Kako, prije svega ispravno odgojiti dijete?
Nisu dva djeteta ista, svako traži svoj pristup, ali pokušajmo neke generalne forme uobličiti, razmijeniti iskustva..
Po meni je prvi korak, poznavanje djeteta...na što će se mnogi podsmijehnuti- "pa valjda znam svoje dijete"!
No ritam današnjice pokazuje suprotno....sve je više otuđenih u obiteljima...što obaveze, što tehnologija diktira općenito otuđivanje međuljudskih odnosa, pa tako ni odnos roditelj- dijete, nije toga pošteđen...
Naučite djecu da budu dobri prijatelji svojim vršnjacimaaučite djecu da budu dobri prijatelji svojim vršnjacima
L.P.
Osim sa članovima porodice, jedna od prvih stvorenih veza, još u najmlađim godinama je ona s vršnjacima, budućim prijateljima. Stoga je vrlo važno uputiti djecu kako da se ponašaju prema svojim prijateljima jer će upravo ti stečeni postulati ostati za čitav život.
Ljubaznost, pristupačnost i brižnost neke su od osnovnih ljudskih osobina kojima trebate podučiti svoju djecu. Djeca bi prema svim svojim vršnjacima trebala biti ljubazna. Naučite ih da pomažu svojim kolegama iz vrtića ili razreda, ali i da ne budu neljubazni prema "drugačijim" od sebe.
Također, naučite ih da se zauzimaju za svoje prijatelje. Na taj način djeca će stvarati čvršću vezu s prijateljima i graditi temelje budućih drugarstava.
Naučite djecu da je zadirkivanje druge djece pogrešno. Ipak, kao što niko ne voli da je zadirkivan, također niko ne voli biti u društvu "pametnica". Stoga, upozorite djecu da ne smiju imati imperativan stav prema svojim drugarima.
Na koncu, upozorite svoje najmlađe ukućane da je normalno ne slagati se sa svima, te da upuštanje u zdrav konflikt nije bauk. Ipak, naučite ih da i u raspravi ostanu dostojanstveni i pokažu razumijevanje za tuđa mišljenja i djela.
Ja ne znam da imam sta za reci na ovu temu. Trebao sam ih izgleda uciti da budu agresivni kao vukovi, da bi bili na nekoj "zdravoj sredini". Ovako, vjeruju svakom koga upoznaju, bezuvjetno. Nikoga ne zele da povrijede time sto bi ukazali da neko u necemu nije upravu. I kasno je sada... ali, naucice, siguran sam...ali na ne bas ugodan nacin.
3
3
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Mihail Labkovski: Briga o tome da je dijete obučeno, obuveno i nahranjeno – to nije vaspitanje
Nažalost, mnogi roditelji smatraju da je briga sasvim dovoljna. Na svojim predavanjima, Mihail Aleksandrovič Labkovski, porodični psiholog sa tridesetogodišnjim iskustvom, govori o prostim, malim, a tako važnim stvarima koje olahko ispuštamo iz vida dok istovremeno nastojimo da „od djeteta napravimo čovjeka“.
Nažalost, mnogi roditelji smatraju da je briga sasvim dovoljna. Na svojim predavanjima, Mihail Aleksandrovič Labkovski, porodični psiholog sa tridesetogodišnjim iskustvom, govori o prostim, malim, a tako važnim stvarima koje olahko ispuštamo iz vida dok istovremeno nastojimo da „od djeteta napravimo čovjeka“. Evo nekih:
Nesretni ljudi ne mogu ni na koji način izgraditi odnos sa djetetom takav da ono bude sretno. A ako su roditelji sretni, onda i ne treba ništa specijalno da rade.Mnogi roditelji smatraju da je kod njih sve u redu, a da su problemi u njihovoj dijeci. Pa se čude kako to da u jednoj istoj porodici raste dvoje potpuno različite djece: jedno samouvjereno, uspješno, odličan borac, a drugo – iskompleksirani luzer, koji stalno kuka ili je pak agresivan. A to, međutim, znači da su dijeca na različit način doživljavala sebe u toj porodici i da je nekome od njih falilo pažnje. Jedno od njih je bilo osjetljivije i trebalo mu je više ljubavi, a roditelji to nisu primjetili.Voditi računa da je dijete obučeno, obuveno i nahranjeno – to je briga, a ne vaspitanje.Nažalost, mnogi roditelji smatraju da je briga sasvim dovoljna.Kako se vi obraćate djetetu u djetinjstvu, tako da će se ono obraćati vama u starosti.Škola ne treba da uči toliko matematici i književnosti, koliko treba da uči o samom životu.
