Covjek na prvi pogled
Zadnjih dana na forumu se, sasvim slucajno, napravio mali eksperiment o ljudskim etiketama.
Prvo se povela prilicno ozbiljna rasprava o komentiranju tudje debljine i izgleda. Vec se znalo da se Sarajevom setaju "nindze".
A taman kad se cinilo da je pitanje tudjeg izgleda apsolvirano, pojavile su se telece i kockaste glave.
Niko to, naravno, nije planirao kao temu.
Upravo zato je zanimljivo.
U nekoliko dana pojavilo se gotovo sve sto je potrebno za jedno jednostavno pitanje:
Koliko je malo potrebno da covjek prestane biti covjek i postane etiketa?
Ponekad je dovoljno nekoliko sekundi.
Ne treba razgovor.
Ne treba vrijeme.
Ne treba znati njegovu pricu.
Dovoljan je pogled.
Debela.
Mrsav.
Lijepa.
Ruzan.
Teleca glava.
Kockasta glava.
Nindza.
I osoba polako nestane, a ostane osobina po kojoj je prepoznata.
Jucer kila — teska drama,
danas glava nova fama.
Vaga vise nije tema,
ali za lubanju zabrane nema
Zanimljivo je da se oko nekih etiketa digne citava uzbuna, dok druge sasvim mirno prodju kao sala.
Komentirati neciju tezinu moze biti nedopustivo.
Ali oblik glave?
Kilogrami se ne smiju brojati, ali uglovi glave, izgleda, mogu.
A burka ponekad bude dovoljna da zena prestane biti zena i postane "nindza".
Nije problem u tome sto oko primijeti razliku. Oko upravo tome i sluzi.
Zanimljivije je ono sto se dogodi poslije:
od onoga kako neko izgleda vrlo brzo nastane pretpostavka kakav je.
A to vise nije gledanje.
To je presuda donesena prije upoznavanja
Covjek je veci od svoje etikete
Re: Covjek je veci od svoje etikete
Sve će to narod na kraju pozlatit..
1
1
Ako nemaš stava onda ti ga stave..
Re: Covjek je veci od svoje etikete
Diploma, pamet i novcanik
Izgled je samo najbrzi nacin da se covjeku zalijepi etiketa.
Kad izgled nije dovoljan, postoje ozbiljniji instrumenti za mjerenje.
Diploma.
Inteligencija.
Posao.
Novac.
Status.
On nema fakultet — neobrazovan.
Ona ima nekoliko diploma — pametna.
On vozi skup automobil — uspjesan.
Ona nema mnogo novca — nije se snasla.
On pogresno napise nekoliko rijeci — glup.
Ona radi obican posao — nesposobna za vise.
I eto.
Od nekoliko podataka nastane cijeli covjek.
Jednome diploma, drugome sat,
trecemu auto, cetvrtome stan,
pa kad se sve sabere fino,
odmah se zna ko je iznad kog nivo.
Samo, stvarnost bas i ne postuje takvu matematiku.
Diploma dokazuje da je neko zavrsio odredjeno obrazovanje.
Ne dokazuje mudrost.
Novac pokazuje koliko neko ima.
Ne koliko vrijedi.
Dobar posao moze govoriti o sposobnosti.
Ne mora govoriti nista o karakteru.
A inteligencija je mozda najzanimljivija od svih etiketa.
Covjek moze razumjeti fiziku, a ne razumjeti vlastito dijete.
Moze govoriti pet jezika, a ne znati razgovarati s covjekom.
Drugi mozda ne zna objasniti nijednu filozofsku teoriju, ali zna prepoznati kada treba sutjeti, kada treba govoriti i kada nekome samo treba pruziti ruku.
Znanje nije isto sto i inteligencija.
Inteligencija nije isto sto i mudrost.
Mudrost nije isto sto i dobrota.
A nijedno od toga nije cijeli covjek.
Izgled je, dakle, bio samo pocetak.
Vaga uopce nije potrebna.
Covjeka je moguce vagati i diplomom, titulom, automobilom i novcanikom.
Samo rezultat takvog vaganja cesto vise govori o vagi nego o covjeku.
Izgled je samo najbrzi nacin da se covjeku zalijepi etiketa.
Kad izgled nije dovoljan, postoje ozbiljniji instrumenti za mjerenje.
Diploma.
Inteligencija.
Posao.
Novac.
Status.
On nema fakultet — neobrazovan.
Ona ima nekoliko diploma — pametna.
On vozi skup automobil — uspjesan.
Ona nema mnogo novca — nije se snasla.
On pogresno napise nekoliko rijeci — glup.
Ona radi obican posao — nesposobna za vise.
I eto.
Od nekoliko podataka nastane cijeli covjek.
Jednome diploma, drugome sat,
trecemu auto, cetvrtome stan,
pa kad se sve sabere fino,
odmah se zna ko je iznad kog nivo.
Samo, stvarnost bas i ne postuje takvu matematiku.
Diploma dokazuje da je neko zavrsio odredjeno obrazovanje.
Ne dokazuje mudrost.
