Sjecam se kada je negdje tamo 1995 (ili morebit godinu ranije ili kasnije) bila promocija knjige Vladimira Arsenijevica "U potbalublju" u Svedskoj, uradjen je intervju sa njim na svedskoj televiziji i povodom toga prikazani kadrovi iz Vukovara. Kamera snima iz autobusa, pada neka kisa, cujes samo brisace a ovamo kadrovi razrusenog grada.
A onda kadar "Druze Slobo salji nam salate..." - strava...
Sjecam se euforije u mom gradu, nekoliko momaka koji se prijavljuju u tadasnju JNA da idu da se bore "da brane srpske zemlje" i paradoksalno momke koji dezertiraju iz iste (a u kojoj su tad tek sluzili vojni rok) i bjeze dalje, daleko od zemlje.
Sjecam se knjige onog foto-reportera Roya i ona slika oca i sina - otac u punoj cetnickoj opremi i redenicima a sin sa cilindar-sesirom, oko vrata lisicje krzno a na njemu objeseni fotoaparati. Koliko god surrealisticno, pankerski, pa Boze me oprosti i umjetnicki, toliko i jeziva slika kad znas kakva je njena pozadina. "Biti cetnik je cool i IN" - bio je tada trend.
Vukovar 18. 11. 1991
Re: Vukovar 18. 11. 1991
1
1
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Ante Tomić, kolumna za ''Slobodnu Dalmaciju'', 10.11.2020.
Rat je od vukovarskog vodotornja napravio prvorazredni spomenik hrvatskoj borbi za nezavisnost. Izbušen srpskim granatama na pozadini tmurnog jesenskog neba on je postao prizor od kojega svakog istinskog domoljuba ispuni jedno uzvišeno čuvstvo i podignu mu se dlačice na vratu.
Nitko kome je Lijepa naša u srcu neće se pobuniti da je vukovarska gradska vlast potrošila milijune za obnovu nekadašnje komunalne građevine i njezino preuređenje u muzej i vidikovac, kao ni zbog navodno visoke cijene ulaznice, šezdeset pet kuna za one koji će do vrha doći dizalom ili deset manje za one koji će uzbrdo protegnuti noge.
Dapače, neka to košta šta košta. Da je i više, mi bismo platili. Oni što gunđaju zbog cijene zapravo su zavidni da je gradonačelnik Ivan Penava napravio nešto tako lijepo. To su, da se ne lažemo, smutljivci koji se nikad nisu pomirili s hrvatskom državom, koji još plaču za Jugoslavijom i Titom. Da ima pravde, nitko takav ne bi smio ni pogledati ovaj simbol hrvatskog zajedništva, a ne penjati se na njega.
Zaista, pravo pitanje ovdje nije koliko je ulaznica, nego zašto je ona za sve ista, zašto na vodotoranj sve jednako puštaju. Jer, ako svi mogu gore, i naši i njihovi, i pravaši i udbaši, i ustaše i četnici, cijena se, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest i politički svetonazor, ne mijenja, koji je onda smisao i rata i nezavisnosti, i muzeja i vidikovca?
Iznevjerava se bit spomenika.
STOP ZA RADMILU!
Na vodotoranj, ako mene pitate, valjalo bi puštati samo s važećom osobnom iskaznicom, putovnicom ili vozačkom dozvolom i da posjetitelj na sebi ima najmanje jedno jasno vidljivo domoljubljno obilježje, da je u crnoj majici s natpisom “za dom spremni”, sa beretkom i grbom nekakve gardijske brigade ili se zagrnuo državnom zastavom. Dođe li netko tko to nema, ili netko za koga Krešimir na blagajni samo po govoru posumnja da nije naš, ako mu jedna Radmila iz Smedereva, na primjer, kaže da bi “htela gore na vodotoranj”, nju se mora zaustaviti. Po prilici, ovako...
“Ne može!”
“Kako ne može? Dozvolite, tu lepo piše, od devet do sedamnaest časova, šezdeset pet kuna za odrasle...”
“To je za Hrvate!” prekine Krešo napasnicu.
“A za Hrvate i Srbe nije isto?”
“Nije.”
“Kako nije?”
“Tako nije”, rastumači joj blagajnik jednostavno. “Mi ovdje ne izjednačavamo agresora i žrtvu.”
“A tako, razumem”, složi se žena. Izvadi zatim lisnicu iz torbe i upita: “Koliko je onda za agresore?”
“Na vodotoranj? Neprocjenjivo.”
“Dobro, dajte neki broj.”
“Sto milijardi dolara!”
“Uh!” zgrane se Radmila, pa zajedljivo doda: “Malo je skupo!”
“A, je li, skupo vam je?” prasne ovdje napokon Krešo. “Pa, vidite, gospođo draga, i nama je ovo bilo skupo. Visoku cijenu smo mi Hrvati za ovo dali. U krvi i životima naših najboljih sinova došlo nas je i više od sto milijardi dolara, a vi, ako to nećete platiti, ajmo, tutanj! Nećete na vodotoranj, niste ni prije.”
