Vaša “rezervna” domovina!

[Sarajka]

Nije riječ o povratku. Iako ja jesam u ranim dvadesetim razmisljala o povratku u Sarajevo. Istinski. I zeznula se kod odabira studija radi toga. Ali nije to tema.
Nego uopćeno, šta voliš u Kanadi? Šta te ponukalo najviše da se asimiliraš? Je li daljina presudila? (Ne)mogućnost posjeta? Za razliku mene, koja sam na manje od 1000 km?
Ja znam i ovdje ljude koji se osjećaju slično kao ti. Zato su mi zanimljivi razlozi.
A mozes i HR usporediti. Od volje ti.

Meni je HR takodjer draga. Ali BiH i AT, pa onda negdje na trećem mjestu HR. Obožavam Jadran i obalu. Volim i ZG. Kako autoputom sve spojeno, more je iz ZG pristupačno i preko vikenda. To mi je nešto najbolje od svega u HR.

Ja sam se u Kanadi asimilirao prvi dan u školi, kad mi je prišla djevojčica i počela pričati sa mnom. I do dan danas mi je najbolja prijateljica. Pa kad su njeni roditelji došli do mojih jednostavno da pitaju ako šta treba. I kada su ostale komšije pristale da čuvaju nas, pogotovo moju sestru, dok su moji obavljali važne stvari. Bez ikakvog stvaranja utiska da smo im nešto dužni. Pa onda neću dalje o tome kako su mojima Kanađani pomogli oko posla. Mojima je pomoglo što su znali engleski i prije dolaska.

Daljina? Ne znam. Moji su brzo počeli posjećivati BiH i Hrvatsku iz Kanade, pa se to pretvorilo u godišnji ritual. Pa onda čak i češće. Išao sam i ja dok nisam postao punoljetan. A onda sam želio da vidim sve drugo. Pogotovo u Sjevernoj Americi, koja je nepreglediva za deset života. Evropu sam proputovao, pogotovo zapadnu. Lijepo je sve to, Ali, ne bih ni tu mogao, mada sam i EU državljan.

Porodica? Tatina je porodica mala. Tetka je najvažnija, a ona je u Americi. Mamina je malo veća, ali i njih smo viđali. Nekad su oni dolazili nama. Hrvatska jeste moja zemlja, ali ni blizu kao BiH. U BiH sam doživio rat. To je nešto što zauvijek ostane. Svejedno, što i prije rekoh, za mene nema automatski mojih ljudi. Postoji samo čovjek, šta ja mislim o njemu i to je to. Ime mu nije važno. Religija i nacionalnost nisu važne. Iz koje zemlje dolazi nije važno.

A šta ja znam, možda ću stariji više ići dole, ali, ne vidim razloga. A eto, tu neku povezanost sa zemljom rođenja sam ispoštovao dolaskom na bosanske forume. To je neka vrsta mog objašnjavanja samom sebi šta se dole desi kad sam bio dijete. Moji su jedno vrijeme razmišljali o povratku, ali, sestra bi to strašno teško primila. Pa su odustali. Možda im opet padne napamet, ali sumnjam.

Pišem nepovezano. Možda dodam još šta.

Ja takodjer nisam nikada doživjela neugodnosti u Austriji. Mada je za razliku od Kanade, dosta zatvorenija za strance. U smislu reakcije domicilnog stanivništva na strance.
I moja najbolja prijateljica je Austrijanka. Doduše majka joj je Italijanka. Apsolutno nikakvog kontakta, osim na forumima nemam s našim. Ako nisu porodica. Ili bliski prijatelji. Mi smo došli nakon rata i ta poznanstva iz smještaja gdje su bile izbjeglice iz BiH, ja nisam ostvarila. Jednostavno to me zaobišlo. Tako da većinu raje mi čine Austrijanci/ke.
Ne izlazim ni u djelove grada gdje su naši lokali. Ponekad pojedem ćevape ili pitu. Ali obzirom da živim baš na suprotnom kraju grada, to mi izgleda kao putovanje u Zenicu

[Socrates]

@Socrates imas li ti kanadski akcenat

Da. Mada, što se tiče akcenata, dobar sam u oponašanju svih akcenata engleskog jezika. Cockney mi je specijalnost. Možda i zbog Tottenhama.