Od škole nije toliko važno dobiti teorijsko znanje, koliko praktična iskustva: umjeće komunikacije, uspostavljanja odnosa, odgovornost za sebe, svoje riječi i djela, umjeće rješavanja svojih problema, dogovaranja, upravljanja svojim vremenom… Upravo ta iskustva pomažu osjećanju sigurnosti u odraslom dobu i sposobnosti da se zaradi za život.
Pretjerana sikiracija djeteta zbog loših ocjena – to je samo ogledalo toga kako reaguju odrasli. Ako roditelji mirno reaguju na slabu ocjenu ili neuspjeh u sportu, i na kojekakve druge propuste, ako se roditelji osmjehuju i kažu: „Milo moje, ne sikiraj se“, i djete je onda mirno, stabilno, sigurno će se popraviti u učenju i naći aktivnost koja mu ide od ruke.Ako u osnovnoj školi vaše ijdete ne izlazi na kraj sa programom, ako morate mnogo vremena da učite sa djetetom – problem nije u djetetu već u školi.
Ako je nešto složeno, ne znači da je dobro! Dijete ne treba da se premara pokušavajući da savlada program koji su sastavili pedagozi. Izrada domaćeg zadatka u prvom razredu treba da traje 15–45 minuta.
Kažnjavanje djeteta nije zabranjeno, a ponekad je to čak i neophodno.
Ali treba jasno razdvojiti dijete od njegovog postupka. Na primjer, dogovorili ste se da će, prije nego što vi dođete s posla uraditi domaći zadatak, jesti i pospremiti za sobom. Ali kada stignete kući, zatičete slijedeći prizor: šerpa sa supom stoji netaknuta, očigledno je da knjige nisu otvarane, po podu razbacani papiri, a dijete sedi i bulji u tablet. Najvažnije je da se u tom trenutku ne pretvorite u aždaju, da ne vičete kako su „sva druga djeca normalna“, a da od vašeg djeteta neće biti nikad ništa.
Obratite se bez i najmanje agresije. Osmjehnite se, zagrlite ga i kažite: „Mnogo te volim, ali nedjelju dana nema tableta.“ Nije potrebno da vičete, vrijeđate se i da ne razgovarate. Dijete je kažnjeno oduzimanjem tableta.
Već oko šeste godine dijete treba da ima džeparac.
To ne treba da bude velika suma, već novac koji redovno dobija i kojim ono samo raspolaže. I veoma je važno da novac ne postane sredstvo za manipulaciju. Ne treba kontrolisati na šta ga dijete troši.
Ne treba živjeti život svoje dijece umjesto njih, odlučivati šta da rade a šta ne, rješavati umjesto njih njihove probleme, gušiti ih svojim ambicijama, očekivanjima, instrukcijama.
Jer vi ćete ostariti, i kako će oni onda sami živjeti?
Ja sam protiv stalne kontrole.
Diete treba da bude sigurno da ga u porodici vole, poštuju, brinu o njemu i vjeruju mu. U tom slučaju neće upasti u loše društvo i izbjeći će mnoga iskušenja kojima se ne mogu oduprijeti vršnjaci u čijim je porodicama zategnuta situacija.
Kada sam radio u školi, u slavu znanja govorilo se da treba učiti zbog toga što se umni rad plaća mnogo više nego fizički. A kada nešto izučite, možete raditi i dobijati novac za ono što volite da radite.Nered u sobi tinejdžera odgovara stanju njegovog unutrašnjeg svijeta.
Tako se spolja izražava haos koji vlada u njegovom duhovnom svijetu. Dobro je ako se umiva… Zahtjev da se „zavede red“ validan je se samo ako su djetetove stvari počele da ispadaju i van njegove sobe.
