"Suprotno stavovima većine članova Vijeća, ne slažem se sa stavom da je među pojedincima u snagama bosanskih Srba i rukovodstvom RS-a postojao UZP prisilnog uklanjanja stanovništva, bosanskih muslimana. Ne smatram da je postojao zajednički cilj za takav zločinački poduhvat, nego da je stanovništvo enklava željelo da ode i da je, uz pomoć ARBiH i Ratnog predsjedništva Žepe, postiglo sporazum o evakuaciji ljudi iz razloga ratne nužde. Shodno tome, ne mogu da zaključim da je bilo kakvo 'prisilno premještanje' doprinijelo zaključku o genocidu ili udruživanju radi vršenja genocida. Kao što ne mogu da zaključim, na osnovu ukupnih dokaza iz spisa da su muslimanske civile u srebreničkoj i žepskoj enklavi progonile snage bosanskih Srba s traženom posebnom namjerom", napisala je sutkinja Nyambe u izdvojenom mišljenju.
Opsovah sad..
Krava. Izdvojila je svoje retardirano mišljenje i u presudi. Ali nije mogla balkanskom krvniku pomoći. Dozivotna!
Ove kalkulacije o genocidu širih razmjera, pale su u prvostupanjskoj i bilo se spremno na to da nema korekcije ni u današnjoj. Vidim komentare po portalima, kako bi takva presuda osporila postojanje tkz RS. Ali izlišno je to i komentirati.
Suljagić: Presuda po žalbi protiv Mladića ujedno je i presuda jednoj eri
AA
Još uvijek se sjećam gdje sam bio kada je Ratko Mladić postavljen za komandanta pobunjene vojske bosanskih Srba u maju 1992. godine.
Piše: Emir Suljagić za Anadoliju
Kao da još uvijek vidim kako se skupljamo oko "tranzistora" radija i slušamo vijesti iz Banje Luke, gdje je sjednica Skupštine bosanskih Srba zapečatila sudbinu mnogih ljudi oko mene.
Još se sjećam osjećaja tamne slutnje dok su stariji ljudi razmišljali o našim sljedećim koracima, skrivajući se u voćnjacima i šumama na malom brdu iznad sela. Ne sjećam se većine muškaraca, jer nisu preživjeli. Vjerovatno sam jedini preživjeli svjedok događaja koji neće biti uvršten ni u fusnote istorije.
Tri godine kasnije sam i upoznao Ratka Mladića. To se dogodilo ispred baze UN-a u Potočarima, u kojoj je bio smješten holandski kontingent (Dutchbat) pri UNPROFOR-u, misiji UN-a u Bosni i Hercegovini. Bio sam u pratnji dvojice vojnih posmatrača UN-a, jednog iz Holandije, drugog iz Gane.
Analiza / Krvnik Ratko Mladić, od optužnice, godina skrivanja do presude za genocid
Obojica su jasno vidjela šta se događa, za razliku od viših ešalona Dutchbata koji su nastojali umiriti desetine hiljada pristiglih u Potočare tražeći zaštitu, olakšavajući tako posao koji su Srbi namjeravali da obave: "selekcija" i razdvajanje muškaraca i dječaka, deportacija žene i djece, oportunistička ubistva muškaraca i silovanje žena.
Za razliku od hiljada drugih, živ sam otišao sa tog sastanka. Preživio sam uglavnom zato što sam nosio "žutu karticu" - oznaku lokalnog tumača za cijelu misiju - i zato što dvojica muškaraca sa kojima sam bio nisu otišli i ostavili me samog s Mladićevim ljudima.
Dan ranije, 11. jula, kada je grad došao u Mladićeve ruke, proveo sam izvještavajući moje poslodavce iz obližnje Srebrenice i uspio se vratiti u bazu UN-a jedva na vrijeme kako bih izbjegao srpske trupe. Ono što sam učinio tog dana - dana oko kojeg se vrti čitav moj život - zaista je postalo istorijska fusnota.
