Prvo, zapazio sam da mnogi ovdje pišu Sellam sa dva L, što je pogrešno! Oni koji znaju čitati harfove, tj. arapska slova znaju da u riječi سَلَام nema tešdida iznad slova L, tj. da nije 'uduplano', tako da je pravilno pisati selam, odnosno Es-selamu alejkum.
A sad da krenemo sa konkretnim stvarima.
Evo pokušat ću da odgovorim na neka od ovih pitanja sa islamskog stanovišta, onoliko koliko moje znanje obuhvata. A tu su i ostali da me eventualno isprave i neka se osjećaju slobodnim za to. ;)medvjed23 je napisao/la: ↑03 sep 2020, 23:17 pa takvo razmišljanje je i meni blisko.. ljudski um je slabašan i stoga mu je bog nedokučiv, slično kao što je mravu koji baulja oko mene nedokučiv sonet na kojem radim.. odatle i moja sklonost da se svrstam u agnostike..
agnosticizam - učenje koje dopušta opstojnost neke više sile, ali odriče da je ljudski um može spoznati..
http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search
bog je, dakle, meni nepoznanica.. ne znam ima li ga i, ako ga ima, ne znam kakav je.. nerado mu pripisujem bilo kakva svojstva.. međutim, religije to rade.. religije kažu, primjera radi: "bog je dobar", te tako otvaraju brojna pitanja.. koliko je dobar? odakle ideja da je dobar? u čemu se ogleda njegova dobrota? itd..
meni se postojeći odgovori na gornja i druga slična pitanja ne čine zadovoljavajućim, pa ostajem tu gdje jesam, u prostoru koji bih najradije nazvao agnosticizmom..
Prije nego što počnem, samo da pohvalim [mention]medvjed23[/mention] i naglasim da su mu pitanja sasvim logična i na mjestu.
Jedini problem je, neću reći u pogrešnoj, ali možda nedovoljno filtriranoj percepciji ovih stvari. Pa pitaš; ako je Bog tako dobar, čemu sve ovo zlo na svijetu, nepravda, nezastićenost i stradanje nedužnih, totalna neravnoteža u potrošnji resursa. Sa jedne strane enormno bogati, sa druge strane milioni ljudi koji gladuju/umiru od gladi i td.
Služit ću se štivom iz jednog izvora odakle ću uzimati odgovarajuće ajete i hadise na ovu temu. Link na kompletan tekst ostavljam ovdje: https://el-asr.com/tekstovi/dunjaluk-na-vagi-mumina/
Prvo i osnovno, dunjaluk, tj. ovaj svijet nije mjesto nagrade i kazne; Dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem bi Svevišnji Gospodar nagradio one koje voli, jer takvima je pripremio Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, u kojem će vječno boraviti i u kojem ih čeka ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je palo na um čovjeku!
Isto tako dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor na kojem će Allah kazniti, potpunom kaznom, nevjernike i zlikovce. Možemo primijetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, a pored toga, žive i umiru, a da ih ne snalazi kazna koju zaslužuju. To je zato što dunjaluk nije kuća nagrade ili kazne. Neko ko npr. ubije 100 ljudi, ne može biti adekvatno kažnjen na ovom svijetu. Jedino da ga ubijemo i još 99 puta oživimo i ubijemo i td.
Poznato je da su upravo Poslanici prolazili kroz najteže situacije i iskušenja ali to ne znači da ih Bog ne voli, čak naprotiv! Sljedeći hadis to potvrđuje: Seidu b. Musejjibu, poznatom učenjaku iz generacije tabiina, došao je izaslanik halife i rekao: “Muštuluk! Raduj se, dunjaluk ti je otvorio svoje kapije! Halifin sin zaprosio je tvoju kćerku!” Međutim, kako je glasio odgovor ovog alima? Rekao je: “Ako cijeli dunjaluk ne vrijedi kod Allaha koliko krilo jedne mušice, pa šta će halifa meni odvojiti od tog krila!” Napojen svjetlom upute shvata suštinu dunjaluka, o kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko krilo mušice, ne bi nevjernika gutljajem vode napojio!” (Tirmizi, sahih)
Bog je svakome od nas odredio stepen do kojeg ćemo napredovati. Neki ljudi taj stepen nisu sposobni dokučiti svojim djelima, pa ih On, Svemogući, od Svoje milosti, suoči sa nekim iskušenjima i nedaćama kako bi ih time očistio grijeha i približio Sebi. Jer, Božiji vjerozakon je takav da se svaka greška plaća i to važi za svakoga.
Mnogi se, zatim, pitaju: Zašto nas Bog sve ne uvede u raj, da se ne patimo, ako nas već toliko voli? To je isto kao da se pitamo "zašto nas u školi ne puste sve da prepisujemo, da svi imamo petice, da se ne patimo učeći, ako nas već toliko vole i žele nam dobro?"
Prvo, znamo da tako ne bismo ništa naučili, niti bili sposobni za život. A Bog nam i u školi pošalje makar po jednu individuu koja je ambiciozna, mnogo uči, ima sve petice, kao primjer i dokaz da se to može uraditi ako se dovojno želi. Pa tako i u vjeri. Džennet/raj je skup, nije ga lako zaslužiti jer je to nagrada kakvu naša pamet ne može dokučiti. Ali ako smo svjesni da je to nešto jako vrijedno i ubijeđeni u njegovo postojanje, neće nam biti teško da se trudimo i budemo istrajni u zasluživanju te nagrade. A osim toga, poznato je da je mnogo veća satisfakcija kad nešto postignemo svojim trudom, napatimo se oko toga. Budemo ponosni na sebe zbog toga.
