Bog - vjerujete li ili ne? Sta je najvise uticalo na to da vjerujete ili ne vjerujete?

[lejlamo]

ubjeđivanje je meni ok, sve dok se navode dokazi i poštuje kultura dijaloga.

vrijeđanje i omalovažavanje su protiv pravila i foruma i zdravog razuma, sumnjam da bi moglo krenuti u tom smjeru. meni je tema postala zanimljiva kada se pojavio dijalog.

[Polaris]

Inače sam uvijek za dijalog, ali ovakve teme često prerastu u međusobno ubjeđivanje, omalovažavanje, čak i vrijeđanje...
Nadam se da ovdje to neće biti slučaj

Nema omalovazanja i vrijedjanja ali mislim da ipak ima malo tog ubjedjivanja...ja mislim, ok ako nije tako ali meni se cini da ima

[Dina]

ubjeđivanje je meni ok, sve dok se navode dokazi i poštuje kultura dijaloga.

Hmmm, "dokazi" su uvijek kamen spoticanja kada je riječ o vjeri... Mislim, sama vjera podrazumijeva vjerovanje u nevidljivo... S moje tačke gledišta, kada bi postojao opipljiv dokaz, ili mjerljiv u m ili kg, u tom smislu..., to onda ne bi bilo vjerovanje, nego nauka...
Plus uz to ide dosta emocija, ega...

Ne znam, možda griješim...
Nekada sam bila aktivna na takvim temama, pogotovo kada sam se tek registrovala na klix
U svakom slučaju, neću vam smetati više

[Dina]

Inače sam uvijek za dijalog, ali ovakve teme često prerastu u međusobno ubjeđivanje, omalovažavanje, čak i vrijeđanje...
Nadam se da ovdje to neće biti slučaj

Nema omalovazanja i vrijedjanja ali mislim da ipak ima malo tog ubjedjivanja...ja mislim, ok ako nije tako ali meni se cini da ima

Smeta li ti to?
Meni se čini da često ima kontraefekat...

[lejlamo]

pa dobro, stoji i to. ja sam mislila na ono što se vjerski navodi kao dokaz za razumom obdarene... možda neko nešto i prepozna, a možda i razmisli na drugačiji način...više sam išla na to..

[Podrinjac]

Pored 10 000 bogova jedan će se valjda pojaviti.

[medvjed23]

Prvo i osnovno, dunjaluk, tj. ovaj svijet nije mjesto nagrade i kazne; Dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem bi Svevišnji Gospodar nagradio one koje voli, jer takvima je pripremio Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, u kojem će vječno boraviti i u kojem ih čeka ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je palo na um čovjeku!

Isto tako dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem će Allah kazniti, potpunom kaznom, nevjernike i zlikovce. Možemo primijetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, a pored toga, žive i umiru, a da ih ne snalazi kazna koju zaslužuju. To je zato što dunjaluk nije kuća nagrade ili kazne. Neko ko npr. ubije 100 ljudi, ne može biti adekvatno kažnjen na ovom svijetu. Jedino da ga ubijemo i još 99 puta oživimo i ubijemo i td.

ovaj svijet je jedini koji dokazano postoji.. međutim, možemo, rasprave radi, uzeti da postoje drugi svijet, svijet nagrade i kazne, i bog koji te nagrade i kazne određuje.. da li postojanje takvog svijeta bitno mijenja percepciju o božjim svojstvima? u mom slučaju, ne.. za moj pojam, dobrota se prije ogleda u prevenciji, nego u kažnjavanju zla.. ok je zločinitelja kazniti primjerenom kaznom, al puno, puno bolje ga je spriječiti u činjenju zla.. takvog sprečavanja fali, hronično fali..

Mnogi se, zatim, pitaju: Zašto nas Bog sve ne uvede u raj, da se ne patimo, ako nas već toliko voli? To je isto kao da se pitamo "zašto nas u školi ne puste sve da prepisujemo, da svi imamo petice, da se ne patimo učeći, ako nas već toliko vole i žele nam dobro?"

Prvo, znamo da tako ne bismo ništa naučili, niti bili sposobni za život.

slažem se da se kroz patnju uči, ali ima i plemenitijih načina.. čak su i učitelji i učiteljice, dakle, ljudska bića sposobni djeci prenijeti znanje bez da ih izlože patnji, a da ne govorimo o svemogućem biću.. takvo biće, ako postoji, svakako ima izbor između plemenitog i okrutnog načina da nas nešto nauči.. ako odabere ovo drugo, to ponešto govori o njegovoj dobroti..