U izvještaju plaćenom više miliona dolara iz 2002. godine "Srebrenica - rekonstrukcija, pozadina, posljedice i analize pada 'sigurnog' područja", holandski Institut za studije rata, holokausta i genocida opisuje moj beznačajni susret sa istorijom na sljedeći način:
"Suljagić je predložio povratak u Srebrenicu, jer vojni posmatrači UN-a u Potočarima nisu imali pristup informacijama o razvoju događaja u gradu. Tvrdio je da se posmatrači Ujedinjenih nacija neće usuditi vratiti. Zatim je zatražio mapu i voki-toki i rekao da će ići sam.
Zločini / Tako je govorio krvnik Ratko Mladić: "Možete opstati ili nestati"
Vojni posmatrači UN-a su mislili da je poludio, ali bili su sretni što se dobrovoljno javio jer ih je na taj način mogao ažurirati. Holandski major, De Haan, ponudio mu je mapu, radio i napunjene baterije i rekao mu da će raditi potpuno samostalno, te da neće prihvatiti nikakvu odgovornost za njega.
Emir Suljagić se izbjegavajući granatiranje dolinom rijeke vratio u Srebrenicu. Nastavio je izvještavati iz zgrade PTT-a, UNHCR-a, MSF-a i bolnice do otprilike 19 časova te večeri".
Nisam učinio skoro ništa, a ipak nikada neću učiniti ništa važnije.
Koliko god su holandski vojnici gledali u stranu u Srebrenici, čitav svijet je do tada odvraćao pogled od Bosne više od tri pune godine. Zapravo, međunarodna zajednica - u obliku Vijeća sigurnosti UN-a - pružila je ključnu prednost masovnim ubojicama u Bosni i Hercegovini usvajanjem Rezolucije 713 u septembru 1991. godine i uvođenjem embarga na oružje, osiguravajući ogromnu neravnotežu oružja u korist srpskog nacionalističkog projekta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Prvo priznajući Bosnu i Hercegovinu, a zatim joj oduzimajući pravo na samoodbranu predviđenu članom 51. Povelje UN-a, međunarodna zajednica, posebno Vijeće sigurnosti UN-a produžila je nasilje i stvorila više ogorčenih neprijateljstava. Aktivno je olakšavala monstruoznosti koja je Ratko Mladić ostavio za sobom, od Knina i Šibenika u Hrvatskoj do Sarajeva i Srebrenice u Bosni i Hercegovini.
Gestom koji je spasio obraz, manje od dvije godine kasnije, isto je tijelo osnovalo tribunal UN-a za suočavanje sa ozbiljnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava koje su u bivšoj Jugoslaviji počinili ljudi kojima su iste te Ujedinjene nacije dale prednost u naoružanju, čime su ostvareni uslovi suštinske neobranjivosti potrebne za masovno ubistvo. Ipak, odbili su ukinuti embargo čak i nakon pada Srebrenice.
Presuda po žalbi protiv Ratka Mladića u tom pogledu ujedno je i presuda jednoj eri.
Ratko Mladić je proveo važan dio svog života uzimajući od drugih ljudi. Uzimajući im ljude koje su voljeli. Kad zauvijek ode, njegovo će životno djelo i dalje biti s nama. Ono će nastaviti da truje budućnost dok se sa njim ne obračuna. Nepravda ne može ostati neriješena ako želimo da kao zemlja i regija izbjegnemo periodične i gotovo redovne sukobe koji nas sve vraćaju generacijama unazad.
Pročitah negdje da se sve ove presude mogu iskoristiti protiv cijelog projekta RS koji je nastao na genocidu, etničkom čišćenju, protjerivanju i drugim zločinima. Fair enough. Pitam se samo šta misle uraditi sa cca milion Srba...
Među osuđenim na doživotnu robiju, nalazi se i Radovan Karadžić, koga je Žalbeno veća Mehanizma za međunarodne krivične postupke, nasljednika Haškog tribunala, osudilo marta 2019. godine na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja.
Na doživotnu kaznu zatvora, pored njih dvojice, osuđen je i pukovnik i načelnik bezbjednosti Glavnog Štaba VRS-a Ljubiša Beara, vođa paravojne formacije Beli orlovi Milan Lukić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić, bivši ratni načelnik Generalštaba Zdravko Tolimir i načelnik bezbjednosti Drinskog korpusa Vujadin Popović.