Dalje, nekada, Allah dž.š., dunjalučku kaznu uspori ili odgodi, kada griješnici pomisle da su dobri, pogotovu oni koji uživaju u Allahovim blagodatima koje ih obasipaju sa svih strana, a nisu svjesni toga da ih kazna svaki čas može snaći.
Allah dž.š., kaže: „Neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo, oni nimalo neće Allahu nauditi; Allah ne želi da im da bilo kakvu nagradu na onome svijetu, i njih čeka patnja velika. & Oni koji su umjesto prave vjere nevjerovanje prihvatili neće Allahu nimalo nauditi; njih čeka patnja velika. & Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.“ (Alu Imran, 176-178.)
Ljudi koji su bez upute i znanja, i bez morala često puta umisle sebi da su na Uputi i pravome putu zbog uživanja u blagodatima ovozemaljskog života, i zbog toga što ih razne muke mimoilaze. Allah dž.š., kaže: „A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašni bili.” (el-Ahkaf, 20.)
Bog nas nije uzalud stvorio i svako od nas ima svoju važnost ali i odgovornost: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115)
Rekao je Svevišnji Allah: “Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.” (El-Kehf, 7–8) Riječi: “ko će se od njih ljepše vladati”, znače: ko će iskrenije Allaha obožavati i dosljednije slijediti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
“O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istina, pa neka vas život na ovome svijetu nikako ne zaslijepi” (El-Fatir, 5); “Allahova je prijetnja istinita, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara.” (Lukman, 33)
“Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20)
“Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; a Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti!” (Ez-Zumer, 47)
Jednom prilikom Omer b. Hattab, radijallahu anhu, ušao je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je sjedio naslonjen na skromnu postelju sašivenu od palminog vlakna, čiji se grubi obod ocrtao na njegovom mubarek tijelu. Tijesna i prazna soba, a u njoj najbolji čovjek koji je ikad Zemljom hodio! Vidjevši to, Omerove oči zasuziše, a kada ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita o tome, Omer odgovori: “Sjetio sam se rimskog i perzijskog kralja. Oni žive u raskoši, izobilju, dvorcima, svili i dvori ih posluga, a ti, Allahov poslanik, živiš ovako! Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara riječima koje ocrtavaju pravu svijest o suštini ovog dunjaluka i želju za onim što istinski vrijedi: “Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama ahiret?” (Buhari)
Ne priželjkuj ono što je u rukama drugih i ne zavidi, jer to je samo dunjaluk kojim Allah kuša Svoje robove. U tom je kontekstu Svemogući Allah rekao: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)
Mnogi se pitaju: "ako Bog postoji, zašto onda nije učinio da svi ljudi budu vjernici ili zašto svi nisu pripadnici iste vjere?" Odgovor se, također krije u Kur'anu:
„..Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se pokajnički obraća.“ (Kur'an, 13:27)
Dakle, opet dolazimo do onog iznad spomenutog truda i istinske želje u nama da dosegnemo Njegovo zadovoljstvo i nagradu. A ne da nam "padne s grane". Pa dalje;
„A one koji su na Pravome putu On će i dalje voditi i nadahnut će ih kako će se vatre sačuvati.“ (Kur'an, 47:17)
...
„A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. (Hud, 119-120)
„A tebi (Muhammede) objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (El-Maida, 48)
„Reci: ‘0 sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da samo Allaha obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’„ (Ali-lmran, 64)
I na kraju još nešto. Ne sjećam se da li je to već spominjala [mention]Iskra[/mention], [mention]Malena[/mention] ili neko treći (izvinjavam se) kada je pisala na temu toga da sve ima dvije strane medalje, da stvari treba posmatrati sa pozitivne strane, da imamo mnogo više razloga za zadovoljstvo nego za nezadovoljstvo.
Poznato je da nije moguće pobrojati Allahove blagodati, na što ukazuje i Kur’an u jasnom ajetu: “Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Zaista su ljudi skloni nasilju i nezahvalnosti” (Ibrahim, 34), “Ako biste brojali Allahove blagodati, ne biste ih mogli pobrojati. Allah zaista mnogo prašta i samilostan je.” (En-Nahl, 18)
Ja ću ti samo navesti jedan primjer. Zamisli koliko otprilike ima ćelija u ljudskom organizmu, koje pravilno i zdravo funkcionišu. Pa ako njihov broj pomnožimo sa brojem sekundi, ili recimo čak stotinki života u kojem iste pravilno funkcionišu, doći ćemo do zaključka da je Njegova blagodat prema nama beskrajna! Bili smo ništa! Nismo postojali, pa nas je On od Svoje milosti stvorio, podario nam nebrojene blagodati; vid, sluh, pamet... i razne užitke u životu.
A iskušenja imaju svoju svrhui i mudsrost. Evo zamisli situaciju; poklonim ja tebi milion KM i nakon mjesec dana ti otmem 100 KM. Sad se možda pitaš, a zašto bih ti otimao 100 KM? Pa da bih provjerio jesi li zahvalan!
I iskušenja koja nam povremeno Bog šalje su samo test, da vidi kako ćemo se postaviti, hoćemo li zanemariti sve blagodati koje već imamo zbog nekolicine neprijatnosti ili ćemo ipak biti zahvalni na blagodatima i strpljivi. To zavisi od nas, koliko smo se mi moralno i duhovno unaprijedili, koliko smo radili na sebi.
Ako nismo dovoljno produhovljeni, u svemu ćemo pronalaziti mahane i nedostatke. Nikad nećemo biti zadovoljni. Ako smo čistog srca, sve ćemo uvijek posmatrati s pozitivne strane, pa i iskušenja. Bit ćemo uvijek svjesni da se u njima krije neka mudrost.
