Ko ne drži u svojoj kući fotografije preminulih rođaka ili prijatelja? Svi ih imamo. Pitamo se, šta je problem u vezi sa tim? U principu, možete da ih držite u kući ali, kako savetuje portal holahola.cc, samo ukoliko poštujete određena pravila.
Slike pokojnika, sviđalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih. Ukoliko je osoba preminula, slike je i dalje drže povezanom sa svetom živih. Iz tog razloga, savetuju da se slede sledeća pravila:
1. Slike pokojnika ne smeju da vise na zidu, da budu u ramu ili na stolu. Dakle, ne smeju biti na vidiku.
Veruje se da, ukoliko se ovaj savet ignoriše, slika uzima energiju živih ljudi. Ukoliko se fotografije čuvaju u albumu, a vi ih povremeno pogledate sa nostalgijom, sve će biti u redu. Međutim, ako su vam stalno na vidiku, navodno mogu da prouzrokuju postepeno pogoršanje fizičkog i emotivnog stanja.
2. Fotografije mrtvih bi trebalo držati odvojene od fotografija živih. Odvojite poseban album za slike preminulih, gde ćete takođe držati i slike gde su pomešani živi i mrtvi.
Neki čak preporučuju sečenje ovakvih slika, kako bi se odvojila energija živih od energije mrtvih. Takođe, slike pokojnika navodno treba držati u albumima crne boje ili pak u crnoj kesi. Na ovom portalu takođe savetuju da se slike umrlih gledaju samo u danima koji su predviđeni za prisećanje na mrtve
.
Šta mislite o ovim razlozima? Da li vjerujete u to?
Ko ne drži u svojoj kući fotografije preminulih rođaka ili prijatelja? Svi ih imamo. Pitamo se, šta je problem u vezi sa tim? U principu, možete da ih držite u kući ali, kako savetuje portal holahola.cc, samo ukoliko poštujete određena pravila.
Slike pokojnika, sviđalo se to nama ili ne, povezane su sa svetom mrtvih. Ukoliko je osoba preminula, slike je i dalje drže povezanom sa svetom živih. Iz tog razloga, savetuju da se slede sledeća pravila:
1. Slike pokojnika ne smeju da vise na zidu, da budu u ramu ili na stolu. Dakle, ne smeju biti na vidiku.
Veruje se da, ukoliko se ovaj savet ignoriše, slika uzima energiju živih ljudi. Ukoliko se fotografije čuvaju u albumu, a vi ih povremeno pogledate sa nostalgijom, sve će biti u redu. Međutim, ako su vam stalno na vidiku, navodno mogu da prouzrokuju postepeno pogoršanje fizičkog i emotivnog stanja.
2. Fotografije mrtvih bi trebalo držati odvojene od fotografija živih. Odvojite poseban album za slike preminulih, gde ćete takođe držati i slike gde su pomešani živi i mrtvi.
Neki čak preporučuju sečenje ovakvih slika, kako bi se odvojila energija živih od energije mrtvih. Takođe, slike pokojnika navodno treba držati u albumima crne boje ili pak u crnoj kesi. Na ovom portalu takođe savetuju da se slike umrlih gledaju samo u danima koji su predviđeni za prisećanje na mrtve
.
Šta mislite o ovim razlozima? Da li vjerujete u to?
Ja se sijecam da kad sam bila mala bas baka je umrla i dobili smo slike sa sprovoda i ja to nisam ni znala da je doslo i bila sam sama u sobi i vidim slucajno veliku kuvertu i kako ja naravno sve moram da otvaram i diram i pregledam a mozda sam imala 11 godna samo.. i hajde slike gdje su ostali ljudi sa sprovoda nisu mi bile nesto strasne al sijecam se jedne slike koja mi je ostala u glavi i sadaa i stalno baku kad sam sanjala takva mi se pojavljivala u snu.. to je bila slika iz tabuta.. znaci slikali su bas glavu mrtvaca ja kad sam tada to vidjela bas sam se prepala i stalno mi to pred ocima bilo.. nisam vise nikad smjela slike te pogledati ponovo niti sam htjela ponovo naici na tu sliku
Energija neka strasna i cudna te obuzme
Ja bih isto to najradije drzala u albumu i kad imam zelju da gledam gledala bih..a nekako kad je na zidu stalno te podsjeca i budi zalost i tugu i strah od smrti mozda
Ja sam baku poslije stalno sanjala u tabutu, kao mrtvaca, blijedu, strasnu.. toliko su te slike ostale u podsvijesti.. ne znam kome je palo napamet da slika to bas tako direktno to zakonom treba zabraniti..
Ne vjerujem u takve priče. Nasa vjera zabranjuje drzanje fotografija ljudi. Ja ih u svojoj kuci drzim u photo albumu ili na externom disku.
Sjecam da je bio portret, umjetnicki, rahmetli nane, dede i njenog oca. Kasnije su ga roditelji sklonili.
Slike su drage uspomene i trebaju u albumu biti.
Sve zajedno.
Koje budalastinje.
Drzim prelijepu uramljenu grupnu sliku mame, tate, sestre i mene na kabineticu u dnevnoj sobi (mama je A.R.).
Sve cetvero lijepo obuceni, sa osmijesima od uha do uha.
Svaki dan mi izmami osmijeh na licu.
I takvom i hocu da je se sjecam.
I nije jedina slika na vidjelu.
Imam i slika pojedinacnih i grupnih od moje vlastite porodice.
Nije mi ni svekar ziv.
Ali i on je na jednoj od grupnih slika.
Ja da udjem u prostoriju u kojoj su svuda okacene slike umrlih ljudi i da to znam, ne bi mi bilo svejedno.. nije bas ugodan osjecaj ni sama pomisao na to
0
Zadnja izmjena: Evelyn, dana/u 11 maj 2021, 09:16, ukupno mijenjano 1 put.