MarlboroGold je napisao/la: ↑09 jun 2021, 07:38
Pročitah negdje da se sve ove presude mogu iskoristiti protiv cijelog projekta RS koji je nastao na genocidu, etničkom čišćenju, protjerivanju i drugim zločinima. Fair enough. Pitam se samo šta misle uraditi sa cca milion Srba...
Da li građani Sarajeva sad imaju podlogu da podnesu tužbu protiv Srbije, kako bi tražili obeštećenje za nanešenu duđevnu bol i nadoknadu materijalne štete?
0
“I don't like 'em putting chemicals in the water that turn the freakin' frogs gay!”
MarlboroGold je napisao/la: ↑09 jun 2021, 07:38
Pročitah negdje da se sve ove presude mogu iskoristiti protiv cijelog projekta RS koji je nastao na genocidu, etničkom čišćenju, protjerivanju i drugim zločinima. Fair enough. Pitam se samo šta misle uraditi sa cca milion Srba...
Da li građani Sarajeva sad imaju podlogu da podnesu tužbu protiv Srbije, kako bi tražili obeštećenje za nanešenu duđevnu bol i nadoknadu materijalne štete?
Ne znam je li dovoljno, ali u svakom slučaju treba sačekati na presude Stanišiću i Simatoviću koji se direktno povezuju sa Srbijom pa da ima više argumenata za to.
MarlboroGold je napisao/la: ↑08 jun 2021, 14:31
Čuj Zambija, Zimbabve, Jamajka, Uganda, Maroko... ne znam šta da kažem...
Eto te ko Bakir.
Zar nije on izjavio da kad stvari ne idu onda se uzimaju crnci?
Covjek je bio u pravu, na stranu njegov rasisticki komentar.
Bakir je ispao rasista tad sa izuzetno glupim primjerom. Imao sam problem što suci nisu iz evropskih zemalja, jer se to dogodilo na evropskom tlu. Igrom slučaja su većinom u pitanju afričke zemlje. Isto bih rekao i za zemlje iz Južne Amerike da je to bio slučaj. Međutim očigledno je da ljudi imaju svoje procedure i ostalo tako da...
Supruga krvnika Mladića: On nije zaslužio takvu kaznu
Bosiljka Mladić, supruga ratnog zločinca i krvnika Ratka Mladića, izjavila je da on "nije zaslužio kaznu koja mu je presuđena u Mehanizmu za međunarodne krivične sudove u Hagu". Ona tvrdi da je Mladić kao čovjek i kao vojnik visokomoralan i pravedan.
"Nije zaslužio takvu kaznu. Ratko je i kao čovjek i kao vojnik visokomoralan, pravedan. On je za neka druga vremena, ali valjda će jednom doći i ti dani koji će posvjedočiti da mu nisu presudili ni po pravu, ni po pravdi", rekla je supruga zločinca kojem je jučer potvđena doživotna kazna zatvora.
Ona je istakla da je drugostepena presuda kojom je Ratko Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora bila "posljednji udarac od kojeg će se porodica teško oporaviti".
"Sada, ali samo zasada, ova nepravedna odluka suda je najdublji žig", rekla je ona za Večernje novosti te dodala da je uvjerena da će se "o generalu Mladiću jednog dana drugačije pisati".
"U slozi, razumijevanju, proveli smo više od pola vijeka i ja mogu da posvjedočim da su mu bila primarna ljudska načela, veliki rad i disciplina. Ne, on se nikada ne bi ogriješio o pravila ratovanja", istakla je Bosiljka Mladić.
Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je jučer doživotnu kaznu za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića. Mladić je, između ostalog, osuđen i za genocid u Srebrenici.
Sramotna i skandalozna je činjenica da su, osim porodice, brojni mediji i političari u RS-u i Srbiji stali u odbranu ovog zločinca.
Kakva su to pravila ratovanja, o koja se navodno nije ogrijesio?
Knin, okupacija države
Šibenik, isto
Posavina, etnicko čišćenje https://fb.watch/60xF-3SKC5/
Opsada Sarajeva, nedavno spominjani Prijedor, pa još deseci poharanih mjesta, područja, i za finale genocid u Srebrenici.
Zar ti ljudi zbilja misle, ako si budu dovoljno dugo, i uporno lagali, da će promijeniti istinu?
