mi se sve slegne onda lako
npr. kad sam trebala na kemo
bila sam spremna da pocnem u Zenici medjutim, dok sam dosla do Breze ohladila sam se, kad sam se sjetila nase birokratije odmah sam znala da necu tu da se lijecim...bukvalno sam izasla i rekla co'jeku: ja necu da mi ovo rade
ima li ti neko od prijatelja mace, da vidis kako se ponasaju u kuci?
0
Zivot se desava sada, a ravan stomak nam ne treba da ga zivimo.
Pa nema te teme o kojoj ne bih, zavisi naravno od "nivoa" prijateljstva. Najbolja prijateljica zna baš najintimnije stvari o meni, a i ja o njoj, i nemam nikakvog straha da će me nešto osuđivati ili pričati drugima.
Isto kao i ti, kad vidim da je neko mahaluša, naravno da ne pričam ništa privatno.
Ako ti neko ispriča nešto privatno i zamoli te da to ostane među vama, bude li tako ili ipak ispričaš nekom tebi bliskom?
0
Zadnja izmjena: sikiriki, dana/u 17 okt 2026, 18:06, ukupno mijenjano 1 put.
Ma dobro čoeka i ne pikam u tom kontekstu, nešto možda i ispričam njemu, nešto ne. Ali bilo kome drugom, ne, stvarno se držim toga i očekujem isto ako ja ispričam nekome nešto privatno.