Poezija

[Heidi]

Putnikova noćna pjesma je napisana na zidu drvene kolibe u brdu, gdje je Goethe boravio.

Nad svim vrhovima
je mir.
U vršcima svima
jedva će živ
i dašak još koji biti.
Pjevanje ptica je stalo.
Čekaj: još malo,
pa ćeš počinut i ti.

[medvjed23]

[Heidi]

Notturno

O kako lagano nebom
Bijeli oblačci plove.
Trepavke sklopila narav
Pa rujne sniva snove.

U mraku jasminske noći
Mirisna dršće lipa,
Luna joj ljiljane sv'jetle
Po kruni smaragdnoj sipa.

A tamo za bujnim gajem
Žubor se čuje vala:
To Sava ravnicom teče
Do dragih rodnih mi žala,

Gdje moja Đulizara
Vječiti sanak snije,
A mjesec po grobu njenu
Cvijetne trakove lije.

[Heidi]

Naličje

Stojeći mirno na nebu,
čuvaš duboke tajne,
svjetlost tvoja – čudesni prekrivač
ljubavi moje trajne.

Tvoje naličje naborano,
iz doba vrelih vulkana,
predočava moju dušu
od svemirskih stijena rastrgana.

Kad upita da li ljubim,
sakrij se iza plave majke,
nek pomrčina sakrije
o Suncu zatočene bajke.

A kad zlatni čuvar dođe
na tvoju ravan neba,
klizi ka iscjeljenju
sa zalaskom krvi i meda.

I objavi: što se više čuvati ne da.

@medvjed23
Evo jedna moja.
Iskreno mišljenje. Večeras sve podnosim.

[medvjed23]

Hvala ti na ovom. Nemoj da bi brisala.

Pročitaću sutra još koji put. Zasad, pospan i umoran, mogu samo reći da je vrijedna čitanja. Vuče me sebi.

[medvjed23]

Atmosferična je. Široka je. Otvara, i sebe i čitatelja, prema kosmosu. Na ravni između gnijezda i zvijezda, stoji znatno bliže zvijezdama.

Početak i kraj su posebno dobri. Pjesma je, dakle, fino omeđena snažnim stihovima.

Sviđa mi se kako zadnji stih ponosno stoji saam.

[Socrates]

Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovima jednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.

Izet Sarajlić

[Socrates]

If I Could Tell You

Time will say nothing but I told you so,
Time only knows the price we have to pay;
If I could tell you I would let you know.

If we should weep when clowns put on their show,
If we should stumble when musicians play,
Time will say nothing but I told you so.

There are no fortunes to be told, although,
Because I love you more than I can say,
If I could tell you I would let you know.

The winds must come from somewhere when they blow,
There must be reasons why the leaves decay;
Time will say nothing but I told you so.

Perhaps the roses really want to grow,
The vision seriously intends to stay;
If I could tell you I would let you know.

Suppose all the lions get up and go,
And all the brooks and soldiers run away;
Will Time say nothing but I told you so?
If I could tell you I would let you know.

W. H. Auden

[Socrates]

Brzo se sakrij u mene

Brzo se sakrij u mene.
Ja ću se u tebe skriti,
da ne znam tko sam ja,
da ne znaš tko si ti.

Sva se u mene zavuci,
vani se zima sprema,
to smrt nas naša traži,
i vidi da nas nema.

Enes Kišević

[Duh]

Nur wer die Sehnsucht kennt,
Weiß, was ich leide!
Allein und abgetrennt
Von aller Freude,
Seh´ ich ans Firmament
Nach jener Seite.

Ach! der mich liebt und kennt,
Ist in der Weite.
Es schwindelt mir, es brennt
Mein Eingeweide.
Nur wer die Sehnsucht kennt,
Weiß, was ich leide!

Johann Wolfgang von Goethe

[Ommadawn]

Napusticu te
kao sto krv napusta ranu
i ostacu ti u sjecanju
kao konac u oziljku
otici cu
kao sto prijatelj odlazi drugu
na ispracaj
i ostavicu
malo bola
da ne izdam
patetiku

i kada budes
prvi put cula
ovaj ritam
spor
znaces bolje
nego drugi
da sam i dalje
hard core

Damir Avdic Graha

[medvjed23]