Moonlight je napisao/la: ↑26 maj 2021, 11:45
Pa to nam je genetska crta, ja vidim, vi mozda ne dok se ne zagledate, zato ne treba pretjerivati. Meni je Ariel nosic bas sladak
@Evelyn kroz historiju su se pojmovi ljepote mijenjali. Nazalost, novija historija je izvrnuta totalno.
Pa ako zelis postavi slike tih ljepotica sa krivim nosevima bas da vidim.. Jedno je malo kriv nos koji nekome cak ljepse stoji nego mali.. a drugo je ruzna nosina koja pola glave pokrije budimo realni
Ne pricam o Arielinom nosu nego opcenito.. smjesni su mi ljudi koji stalno potenciraju prirodno i prosipaju pricu da je sve prirodno ljepse.. jest ako cemo lagati i sebe i druge
Ja sam prosječnog izgleda, ali treba uzeti druge faktore vezane za utiske koje ostavljamo na drugim ljudima.
Da dodam, silikonske i botox usne izgledaju grozno!
Pa ako zelis postavi slike tih ljepotica sa krivim nosevima bas da vidim.. Jedno je malo kriv nos koji nekome cak ljepse stoji nego mali.. a drugo je ruzna nosina koja pola glave pokrije budimo realni
Ne pricam o Arielinom nosu nego opcenito.. smjesni su mi ljudi koji stalno potenciraju prirodno i prosipaju pricu da je sve prirodno ljepse.. jest ako cemo lagati i sebe i druge
Ja sam prosječnog izgleda, ali treba uzeti druge faktore vezane za utiske koje ostavljamo na drugim ljudima.
Da dodam, silikonske i botox usne izgledaju grozno!
Dragaa Brigo silikon i botox izasli iz mode ima 10 godina..
Ne znam s kim pricam o ovim stvarima opce
MunDzi je napisao/la: ↑26 maj 2021, 15:17
A sta se sad stavlja u grudi i u lice?
Sad je akultuelno ubrizgavanje tijelesne masnoće.
Esteske operacije ugrožavaju zdravlje.
Pa to je dobro.
Jednim udarcem dvije muhe.
Odes da ti skinu salo sa stomaka i ubrizgas u lice i grudi da sebi dodju.
Ima logike.
Ne stavljas u sebe strane stvari.
Tvoje salo, samo ga bolje rasporedis.
Da me nije strah, otisla bih da mi skinu sa struka i da mi vrate moj izgubljeni polumjesec na straznjici.
Pa to je dobro.
Jednim udarcem dvije muhe.
Odes da ti skinu salo sa stomaka i ubrizgas u lice i grudi da sebi dodju.
Ima logike.
Ne stavljas u sebe strane stvari.
Tvoje salo, samo ga bolje rasporedis.
Da me nije strah, otisla bih da mi skinu sa struka i da mi vrate moj izgubljeni polumjesec na straznjici.
Obično poistovećivani termini plastične, estetske i rekonstruktivne hirurgije ipak nisu sinonimični. Plastična hirurgija je vrsta medicinske specijalnosti koja se bavi korekcijom ili povraćajem forme i funkcije nekog dela tela kao što je, na primer, urođeni nedostatak hrskavice jednog uha. Iako je estetska hirurgija najpoznatija podvrsta plastične hirurgije, plastična hirurgija nije uvek i samo u estetskoj ulozi.
Plastična hirurgija obuhvata mnoge vrste rekonstruktivne hirurgije, kraniofacijalne hirurgije, hirurgije šake, mikrohirurgije kao i lečenje opekotina i saniranje njihovih ožiljaka. Hirurzi plastične hirurgije vode se procedurama mikrohirurgije za prenos tkiva i popunjavanje određenih delova tela u kojima isto nedostaje.
Rekonstruktivna hirurgija
Operacije rekonstruktivnog tipa se vrše u cilju ispravljanja funkcionalnih nedostataka nastalih opekotinama, traumatskim povredama kao što su prelomi i frakture kostiju lica. Rekonstruktivna hirurgija otklanja kongenitalne anomalije kao što je rascep nepca ili rascep usana, razni prelomi kostiju, razvojne abnormalnosti, infekcije i mnoge bolesti kao što je rak.
Prvobitan cilj rekonstruktivne hirurgije je poboljšanje funkcionalnosti dela tela, ali i prilagođavanje što prirodnijem izgledu.