I na kraju još nešto. Ne sjećam se da li je to već spominjala @Iskra, @Malena ili neko treći (izvinjavam se) kada je pisala na temu toga da sve ima dvije strane medalje, da stvari treba posmatrati sa pozitivne strane, da imamo mnogo više razloga za zadovoljstvo nego za nezadovoljstvo.

ovo je upitno.. teško se oteti dojmu da na dunjaluku postoji asimetrija između dobrog i lošeg, u korist ovog drugog.. kad lav proždire živu zebru, šta je jače, zadovoljstvo lava ili patnja zebre? ja bih rekao patnja zebre.. koliko godina se stiče imetak? ponekad jako dugo, ponekad desetljećima.. koliko je potrebno da taj imetak nestane? jedan dan, jedan potez šibicom i sve ode.. ako je znanje dobro, a neznanje loše, koliko toga znamo, a koliko ne znamo? znamo, uprkos trudu da naučimo, relativno malo, dok je prostor našeg neznanja beskrajan.. koliko traje bol? može li bol trajati čitav život? može, naravno.. koliko, s druge strane, traje užitak? rijetko, ako ikad, više od par sati.. niz je jakih pokazatelja da je svijet više loš nego dobar i da su razlozi za nezadovljstvo jači od razloga za zadovoljstvo.. nema to puno veze sa čistim srcem, već sa sposobnošću da svijet oko nas vidimo onakvim kakav jeste, bez ružičastih naočala..

I iskušenja koja nam povremeno Bog šalje su samo test, da vidi kako ćemo se postaviti, hoćemo li zanemariti sve blagodati koje već imamo zbog nekolicine neprijatnosti ili ćemo ipak biti zahvalni na blagodatima i strpljivi. To zavisi od nas, koliko smo se mi moralno i duhovno unaprijedili, koliko smo radili na sebi.

test može objasniti uzrok patnje, ali ne može opravdati patnju.. ako mi neko nanosi patnju, mene ne interesuje da li on to radi iz čistog sadizma ili iz potrebe da provede neke svoje testove; i u jednom i u drugom slučaju, ja to nanošenje patnje smatram nemoralnim i želim da to prestane.. naravno, ako je taj neko snažniji od mene i ako ima namjeru da mi nastavi nanositi patnju, on će u toj namjeri i uspjeti.. međutim, u tom slučaju, predstave o njegovoj dobroti padaju u vodu..

tako ja vidim stvari.. tvoje stavove razumijem i cijenim način na koji ih iznosiš, ali ih ne dijelim..

[East_side]

@medvjed23 hvala ti na odgovoru

Raduje me da mozemo normalno razgovarati na ovu temu. Ja ovo ne dozivljavam kao neko takmicenje gdje "moram" pobijediti i sl. Pazljivo sam procitao sve sto si napisao i opet cu cim dodjem kuci aBd.

Nastavljamo u istom svjetlu

[Desperado]

Perfektno usklađeni organi itd. pa se onda rode bebe sa raznim anomalijama i bolestima... i onda kažu i to je od Boga i biće mu bolje na onom svijetu.
Jah... ja lično odbijam da vjerujem u takvog Boga, jer ako je naprijed navedeno tačno onda je sadista.

Ukratko, ovaj svijet je dovoljno savrsen da bi na njemu postojali najosnovniji uslovi za zivot i opstanak. S druge strane i dovoljno nesavrsen kako bi ljudi spoznali da on sam po sebi nije ni svrha niti cilj, vec samo sredstvo i neminovna stanica na putu do krajnjeg, najviseg cilja. Tj. do ostvarenja svrhe postojanja.

Vec sam pisao o neskladima u ranijim postovima na ovoj temi i o tome kako neki imaju sve u zivotu a neki drugi, pak, nista ili vrlo malo. A i jedne i druge je stvorio isti Bog. Posto se kroz takve primjere (ukljucujuci i ovaj tvoj) cesto nastoji imputirati "Bozija nepravda", dao sam detalajn osvrt iz islamskog ugla. Naravno, ne moras procitati niti to trazim od tebe. Ali ako zelis, tu je. Par stranica unazad, duzi je post.

Offtopic - ja zelim da kazem da meni niko ne ide na foe listu. Ja volim razgovarati i sa ljudima koji ne razmisljaju kao ja. Po meni se nista ne gubi ako razmjenjujemo stavove jedni sa drugima. Nikoga ne smatram "protivnikom". Naprotiv, sve vas postujem i smatram dobrom forumskom rajom.