Vaspitavati ne znači objašnjavati kako treba živjeti. To nema efekta.
Djeca se razvijaju samo po analogiji. Šta se može, a šta ne smije, kako treba, a kako je bolje ne postupati, djeca shvataju ne iz riječi roditelja već isključivo iz njihovih postupaka. Jednostavno rečeno, ako otac priča kako je alkohol štetan, a ovamo ne prestaje da pije – velike su šanse da će i sin postati alkoholičar. Ovaj primjer je očigledan, ali djeca primjećuju i usvajaju i daleko suptilnije stvari.
Sa djecom treba razgovarati o životu uopšte, a ne o tome kako treba život živjeti.
Ako roditelj sa djetetom može da razgovara samo o problemima – on ima problem.
Ako dijete pokušava da manipuliše odraslima – to znači da ima neurozu.
Treba tražiti njen uzrok. Zdravi ljudi ne manipulišu – oni otvoreno riješavaju svoje probleme.
17. U razgovoru sa djetetom, ne kritikujte ga, ne dirajte njegovu ličnost, ne izlazite van okvira analize njegovih postupaka.
Ne govorite o njemu nego o sebi. Ne „ti si loš“, već „ja mislim da si loše postupio“. Koristite formulacije: „Ne sviđa mi se kada ti…“, „Dopalo bi mi se kada bi…“
Dijete treba da osjeća da su roditelji dobri i nepokolebljivi ljudi, koji ga mogu zaštititi, koji mu mogu nešto ne dozvoliti, ali koji uvek postupaju u njegovom interesu i što je najvažnije – mnogo ga vole.
Dina je napisao/la: ↑25 aug 2020, 13:44
Ovakve teme nisu popularne na forumima, barem se meni tako čini.
Izgleda da je tako. A, tema je zaista dobra. Pogotovo kada razmislimo u kakvom svijetu odrastaju djeca. Moze se ovdje fino postaviti neki clanak o tome, razmijeniti savjete, itd.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
ne znam, ja sam se pokušavala nekoliko puta uključiti u diskusiju, međutim, forumaši uvijek zaključe istom rečenicom........ to je prirodno, instinktivno, imam dvoje, troje, petero i nijedno nije isto, nema recepta... kod te rečenice odustanem.
nigdje veze. ne znam da ima preča tema od ove
2
2
Zadnja izmjena: lejlamo, dana/u 25 aug 2020, 14:09, ukupno mijenjano 1 put.
Dina je napisao/la: ↑25 aug 2020, 13:44
Ovakve teme nisu popularne na forumima, barem se meni tako čini.
Izgleda da je tako. A, tema je zaista dobra. Pogotovo kada razmislimo u kakvom svijetu odrastaju djeca. Moze se ovdje fino postaviti neki clanak o tome, razmijeniti savjete, itd.
Tih sam misli...
Svijet je prije bio drukčiji... Djeca su se igrala vani, nekako je roditelj nešto mogao prepustiti okolini, i nije bilo nešto prestrašno...
Bgm danas to ne možeš.
Još virtualne opasnosti (ako zaglavi nedajboze na neki forum )
Izgleda da je tako. A, tema je zaista dobra. Pogotovo kada razmislimo u kakvom svijetu odrastaju djeca. Moze se ovdje fino postaviti neki clanak o tome, razmijeniti savjete, itd.
Tih sam misli...
Svijet je prije bio drukčiji... Djeca su se igrala vani, nekako je roditelj nešto mogao prepustiti okolini, i nije bilo nešto prestrašno...
Bgm danas to ne možeš.
Još virtualne opasnosti (ako zaglavi nedajboze na neki forum )
Ako je kad trebalo pričati o tome, danas treba...
Ovaj forum onda treba oznaciti sa 18+.
Slazem se zaista, djeca su se prije "odgajala sama". Rijetko se desavalo da to bude nesto jako ruzno. Naprotiv. Djeca su brze sazrijevala, znala su (bar po mom misljenju i koliko mogu da primjetim) vise prakticnih stvari bitnih za svoje godine, itd.