Novac pokazuje koliko neko ima.
Ne koliko vrijedi.
Dobar posao moze govoriti o sposobnosti.
Ne mora govoriti nista o karakteru.
A inteligencija je mozda najzanimljivija od svih etiketa.
Covjek moze razumjeti fiziku, a ne razumjeti vlastito dijete.
Moze govoriti pet jezika, a ne znati razgovarati s covjekom.
Drugi mozda ne zna objasniti nijednu filozofsku teoriju, ali zna prepoznati kada treba sutjeti, kada treba govoriti i kada nekome samo treba pruziti ruku.
Znanje nije isto sto i inteligencija.
Inteligencija nije isto sto i mudrost.
Mudrost nije isto sto i dobrota.
A nijedno od toga nije cijeli covjek.
Izgled je, dakle, bio samo pocetak.
Vaga uopce nije potrebna.
Covjeka je moguce vagati i diplomom, titulom, automobilom i novcanikom.
Samo rezultat takvog vaganja cesto vise govori o vagi nego o covjeku.
0
Re: Covjek je veci od svoje etikete
Reci mi sta slusas
A kad su izgled, diploma, inteligencija i novac iscrpljeni, ostaje jos jedna vrlo pouzdana metoda procjene covjeka.
Ukus.
Sta citas?
Sta slusas?
Kakve filmove gledas?
Sta smatras umjetnoscu?
On slusa klasiku — kulturan.
Ona cita Dostojevskog — duboka.
On voli modernu umjetnost — sofisticiran.
Ona slusa narodnjake...Joj Sekooooo.
Tu je vec, izgleda, pola psiholoskog profila gotovo.
Jedan Bachom dusu lijeci,
drugi cajkom tugu sprijeci,
a sa strane mudrac zna:
ko je gluplji od njih dva.
Samo sto stvarnost opet pravi probleme.
Moguce je da zena koja navecer slusa narodnjake ujutro cita Kanta.
Moguce je i da covjek koji slusa Bacha nema dvije zanimljive misli koje bi sastavio.
Neko voli Picassa.
Neko sliku jelena na proplanku.
Neko Tarkovskog.
Neko akcijski film u kojem dvadeset automobila eksplodira prije prve ozbiljne recenice.
Ukus moze biti dobar povod za razgovor.
Prilicno je los instrument za mjerenje ljudske vrijednosti.
Jer ukus govori o ukusu.
Diploma o obrazovanju.
Novac o imovinskom stanju.
Odjeca o nacinu odijevanja.
Izgled o izgledu.
Sve su to dijelovi jedne osobe.
Nijedan nije cijela osoba.
Etiketa je privlacna upravo zato sto je kratka.
Za nju ne treba upoznati covjeka.
Dovoljno ga je vidjeti, cuti jednu recenicu, saznati sta slusa, sta je zavrsio ili koliko zaradjuje.
I gotovo.
Covjek je objasnjen.
Samo sto pravi covjek najcesce ostane negdje izvan tog objasnjenja.
Etiketa stane u jednu rijec.
Covjek ponekad ne stane ni u cijeli zivot.
A kad su izgled, diploma, inteligencija i novac iscrpljeni, ostaje jos jedna vrlo pouzdana metoda procjene covjeka.
Ukus.
Sta citas?
Sta slusas?
Kakve filmove gledas?
Sta smatras umjetnoscu?
On slusa klasiku — kulturan.
Ona cita Dostojevskog — duboka.
On voli modernu umjetnost — sofisticiran.
Ona slusa narodnjake...Joj Sekooooo.
Tu je vec, izgleda, pola psiholoskog profila gotovo.
Jedan Bachom dusu lijeci,
drugi cajkom tugu sprijeci,
a sa strane mudrac zna:
ko je gluplji od njih dva.
Samo sto stvarnost opet pravi probleme.
Moguce je da zena koja navecer slusa narodnjake ujutro cita Kanta.
Moguce je i da covjek koji slusa Bacha nema dvije zanimljive misli koje bi sastavio.
Neko voli Picassa.
Neko sliku jelena na proplanku.
Neko Tarkovskog.
Neko akcijski film u kojem dvadeset automobila eksplodira prije prve ozbiljne recenice.
Ukus moze biti dobar povod za razgovor.
Prilicno je los instrument za mjerenje ljudske vrijednosti.
Jer ukus govori o ukusu.
Diploma o obrazovanju.
Novac o imovinskom stanju.
Odjeca o nacinu odijevanja.
Izgled o izgledu.
Sve su to dijelovi jedne osobe.
Nijedan nije cijela osoba.
Etiketa je privlacna upravo zato sto je kratka.
Za nju ne treba upoznati covjeka.
Dovoljno ga je vidjeti, cuti jednu recenicu, saznati sta slusa, sta je zavrsio ili koliko zaradjuje.
I gotovo.
Covjek je objasnjen.
Samo sto pravi covjek najcesce ostane negdje izvan tog objasnjenja.
Etiketa stane u jednu rijec.
Covjek ponekad ne stane ni u cijeli zivot.
0