Ugodan vikend svima

Pročitao sam i opet sam istog mišljenja. Najlakše je da se tješimo nadnaravnim bićem za sve probleme i zlo koje nam se dešava i dešavalo, a dok on sve to gleda stoljećima. Sve od gladi do prirodnih katastrofa, a onda kad umremo on je taj koji će biti i sudija i porota u jednom. To je za mene svjesno robovanje takvom sadističkom biću, a ja odbijam da budem njegov rob.

Humanizam i ljudska solidarnost je ono što je logičnije, jer je to što ono što stvara odgovornost kod čovjeka kao pojedinca kad su drugi ljudi u pitanju. Ovo je mnogo etičnija i logičnija pozicija nego svoj život podrediti Bogu koji više, po meni, oslikava diktatora nekog totalitarnog sistema koji može, ali i ne mora biti pravedan (ako idemo dalje od vjerovanja) i koji nas svrstava u beznačajna bića u svojoj svemogućnosti nego ijedan naučni koncept.

[Iskra]

Humanizam i ljudska solidarnost je ono što je logičnije, jer je to što ono što stvara odgovornost kod čovjeka kao pojedinca kad su drugi ljudi u pitanju. Ovo je mnogo etičnija i logičnija pozicija nego svoj život podrediti Bogu koji više, po meni, oslikava diktatora nekog totalitarnog sistema koji može, ali i ne mora biti pravedan (ako idemo dalje od vjerovanja) i koji nas svrstava u beznačajna bića u svojoj svemogućnosti nego ijedan naučni koncept.

Pa biti humanista i solidaran se podrazumijeva kod vjernika, Bog propisuje takve stvari, po načelima vjere tako nas odgajaju, da budemo i humani i solidarni .

Allah zahtjeva da se svačije pravo poštuje i naređuje da se dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje, da pouku primite, On vas savjetuje!“ (En- Nahl, 90.)

Uzvišeni Allah, dž.š., također je rekao:

„I dobro činite, Allah zaista, voli one koji dobro čine.“ (El-Bekare, 195.)



Bog doista jeste Svemoguć, ali mi nikako nismo i ne možemo biti beznačajni, upravo iz razloga što je On taj koji nam da mogućnost a izbor je samo nas. Sami kreiramo svoj život, svoj kader...

[Desperado]

To je kontradiktorno onome što je on svemoguć, jer mi njemu ne trebamo. Ne egzistira zbog nas. To implicira da smo beznačajna bića. To je jednostavno logičko rasuđivanje.

Uostalom on dopušta humanizam dokle njemu odgovara, a toliko je barijera postavljeno da ih je suvišno spominjati.

[Malena]

[quote=medvjed23 post_id=122833 time=1604699947 user_id=72]

ovo je upitno.. teško se oteti dojmu da na dunjaluku postoji asimetrija između dobrog i lošeg, u korist ovog drugog.. kad lav proždire živu zebru, šta je jače, zadovoljstvo lava ili patnja zebre? ja bih rekao patnja zebre.. koliko godina se stiče imetak? ponekad jako dugo, ponekad desetljećima.. koliko je potrebno da taj imetak nestane? jedan dan, jedan potez šibicom i sve ode.. ako je znanje dobro, a neznanje loše, koliko toga znamo, a koliko ne znamo? znamo, uprkos trudu da naučimo, relativno malo, dok je prostor našeg neznanja beskrajan.. koliko traje bol? može li bol trajati čitav život? može, naravno.. koliko, s druge strane, traje užitak? rijetko, ako ikad, više od par sati.. niz je jakih pokazatelja da je svijet više loš nego dobar i da su razlozi za nezadovljstvo jači od razloga za zadovoljstvo.. nema to puno veze sa čistim srcem, već sa sposobnošću da svijet oko nas vidimo onakvim kakav jeste, bez ružičastih naočala..