[storm]

Moja domovina je isključivo Slovenija.
Tu sam rođen, odrastao, i živim.
I bilo bi potpuno neprirodno tvrditi nešto drugo.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja mojih roditelja, mog porijekla, svakako ima posebno mjesto, ali ipak ne mogu pričati o rezervnoj domovini, kao ni Hrvatska, gdje mi je sad glavnina šire obitelji, nakon odlaska iz Posavine.
Imam i bih državljanstvo od prije deset godina, ali je to bilo više iz mog nekog ceifa, nego da mi stvarno treba... Nekako bi mi bilo ružno reći rezervna domovina, zemlja mog porijekla i moj korijen, eto... Možda da sam dio života proveo tu, dio negdje drugo, imalo bi smisla da tako postavim.

[Sarajka]

Moja domovina je isključivo Slovenija.
Tu sam rođen, odrastao, i živim.
I bilo bi potpuno neprirodno tvrditi nešto drugo.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja mojih roditelja, mog porijekla, svakako ima posebno mjesto, ali ipak ne mogu pričati o rezervnoj domovini, kao ni Hrvatska, gdje mi je sad glavnina šire obitelji, nakon odlaska iz Posavine.
Imam i bih državljanstvo od prije deset godina, ali je to bilo više iz mog nekog ceifa, nego da mi stvarno treba... Nekako bi mi bilo ružno reći rezervna domovina, zemlja mog porijekla i moj korijen, eto... Možda da sam dio života proveo tu, dio negdje drugo, imalo bi smisla da tako postavim.

Pa dobro. Ti si rođen u EX YU. I tada se Slovenija smatrala republikom. Do tvojih kasnih tinejdžerskih dana, bio si vezan za EX YU prostore u cjelosti. Onda nakon raspada, ostao si ondje gdje si bio cijeli život. Na istoj teritoriji i u istom okruženju. Prirodno je da Sloveniju osjećaš svojom.

Evo tudja razglednica iz Beča. Šta posjetiti na linku.

https://www.putovnica.net/odredista/aus ... sti-u-becu

[storm]

Moja domovina je isključivo Slovenija.
Tu sam rođen, odrastao, i živim.
I bilo bi potpuno neprirodno tvrditi nešto drugo.
Bosna i Hercegovina, kao zemlja mojih roditelja, mog porijekla, svakako ima posebno mjesto, ali ipak ne mogu pričati o rezervnoj domovini, kao ni Hrvatska, gdje mi je sad glavnina šire obitelji, nakon odlaska iz Posavine.
Imam i bih državljanstvo od prije deset godina, ali je to bilo više iz mog nekog ceifa, nego da mi stvarno treba... Nekako bi mi bilo ružno reći rezervna domovina, zemlja mog porijekla i moj korijen, eto... Možda da sam dio života proveo tu, dio negdje drugo, imalo bi smisla da tako postavim.

Pa dobro. Ti si rođen u EX YU. I tada se Slovenija smatrala republikom. Do tvojih kasnih tinejdžerskih dana, bio si vezan za EX YU prostore u cjelosti. Onda nakon raspada, ostao si ondje gdje si bio cijeli život. Na istoj teritoriji i u istom okruženju. Prirodno je da Sloveniju osjećaš svojom.

Evo tudja razglednica iz Beča. Šta posjetiti na linku.

https://www.putovnica.net/odredista/aus ... sti-u-becu

Da... Ja nisam nikakvog prijeloma osjetio.
Rat me zaobišao, večeras zaspao u jednoj, probudio se u drugoj državi, a opet mi se ništa opipljivo nije promijenilo...
Vidim tema je u kreativnom kutku... Hoću fotke grada?
A zatrpao sam forum već sa njima

DcLxXin.jpg

iwYwqIx.jpg

1B9jiKx.jpg

xWI73T0.jpg

[Sarajka]

Super slike @storm Ja ću vam napraviti za vikend (vjerovatno) malo tursističkih

[storm]

Super slike @storm Ja ću vam napraviti za vikend (vjerovatno) malo tursističkih

Ma joj, mogu izdati desetak monografija svog grada
Hvala
Postavi, da vidimo tvoj izbor

[Sarajka]

19048E96-95BD-40E6-A2B6-FCC5E7D94B9A.jpeg

[Sarajka]

097F6289-ECCD-4CD6-984D-1139BE1C62C5.jpeg

[Xeno]

Kosmopolita

Gdje? Šta? Kako?