I dok su tehnologija i razne mogucnoste koje ona pruza jako prakticni, mnogi od nas su prepustili djecu tome, kao nekad sto smo mi bili prepusteni u mnogim stvarima okolini (credit:storm). Ali, za razliku od tada, kada je adikcija u nekom sportu, igrama, druzenjima i sl, bila sasvim OK i dobra za djecu, adikcija na internet (socijalne mreze i sve drugo) ih je jako cesto, (uz iznimke) ucinila izvorom bogatim nepotrebnim informacijama, neupotrebljivim znanjima i jos mnogo toga.
Tesko je naci zdrav "mix" ali nije ni nemoguce. A to je duznost roditelja.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Fatih je napisao/la: ↑25 aug 2020, 13:18
Sta je ova tema "zastekala"? Hocel' biti ono, "necu ja djece, imam dvije mace i cuku".
Ja se nadam da će dati Bog da ne budem uskraćena za potomstvo. A kako ću ih odgajati, pošteno da kažem, iz ove sad perspektive, pojma nemam . Vjerovatno po nekom modelu po kojem sam ja odgajana + neke izmjene sukladno vremenu.
Fatih je napisao/la: ↑25 aug 2020, 13:18
Sta je ova tema "zastekala"? Hocel' biti ono, "necu ja djece, imam dvije mace i cuku".
Ja se nadam da će dati Bog da ne budem uskraćena za potomstvo. A kako ću ih odgajati, pošteno da kažem, iz ove sad perspektive, pojma nemam . Vjerovatno po nekom modelu po kojem sam ja odgajana + neke izmjene sukladno vremenu.
Nadam se da ce ti se to ispuniti. A ne brini za to kako ces... to "ide samo od sebe".
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Da, ovo je tema o kojoj se može polemisati u nedogled.
Svoju djecu odgajam kako je mene moja odgajala, barem se nadam da sam na pravom putu.
Helem, crna ovca sam u društvu roditelja jer:
- u prvih dva mjeseca koristila sam pamučne pelene i povijala djecu,
- počela sam davati i drugu hranu pored mlijeka već sa tri djetetova mjeseca života,
- od četvrtog mjeseca sam ih oslanjala na noge,
- nikad nisu spavali u tišini,
- jednom sam išibala kćerku kad mi je slomila naočale, jednom srednjeg sina kad mi je uzeo pare iz novčanika,
- učim ih da vole sve, poštuju druge, pomažu kad god vide da je nekom potrebna dodatna ruka, npr. srednji čim vidi da su nekom došla drva odmah leti da pomaže,
- učim da se nikad ne smiju drugom zbog nečega što primjete da nije u skladu, jer možda postoji uzrok kojeg se taj neko stidi,
- učim da se ne svađaju, ali i da brane sebe i svoje,
- učim da poštuju starije,
- učim ih da uživaju u stvarnom životu, da je tehnologija samo vještačka pomoć za stvari koje im trebaju u poslu,
- ustaju i liježu rano, imaju ograničeno vrijeme korištenja tehnike, cijeli dan su vani, trče, igraju se lopte, voze bicikla, druže se,
- učim ih da je knjiga ljepša od bilo koje druge igrice i već odavno kad trebaju kupiti poklon drugarima za rođendan biraju knjigu,
- učim ih vjeri i prakticiranju iste,
- trudimo se oboje objasniti sve što ih interesuje i do sada smo poprilično uspjeli,
- učimo ih da znaju šta žele od sebe a šta od života.
5
41
Dragulj ne gubi vrijednost i kad padne u blato, a prašina ostaje prašina i kad se do neba digne
Transgeneracijska trauma je prenošenje emotivnog, psihičkog i fizičkog bola sa predaka i roditelja na potomke.
Stare tradicije su ovo znale.
Indijanci u svojim plemenima imali su posebne načine kojima su pomagali svojim potomcima da otpuste i iscele traume koje su nesvesno na njih preneli ili su prolazili i sami moćna isceljenja pre začeća, kako svoje traume (i traume nasledjene od predaka) na decu ne bi preneli.
Zapadni svet se sa ovim upoznao naročito posle II Svetskog rata.
Radjene su brojne studije tada koje su pokazale da su deca i unici preživelih u ratu i logorima pokazivali snažne simptome trauma.