Najčešće rađeni zahvati rekonstruktivne hirurgije su uklanjanje tumora, ožiljaka, rekonstrukcija sake i smanjenje grudi. Prema društvu Američkih plastičnih hirurga, broj rekonstruktivnih smanjenja dojki kod žena je svake godine povećavan za 2% u odnosu na prethodnu godinu. Osim toga, smanjenje grudi kod muškaraca je takođe poraslo, ali za čak 7% u odnosu na prethodne godine. Rekonstruktivna operacija se vrši na abnormalnim strukturama tela, uzrokovanim urođenim defektima, razvojnim abnormalnostima, traumama ili infekcijama.
Estetska hirurgija
Estetska operacija je opcioni postupak koji se vrši na delovima tela kao što su lice, vrat, zadnjica, stomak… Cilj estetske hirurgije je poboljšanje istoimenog izgleda osobe uklanjanjem manjih ožiljaka, viška kože i drugih znakova starenja. Od početka 21. veka do danas urađeno je više od 50% operacija ovog tipa. Skoro 12 miliona operacija je izvršeno samo u 2007 godini sa pet najčešćih operacija: uvećanje i smanjenje dojki, liposukcija, operacija očnih kapaka i abdominoplastika.
Estetska hirurgija broji 34 različite esteteske procedure za ulepšavanje lica i tela, gde njih 19 predstavlja hirurške metode, kao što je rinoplastika ili fejslifting. Ostale, konzervativne procedure uključuju uklanjanje dlaka sa tela ili hemijski piling. U 2010. godini, u svetu je bilo skoro devet ipo miliona procedura, od kojih je million ipo bilo hirurškog tipa.
Na spomen plastične kirurgije, većina ljudi vjerojatno razmišlja o skupim, nepotrebnim postupcima koji se rade samo za bogate i to često samo u estetske svrhe. Naravno, u tome ima malo istine budući da trenutno najveći broj zahvata u plastičnoj kirurgiji otpada na korekciju nosa i povećanje grudi.
Međutim , tehnike i postupci koje izvode plastični kirurzi imaju dugu i zanimljivu povijest. Plastični kirurzi bili su pioniri brojnih postupaka u plastičnoj kirurgiji, ali i u brojnim zahvatima koji poboljšavaju i spašavaju živote, koji sežu daleko izvan estetskih parametara.
1. Naziv 'plastična kirurgije' nema nikakve veze s 'plastikom'
Dokumentirani počeci plastične kirurgije datiraju još iz 16. stoljeća, kada je talijanski liječnik Gaspare Tagliacozzi uspješno rekonstruirao oštećeni nos pacijentu koristeći tkivo iz unutrašnjosti ruke. Još zanimljivija činjenica jest da se prilikom korekcije nosa koristio tehnikom koja je 1000 godina ranije opisana u indijskom priručniku. Termin 'plastična' prvi puta je spomenuta u opisu ove tehnike 1837. godine što je punih 18 godina prije izuma plastike kao materijala i supstance.
Pojam dolazi od grčke riječi 'plastikos' što znači kalup ili oblik i specijalisti u ovoj tehnici bili su znatno više usmjereni na rekonstrukciju oštećenih dijelova tijela, nego na estetske korekcije i povećanja. Do sredine 19. stoljeća razvoj u području anestezije i sterilizacije omogućio je izvođenje puno više zahvata od same korekcije nosa.
Tijekom navedenog razdoblja plastična kirurgija nije formalno priznata kao grana medicine unatoč vrlo velikom potencijalu.
2. Zahvat povećanja grudi ima puno dužu povijest nego što mislite
Prvo uspješno povećanje grudi bilo je, također, rekonstruktivno, a ne estetske prirode, jer je pacijentica prethodno imala veliki tumor zbog čega je dio njezine lijeve dojke bio kirurški uklonjen. Njemački kirurg Vincenz Czerny iskoristio je benigni tumor s leđa pacijentice kako bi napravio rekonstrukciju dojke. Tada se vjerovalo da je to u plastičnoj kirurgiji jedini siguran način jer se radi o 'biološkom' materijalu. Zahvat se dogodio 1895. godine, a sljedećih 70 godina kirurzi su proveli u istraživanju održivog materijala koji se mogao koristiti za komercijalne implantate u plastičnoj kirurgiji.