NACIONALISTIČKA SIROTINJA
Tako bi valjalo braniti vukovarsku znamenitost, odlučno i bez oklijevanja, jednako kao što su je junaci iz jeseni devedeset prve branili. Premda za to vjerojatno neće biti mnogo prilika.
Premda gradonačelnik Penava gaji nadu da će muzej i vidikovac biti velika turistička atrakcija, da će gosti iz čitavog svijeta masovno hodočastiti na mitsko mjesto naše borbe i stradanja, sve će ipak završiti s domaćim svijetom. Čitava će zarada dolaziti od naše nacionalističke sirotinje. Vodotoranj je ustvari obnovljen samo da bismo derali svoje, penzionere koji glasaju za HDZ, đačke ekskurzije i povorke namrštenih branitelja, koji svake godine dolaze sve gnjevniji da država nije ispala kako su oni mislili da će ispasti, a koje specijalno živcira kad nešto moraju platiti. Njih će cijena ulaznice od šezdeset pet kuna naposljetku jedine ozbiljno raspizditi. Zgađen da se zarađuje na njihovoj nekadašnjoj krvi i muci, tkogod će se možda poželjeti i fizički obračunati s gradonačelnikom i teško ćemo mu, ruku na srce, to zamjeriti.
Rat je od vukovarskog vodotornja napravio prvorazredni spomenik hrvatskoj borbi za nezavisnost. Izbušen srpskim granatama na pozadini tmurnog jesenskog neba on je postao prizor od kojega svakog istinskog domoljuba ispuni jedno uzvišeno čuvstvo i podignu mu se dlačice na vratu.
Nitko kome je Lijepa naša u srcu neće se pobuniti da je vukovarska gradska vlast potrošila milijune za obnovu nekadašnje komunalne građevine i njezino preuređenje u muzej i vidikovac, kao ni zbog navodno visoke cijene ulaznice, šezdeset pet kuna za one koji će do vrha doći dizalom ili deset manje za one koji će uzbrdo protegnuti noge.
Dapače, neka to košta šta košta. Da je i više, mi bismo platili. Oni što gunđaju zbog cijene zapravo su zavidni da je gradonačelnik Ivan Penava napravio nešto tako lijepo. To su, da se ne lažemo, smutljivci koji se nikad nisu pomirili s hrvatskom državom, koji još plaču za Jugoslavijom i Titom. Da ima pravde, nitko takav ne bi smio ni pogledati ovaj simbol hrvatskog zajedništva, a ne penjati se na njega.
Zaista, pravo pitanje ovdje nije koliko je ulaznica, nego zašto je ona za sve ista, zašto na vodotoranj sve jednako puštaju. Jer, ako svi mogu gore, i naši i njihovi, i pravaši i udbaši, i ustaše i četnici, cijena se, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest i politički svetonazor, ne mijenja, koji je onda smisao i rata i nezavisnosti, i muzeja i vidikovca?
Iznevjerava se bit spomenika.
STOP ZA RADMILU!
Na vodotoranj, ako mene pitate, valjalo bi puštati samo s važećom osobnom iskaznicom, putovnicom ili vozačkom dozvolom i da posjetitelj na sebi ima najmanje jedno jasno vidljivo domoljubljno obilježje, da je u crnoj majici s natpisom “za dom spremni”, sa beretkom i grbom nekakve gardijske brigade ili se zagrnuo državnom zastavom. Dođe li netko tko to nema, ili netko za koga Krešimir na blagajni samo po govoru posumnja da nije naš, ako mu jedna Radmila iz Smedereva, na primjer, kaže da bi “htela gore na vodotoranj”, nju se mora zaustaviti. Po prilici, ovako...
“Ne može!”
“Kako ne može? Dozvolite, tu lepo piše, od devet do sedamnaest časova, šezdeset pet kuna za odrasle...”
“To je za Hrvate!” prekine Krešo napasnicu.
“A za Hrvate i Srbe nije isto?”
“Nije.”
“Kako nije?”
“Tako nije”, rastumači joj blagajnik jednostavno. “Mi ovdje ne izjednačavamo agresora i žrtvu.”
“A tako, razumem”, složi se žena. Izvadi zatim lisnicu iz torbe i upita: “Koliko je onda za agresore?”
“Na vodotoranj? Neprocjenjivo.”
“Dobro, dajte neki broj.”
“Sto milijardi dolara!”
“Uh!” zgrane se Radmila, pa zajedljivo doda: “Malo je skupo!”
“A, je li, skupo vam je?” prasne ovdje napokon Krešo. “Pa, vidite, gospođo draga, i nama je ovo bilo skupo. Visoku cijenu smo mi Hrvati za ovo dali. U krvi i životima naših najboljih sinova došlo nas je i više od sto milijardi dolara, a vi, ako to nećete platiti, ajmo, tutanj! Nećete na vodotoranj, niste ni prije.”
NACIONALISTIČKA SIROTINJA
Tako bi valjalo braniti vukovarsku znamenitost, odlučno i bez oklijevanja, jednako kao što su je junaci iz jeseni devedeset prve branili. Premda za to vjerojatno neće biti mnogo prilika.
