East_side je napisao/la: ↑06 nov 2020, 13:24
@Ariel Smisao je u zahvalnosti Stvoritelju i (kroz to) u izbjegavanju svjesnog istrajavanja u griješenju. Grijeh je sam po sebi neizbježan jer smo po prirodi griješna i zaboravna bića. Samim tim, grijeh nije toliko problematičan. Stoga je potrebno da periodično, jednom sedmično, mjesečno, godišnje... (što češće, to bolje) sami sa sobom svodimo račun i uz minimalnu dozu samokritičnosti, sebi i Njemu priznamo grijehe (svjesne i nesvjesne) i pokajemo se za iste.
Njegova milost je ipak snažnija od Njegove srdžbe i upravo zbog toga, koliki god da smo griješnici, nikada ne trebamo gubiti nadu u Njegovu naklonost i oprost; one su podjednako dostupne svima, bez obzira na navedeno. Pa čak i kada svjesno činimo neki grijeh ili više njih uz nemogućnost da ih ostavimo zbog naše slabosti. Potrebno je da ih priznamo (sebi i Njemu) i zamolimo Ga za pomoć i snagu da im se jednog dana odupremo.
Ovdje treba naglasiti razliku između griješenja prema sebi (nepokornost i nemarnost prema Bogu, odsustvo svijesti o Njemu, droga, alkohol, bludne i nemoralne radnje i sl.) i griješenje prema drugima (nanošenje štete u smislu fizičkih i duševnih povreda, bespravnog prihvatanja tuđeg imetka, kaljanja časti i ugleda i sl.)
Za ovo prvo je sasvim dovoljno da sami sebi priznamo greške, iskreno se pokajemo i zatražimo oprost od Boga. Zatim nastavimo pažljivije bez činjenja tog/tih grijeha ili barem rjeđe sa tendencijom da ga/ih jednog dana potpuno napustimo.
Za ovo drugo je, pored navedenog (pokajanje) potrebno zatražiti oprost i od osobe/a kojoj/ima smo nanijeli neku štetu i, ako je potrebno, nadoknadimo istu. Blud i nemoral također spadaju ovdje jer istovremeno u grijeh uvlačimo i sebe i drugog/druge.
Dalje, smisao je u traženju i sticanju znanja. Tu nema ograničenja. Lijepo je, osim onoga za šta smo prirodno talentovani i čemu smo najviše naklonjeni sticati znanje i u ostalim oblastima. Što više, to bolje.
Zatim održavati dobre odnose sa svima, koliko god je to moguće. Posebno sa roditeljima i ostalom rodbinom, komšijama, prijateljima i poznanicima. Truditi se biti svima dostupan i koristan. Imetkom, znanjem i na svaki drugi način. Shodno mogućnostima i sredstvima kojima raspolažemo.
Smisao je u trudu i radu. Da na dozvoljen način stičemo imetak i da njime, osim sebe i najbliže, pomažemo i sve druge koji su u potrebi. Opet, shodno mogućnostima i sredstvima kojima raspolažemo.
I pored svega ovoga, ostaje nam sasvim dovoljno vremena za razonodu, zabavu i provod u granicama dozvoljenog.
Sve ovo možemo smjestiti u jednu rečenicu: smisao života je da se uz konstantnu svijest o Bogu nastojimo što je moguće više očistiti i što spremnije dočekati Sudnji dan nakon kojeg slijedi konačna odredba o našem vječnom ishodištu, tj. da li ćemo vječno uživati ili se vječno patiti na budućem svijetu.
Ponavljam, iskreno pokajanje i traženje oprosta briše sve grijehe. Pa čak i ako nam neko koga smo povrijedili ne želi oprostiti. Tada se rješavanje ovakvog slučaja odgađa do Sudnjeg dana kada će se oštećenom nadoknaditi šteta a nama, ako smo se zaista iskreno pokajali, oprostiti. Bitno je samo da se pokajemo tokom života na ovom svijetu jer kajanje na Sudnjem danu neće biti od koristi.
Za kraj ću navesti jedan hadis:
Božiji poslanik, Muhammed, a.s., je rekao:
"Na Sudnjem danu rob neće kročiti ni jednu stopu, dok ne bude pitan za četvero: o životu - u čemu ga je potrošio, o mladosti - u šta ju je iskoristio, o imetku - kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio, i o znanju - kako je sa njim postupao." (Tirmizi)
1