Trebao bi duzi, mozda i najduzi post (moj) da bih sve opisao.
Ali ukratko, mene za Bosnu ne veze mnogo toga iako sam tu odrastao. Cesto puta sam znao reci da u ovoj zemlji volim samo jos reprezentaciju. I to je u zadnje vrijeme pod upitnikom, zadnje utakmice sam odbio gledati.
Nisam nesto ni nostalgican, a ni sentimentalan kad nisam bio, duze ili krace tu.
Meni "bosanski rahatluk" i sevdah nemaju neko znacenje. Nisam ni lokal patriota. Meni moje mjesto nije posebno samo zato sto sam tu zivio, odrastao. Samo me podsjeti na prolaznost svega.
Nisu mi sveti svi ti neki nasi obicaji, tradicije.
Ipak, gajim iherentno postovanje gledajuci ovu zemlju kroz prizmu istorije, pogotovo zadnjih ratnih zbivanja i na to ne dam nikome da udara. Dio sam generacije koja je to osjetila na svojoj kozi.
Svuda drugdje gdje sam bio, takodje nisam osjetio neku povezanost sa mjestom, drzavom, gradom. Bilo je tu i lijepih i ruznih scena i momenata, dogadjaja, kao i svuda. Ali nigdje nisam osjetio pripadnost, da sam pomislio i rekao; "ovdje mi je mjesto". Ni za jedno od njih ne osjecam potrebu niti sam kad rekao, pomislio, kako bih se tu volio vratiti, a opet s druge strane i mogao bih ako treba(m). Ne osjecam to ni za Bosnu. Sve je to Svijet.
Integrirao i adaptirao sam se na svim mjestima, na stil zivota, obicaje, birokratiju, komunikaciju, ali nikad nisam stekao osjecaj bilo koju zemlju nazvati domovinom. Primarnom, rezervnom, svejedno.
Bosna je domovina, valjda, jer mi je tu kuca, tu sam rodjen, tu uvijek mogu doci.. ali, kako gore rekoh, daleko je to od mog poimanja domovine.

[Sarajka]

5D23C866-47B6-463D-B0C5-2B2BCBA3DA15.jpeg

[Atomic]

Druge nemam

[Sarajka]

Gdje? Šta? Kako?

Trebao bi duzi, mozda i najduzi post (moj) da bih sve opisao.
Ali ukratko, mene za Bosnu ne veze mnogo toga iako sam tu odrastao. Cesto puta sam znao reci da u ovoj zemlji volim samo jos reprezentaciju. I to je u zadnje vrijeme pod upitnikom, zadnje utakmice sam odbio gledati.
Nisam nesto ni nostalgican, a ni sentimentalan kad nisam bio, duze ili krace tu.
Meni "bosanski rahatluk" i sevdah nemaju neko znacenje. Nisam ni lokal patriota. Meni moje mjesto nije posebno samo zato sto sam tu zivio, odrastao. Samo me podsjeti na prolaznost svega.
Nisu mi sveti svi ti neki nasi obicaji, tradicije.
Ipak, gajim iherentno postovanje gledajuci ovu zemlju kroz prizmu istorije, pogotovo zadnjih ratnih zbivanja i na to ne dam nikome da udara. Dio sam generacije koja je to osjetila na svojoj kozi.
Svuda drugdje gdje sam bio, takodje nisam osjetio neku povezanost sa mjestom, drzavom, gradom. Bilo je tu i lijepih i ruznih scena i momenata, dogadjaja, kao i svuda. Ali nigdje nisam osjetio pripadnost, da sam pomislio i rekao; "ovdje mi je mjesto". Ni za jedno od njih ne osjecam potrebu niti sam kad rekao, pomislio, kako bih se tu volio vratiti, a opet s druge strane i mogao bih ako treba(m). Ne osjecam to ni za Bosnu. Sve je to Svijet.
Integrirao i adaptirao sam se na svim mjestima, na stil zivota, obicaje, birokratiju, komunikaciju, ali nikad nisam stekao osjecaj bilo koju zemlju nazvati domovinom. Primarnom, rezervnom, svejedno.
Bosna je domovina, valjda, jer mi je tu kuca, tu sam rodjen, tu uvijek mogu doci.. ali, kako gore rekoh, daleko je to od mog poimanja domovine.

Definitivno si dobro opisao svoje osjećaje. I u potpunosti te razumijem. Nakon ratnih razaranja koja smo proživjeli dobili smo protektorat. U političkom smislu. U ekonomskom ljudi su dobili 0. Pa nije ni čudo da su mnogi još nostalgično vezani za SFRJ
Ta SFRJ je jedini uredjen državni sistem koji poznaju u svojim životima. Pa ko bi im i zamjerio?
Za repku se slažem.
Što se tiče ovih država preko bare, u USA sam boravila i radila čak, no nikad ne bi ostala tamo živjeti. Ma koliko sebe osjećala građankom svijeta. U Australiji i N.Zelandu još nisam bila. Pa eto to su možda neke destinacije za buduća putovanja.