Premda gradonačelnik Penava gaji nadu da će muzej i vidikovac biti velika turistička atrakcija, da će gosti iz čitavog svijeta masovno hodočastiti na mitsko mjesto naše borbe i stradanja, sve će ipak završiti s domaćim svijetom. Čitava će zarada dolaziti od naše nacionalističke sirotinje. Vodotoranj je ustvari obnovljen samo da bismo derali svoje, penzionere koji glasaju za HDZ, đačke ekskurzije i povorke namrštenih branitelja, koji svake godine dolaze sve gnjevniji da država nije ispala kako su oni mislili da će ispasti, a koje specijalno živcira kad nešto moraju platiti. Njih će cijena ulaznice od šezdeset pet kuna naposljetku jedine ozbiljno raspizditi. Zgađen da se zarađuje na njihovoj nekadašnjoj krvi i muci, tkogod će se možda poželjeti i fizički obračunati s gradonačelnikom i teško ćemo mu, ruku na srce, to zamjeriti.
1
1
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: Vukovar 18. 11. 1991
..nije da se Vukovar zaboravio dosta se ulaze..jedna od rijetki bolnica koja nema manjka kadra..jedan od rijetki gradova di je natalitet u porastu..problem je sličan onom u bih medjunacionalni odnosi odvojene škole o nacionalnom ključu..i sporadični incidenti al i tu je sve bolje ali za to triba vrimena rane su jos svježe..
0
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Nisam nikad bio u Vukovaru a blizu mi je, dva sata voznje 
biljezim toranj za za prvu priliku.
biljezim toranj za za prvu priliku.
0
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Nisam ni ja još bio nikada... A isto mi nije daleko, kad odem kod tate...
1
1
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Odlaze mladi. Od ujne brat tamo živi, i priča, samo se šminka stanje, loše je.laga-nini je napisao/la: ↑19 nov 2020, 09:22 ..nije da se Vukovar zaboravio dosta se ulaze..jedna od rijetki bolnica koja nema manjka kadra..jedan od rijetki gradova di je natalitet u porastu..problem je sličan onom u bih medjunacionalni odnosi odvojene škole o nacionalnom ključu..i sporadični incidenti al i tu je sve bolje ali za to triba vrimena rane su jos svježe..
A srbi tamo, nikad nisu prihvatili rh. Samo šute silom prilika, ništa drugo.. U gradu još i nekako, na periferiji, i po selima okolo i dalje se srbuje na veliko... To ti je slika.
2
2
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Al smo fkt mogli dogovoriti jednom, aparate u torbe i otići... Dok prodje ova... Demokracija
1
1
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Eto, ja sam za
Imam u planu i Kopacki rit i eto sad to. Spisak destinacija samo raste
1
1
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Ima toga još... Dovoljno je pogledati, zanemari i subare i sljemoveFatih je napisao/la: ↑18 nov 2020, 10:44 I tada ovo krme bilo debelo, a glumio neki k.... Sto nisi ucestvovao u "srpskim bitkama"? I danas onda slusas govno, hladno govori o ovaim dogadjajima, kao da prica sta je jeo za dorucak.
A volim sto se na slici lijepo vidi i petokraka i kokarda, za sve one koji jos imaju nedoumice oko JNA.
2
2
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Vukovar 18. 11. 1991
I Srbija osta cista skoro kao sunce... Ah, u kakvom podlom svijetu zivimo. Ali, placaju pomalo sada, stalno i u nepovrat. Nece vise nikada biti u prilici, da kuju svoje prljave planove.
2
2
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Vukovar 18. 11. 1991
ma kuju oni i dalje, dogodine na kosmetu, svi smo mi iz knina,... samo se nadam da nemaju sanse da bilo sta pokusaju
0
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Pa da, to se kod njih podrazumijeva. Nikada oni od tih ideja odustati nece. Ali, zaista nista im ne ide na ruku. Neka mole Boga da sacuvaju i ono svoje sto im je ostalo.
2
2
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Srbiji kao državi, slovo presude nije upućeno, da...
Šljivančanin je jedini osuđen konkretno od tadašnje vrhuške, a i on je bio ipak vojnik pod nečijom naredbom..
I? Eto ga fino penzijica, šetnje Beogradom, nikome ništa....
Oduži im se ta godina
2
1
1
1
-
East_side
- Etablirani član
- Reactions: 3738
- Postovi: 2443
- Pridružen/a: 16 sep 2020, 11:42
- Lokacija: Dovoljno blizu
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Zato i pokušavaju uvući ruski uticaj na Balkan koliko god je to moguće jer im je to jedini, preostali (potencijalni) vjetar u leđa.
Biden: "hold my dogs!"
2
1
1
1
Nikada ne gasi svoje svjetlo samo zbog toga što nekima ide u oči.
Re: Vukovar 18. 11. 1991
Biden je njima kriptonit.
2
1
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Vukovar 18. 11. 1991
NEDAMO TE TVAMPE
ajest razvuko majicu u donjem dijelu, moglo se i čitav 5. amandman ispisati
2
2