To su bili psihički, emotivni i fizički problemi kojima se najpre nije mogao naći uzrok u životu te dece i unuka, razni strahovi, fobije, anksoznosti, depresije, noćne more, epi-napadi, trzanja u telu i slično.
Nauka je tada bila primorana da zadje dublje i otkrije činjenicu da od svojih predaka nasledjujemo ne samo DNK materijal i informacije za izgradnju fizičkog tela, već i informacije iz kvantog polja te osobe, koje se odnose na traume i potisnute emocije, takodje.
Sve što je neisceljeno, emocije koje su neobradjene, duboko potisnite, potonule u mrak podsvesnog uma, prenose se na potomke i donose im odredjeno karmičko opterećenje koje se može ispoljavati na razne načine.
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Nisam pristalica tetošenja, razmažavanja i gledam da je dijete samostalno koliko-toliko za svoje godine. To čini da lakše otkriva svijet, da se usuđuje, da ne ustupa, da proba. Ni to opet nije uvijek lako, jer tu treba naći onu finu granicu šta zabraniti, šta dopustiti.
Sa 7 mi je došla da traži tv-igricu. Nisam baš upućen u tu oblast pa sam se posavjetovao sa kolegama koji znaju. Probali smo neke konzole, njoj se svidjela tada tek izašla Nintendo Switch. Vidjevši koliko novca košta, napisao sam joj sumu na cedulju i rekao kad skupi makar pola od toga, ja ću ući u tal. Prebrojala je novce koje je imala, izgledala tužno ali sam joj rekao “Ako hoćeš nešto, gledaj način da do toga dođeš. Imaš igračke s kojima se ne igraš više - prodaj ih”. I fakat tako i bi. Odrekla se sitnih stvari za koje su joj išli novci, slatkiša i ostalih gluposti. Za nekoliko mjeseci nije skupila pola sume - skupila je cijelu!
Moji starci su bili spremni da joj kupe ali sam im rekao - vi kupite, ja ću ga razvaliti! Skontali su, za divno čudo.
Skupivši sumu, ja sam joj naručio, plus kupio prvu igricu.
Od tada šta god hoće, skupi pare ali se i konsultuje šta je dobro.
Jedne prilike, tad je imala 5 godina, pitala me čime sam se, osim autića, još igrao. Ja i žena smo joj pričali kako smo nekad sami izrađivali igračke od kartona, drveta, papira, raznih predmeta. Sve to je njoj poslužilo da i sama pravi, iscrtava, kruži makazama i za čas je niknula mala kućica za lutke. Naravno da smo joj pomogli ali suština je da je uživala u tom svemu. Tu se polako rađala njena kreativnost.
Odgovornošću prema obavezama se naučila sa školskom zadaćom. Što ne razumije, obrati se nama i mi joj pokušamo objasniti osnove toga svega i pustimo da pokuša riješiti problem sama. Nisam joj rekao da su 22+46=68 nego kako najlakše doći do tog rezultata. Onda sam joj dao da riješi 72+28. I riješila ga je sama.
Zadaću nekad napiše u školi, da ne mora kod kuće.
Znao sam je dizati iz kreveta čim je legla, da skloni i složi odjeću koju je pobacala na pod i namještaju. Par puta tako - sad sve složi.
Jutros je sama napravila sebi uštipke za doručak. Insistirala je na tome i žena joj je pomogla kako napraviti smjesu a ona zapisivala u bilježnicu. U kućnim poslovima da svoj doprinos, voli da pomogne i jako je empatična.
Ne voli drugarice koje se hvale i foliraju, izbjegava ih i ismijava do te mjere da nekad moram reagovati. Najveći mangupi u razredu su njeni najbolji drugovi što je opet dovelo do toga da nema mobinga u razredu prema drugima.
Ali nekad je tvrdoglava i uporna i kad nešto zabrlja ne možeš je ni kazniti.
“Zabrana ti je na telefon i tablet mjesec dana”
“Neka je - svakako će mjesec proći” odgovori hladno.
Yebo je majku ko je oženi.
8
62
You can jeer but you don’t understand
Any fragile soul can be a Florida Man
)
2