[hani_jong_un]

Meni je zao sto nemamo nikog iz Australije na forumu

ima @Sarajka

[Xeno]

Trebao bi duzi, mozda i najduzi post (moj) da bih sve opisao.
Ali ukratko, mene za Bosnu ne veze mnogo toga iako sam tu odrastao. Cesto puta sam znao reci da u ovoj zemlji volim samo jos reprezentaciju. I to je u zadnje vrijeme pod upitnikom, zadnje utakmice sam odbio gledati.
Nisam nesto ni nostalgican, a ni sentimentalan kad nisam bio, duze ili krace tu.
Meni "bosanski rahatluk" i sevdah nemaju neko znacenje. Nisam ni lokal patriota. Meni moje mjesto nije posebno samo zato sto sam tu zivio, odrastao. Samo me podsjeti na prolaznost svega.
Nisu mi sveti svi ti neki nasi obicaji, tradicije.
Ipak, gajim iherentno postovanje gledajuci ovu zemlju kroz prizmu istorije, pogotovo zadnjih ratnih zbivanja i na to ne dam nikome da udara. Dio sam generacije koja je to osjetila na svojoj kozi.
Svuda drugdje gdje sam bio, takodje nisam osjetio neku povezanost sa mjestom, drzavom, gradom. Bilo je tu i lijepih i ruznih scena i momenata, dogadjaja, kao i svuda. Ali nigdje nisam osjetio pripadnost, da sam pomislio i rekao; "ovdje mi je mjesto". Ni za jedno od njih ne osjecam potrebu niti sam kad rekao, pomislio, kako bih se tu volio vratiti, a opet s druge strane i mogao bih ako treba(m). Ne osjecam to ni za Bosnu. Sve je to Svijet.
Integrirao i adaptirao sam se na svim mjestima, na stil zivota, obicaje, birokratiju, komunikaciju, ali nikad nisam stekao osjecaj bilo koju zemlju nazvati domovinom. Primarnom, rezervnom, svejedno.
Bosna je domovina, valjda, jer mi je tu kuca, tu sam rodjen, tu uvijek mogu doci.. ali, kako gore rekoh, daleko je to od mog poimanja domovine.

Definitivno si dobro opisao svoje osjećaje. I u potpunosti te razumijem. Nakon ratnih razaranja koja smo proživjeli dobili smo protektorat. U političkom smislu. U ekonomskom ljudi su dobili 0. Pa nije ni čudo da su mnogi još nostalgično vezani za SFRJ
Ta SFRJ je jedini uredjen državni sistem koji poznaju u svojim životima. Pa ko bi im i zamjerio?
Za repku se slažem.
Što se tiče ovih država preko bare, u USA sam boravila i radila čak, no nikad ne bi ostala tamo živjeti. Ma koliko sebe osjećala građankom svijeta. U Australiji i N.Zelandu još nisam bila. Pa eto to su možda neke destinacije za buduća putovanja.

Star(ij)e generacije su poseban soj. Rijetkost je naci, sresti nekoga ko ne glorificira bivsu YU i Tita. To je ok, valjda, jer jedno je sigurno, ne moze ih se mijenjati.
Ali ima tu i dosta mladih, koji su otisli jer su morali, a zeljni su Bosne, svog mjesta. Meni je to simptomaticno iz razloga jer je Bosna toxicna sredina za zivjeti, za mene, po meni, iz dosta razloga, a opet, oni je zeljni.
Prije par dana razgovaram sa poznanicom, ona u Njemackoj, a obolje za Bosnom. Pita kako je, sta ima, rekoh, kao i uvijek, nista posebno niti sta propustas.
Ja od Evrope nisam dalje, ali i mogu, u slucaju prilike. Ne mislim da bi bilo drugacije. Svijet, ljudi, nove vrste dobrih i losih strana novog okruzenja, adaptacija.

[storm]

Uopće mi je pojam domovina debelo precijenjen.
Super je, ako ti je dobro gdje si rodjen, ali dom je gdje ti je lijepo, a to često nema puno veze s tim, gdje si rodjen.
To mi na Balkanu pogotovo znamo.

[Atomic]

Sto bi rekao Odin:
Dom je gdje zivi tvoj narod