[/quote]

Izvinjavam se što upadam kao padobranac, ali upravo u ovim pitanjima [mention]medvjed23[/mention] nalazi se odgovor.
Koliko "na Dunjaluku" traje... Upravo se tu krije prvi odgovor. Kratko, za račun vječnosti. Zadovoljstvo lava, ili patnja zebre, tvoje zadovoljstvo na ovom svijetu koji kratko traje, ili moja patnja za račun vječnosti. Eh pitanje imetka je najbolje pitanje, gradiš čitav život, žrtvuješ se, patiš, a sve može nestati u trenu. Zato što su ljudi predali se materijalnom, a zaboravili na duševno zadovoljstvo. Grade se kule, vile, kupuju auta, nosi markirana garderoba, ruča i večera u restoranima... Prestiž.
A svima je dovoljna prostorija u kojoj će zajedno sa porodicom uživati u životu. Ali ne, danas se gradi kuća da svako ima svoju sobu u koju žuri da se zatvori i živi svoj život koji ne uključuje porodicu, svako ruča zasebno šta voli a porodični ručkovi za jednim stolom su davno izblijedili. I kad dođe kraj, žali se za propuštenim. Eh što nisam...
U toj borbi da na ovom PROLAZNOM svijetu ostvarimo najviše, koristimo sve dozvoljene ali više i nedozvoljene udarce i zarađujemo žute kartone.
Da bi zaradio za onaj drugi, vječni svijet, prvo moraš vjerovati da postoji. A onda truditi se da zaradiš platu. Isto kao što idemo na posao i radujemo se danu isplate, eh tako vjernik gleda na Dunjaluk i Ahiret. Dunjaluk je posao za čije rezultate će biti isplaćen na Ahiretu.
Još jednom izvinjavam se na upadu.

[Iskra]

To je kontradiktorno onome što je on svemoguć, jer mi njemu ne trebamo. Ne egzistira zbog nas. To implicira da smo beznačajna bića. To je jednostavno logičko rasuđivanje.

Uostalom on dopušta humanizam dokle njemu odgovara, a toliko je barijera postavljeno da ih je suvišno spominjati.

Ali nismo beznačajni. Naš značaj je upravo u našem izboru, našoj mogućnosti da ostavimo trag, svojom osobnošću, na hayr sebi i ljudima oko sebe. Samim tim ne možemo biti beznacajni ni Njemu, mi smo Njegove kreacije, Njegov produkt...Pa će biti zadovoljan ili neće svojim kreacijama ali ravnodušan neće. Dakle, nismo Mu beznačajni.

[lejlamo]

pažljivo vas čitam.

mene u religijskom objašnjavanju postojanja boga i njegovih osobina najviše kopka to što mu se pripisuje da se autoritet zasniva na strahu.

je li to znači da i u našem socijalnom okruženju, i društvu uopšte, trebamo autoritet zasnivati na strahu?

zašto strah?

[Desperado]

To je kontradiktorno onome što je on svemoguć, jer mi njemu ne trebamo. Ne egzistira zbog nas. To implicira da smo beznačajna bića. To je jednostavno logičko rasuđivanje.

Uostalom on dopušta humanizam dokle njemu odgovara, a toliko je barijera postavljeno da ih je suvišno spominjati.

Ali nismo beznačajni. Naš značaj je upravo u našem izboru, našoj mogućnosti da ostavimo trag, svojom osobnošću, na hayr sebi i ljudima oko sebe. Samim tim ne možemo biti beznacajni ni Njemu, mi smo Njegove kreacije, Njegov produkt...Pa će biti zadovoljan ili neće svojim kreacijama ali ravnodušan neće. Dakle, nismo Mu beznačajni.

Ok pošteno, samo se ne slažem sa time ni najmanje, a argumenata je na stotine.

[Iskra]

pažljivo vas čitam.

mene u religijskom objašnjavanju postojanja boga i njegovih osobina najviše kopka to što mu se pripisuje da se autoritet zasniva na strahu.

je li to znači da i našem socijalnom okruženju, i društvu uopšte, trebamo autoritet zasnivati na strahu?

zašto strah?

Mislim da je to pogrešno tumačenje...Kad kažu...Allaha se bojati treba...to samo hoće reći da Allah sve vidi i zna , i da svakog čeka ono što je zaslužio prema.svojim djelima. To je opomena, korekcija, napomena...da ne činimo loše, da pazimo sta radimo. Allah je Milostiv, oprašta, bojati se treba zaslužene kazne , a On je izvršitelj .

[Malena]

Ja ne mislim da je u pitanju strah, već vjera u Njega. Trebamo se bojati da ne zaslužimo vatru, kao dijete kad se boji da ne dobije keca jer će roditelji biti tužni. A onaj ko vjeruje u Boga, poštuje Njegove propise, pa samim tim nema straha. Jedini strah koji može biti jeste da možda nismo dovoljno zaslužili Njegove milosti pa težiti za boljem i ispravnijem putu.
Nije to strah od Boga, nego strah da li ćemo ispoštovati sve da zaslužimo Džennet.