Parafin, alkoholom natopljene spužve te pčelinji vosak nisu se pokazali dobrim 'materijalom' za implantate. No, srećom, mladi kirurg Frank Gerow 1960. došao je na briljantnu ideju nakon što je u ruci držao transfuziju, odnosno, vrećicu s krvi i zapazio sličnost sa ženskom dojkom. Njegov prvi eksperimentalni postupak izveden je na psu, a nakon što je ustvrdio da je zahvat izveden uspješno, 'implantati' su izvađeni bez štetnih posljedica za psa.
Njegova prva pacijentica bila je Timmie Jean Lindsey koju je zamolio da mu volontira. Oduševljena rezultatima, gospođa Lindsey zadržala je implantate u svome tijelu i tako postala pacijentica pionirka u svijetu plastične kirurgije kada je u pitanju povećanje grudi.
3. Moderna rekonstruktivna kirurgija nastala je tijekom Prvog svjetskog rata
S početkom rata i s razvojem potpuno nove vrste oružja i eksploziva koji su se našli na bojnim poljima, tjelesne ozljede s kojima su se svakodnevno suočavali ranjenici i liječnici bile su dotad neviđene. Kao odgovor na ove izazove došlo je do velikog napretka plastične kirurgije, a londonski kirurg Harold Gillies naziva se ocem plastične kirurgije.
Nedavno otkriveni zapisi detaljno opisuju preko 11 tisuća zahvata izvedenih na više od 3000 vojnika u periodu od osam godina. U tom su se periodu razvijale tehnike plastične kirurgije kože i mišića koje do tada nisu bile viđene. No, budući da antibiotici tada nisu postojali, infekcije su predstavljale veliki problem. Tome je doskočio doktor Gillies osmislivši genijalnu tehniku kojom je olakšana transplantacija kože i liječenje brojnih ozljeda na licu te su spriječene brojne infekcije.
Po završetku rata, doktor Gillies i ostali ratni pioniri plastične kirurgije ostali su razočarani činjenicom da njihove tehnike liječenja te stručnost nisu s oduševljenjem prihvaćeni u medicinskoj zajednici, sve do 1931. kada je osnovano Američko udruženje plastičnih kirurga.
4. Plastični kirurg izveo je prvu transplantaciju organa
Iako bi mnogi pomislili kako plastična kirurgija nema nikakve veze s transplantacijama, prvi uspješni transplantirani organ bio je bubreg kojega je 1954. izveo tada poznati plastični kirurg Joseph E. Murray. Dotad cijenjen po svome radu sa žrtvama koje su imale teške opekline i teško unakažena lica, doktor Murray postao je poznat po nevjerojatnom i revolucionarnom postupku transplantacije.
Iako je svoj rad započeo u području plastične kirurgije, nametnuo se kao međunarodni autoritet u području transplantacije organa. 1990. godine za svoj pionirski rad dobio je Nobelovu nagradu za medicinu čime je postao jedini plastični kirurg koji je ikada dobio takvu nagradu.
5. Muškarci se izjednačuju sa ženama kad su u pitanju estetske korekcije
Većina nas misli kako su zahvati plastične kirurgije isključivo namijenjeni ženskoj populaciji. U prošlom desetljeću to možda i je bio slučaj, no u zadnje vrijeme brojke ukazuju na suprotno. Rapidno rastući segment u ovom području upravo su muškarci. Prema Američkom udruženju za plastičnu kirurgiju, između 1997. i 2014. godine, dogodio se porast od čak 273 % u broju muškaraca koji su napravili neki kozmetički i/ili kirurški zahvat, a u proteklih pet godina ta je brojka porasla za još dodatnih 43 %.
Kao jedan od razloga navodi se njihovo viđenje plastične kirurgije kao investiciju u karijeru, kako bi izgledali onako kako se i osjećaju - mladima i punima samopouzdanja.
6. Abdominoplastika nekada i danas
Uklanjanje viška kože na području trbuha, zahvat poznatiji pod nazivom 'abdominoplastika', izvorno je razvijen prije više od 100 godina. Iako se ovo možda čini kao jako davno, tehnika je zapravo relativno nova s obzirom na to da se plastična kirurgija prakticira tisućama godina. Poput ostalih estetskih zahvata, i abdominoplastika je prvotno razvijena za medicinske svrhe i to za liječenje trbušne kile. Kirurzi su primijetili povezanost kile kod pacijenata s prekomjernom težinom, odnosno, s viškom kože i masnoće. Tijekom 1890.-ih izveden je prvi zahvat u kojem su francuski kirurzi uklonili višak kože kako bi došli do kile, a istovremeno su ustanovili da je postupak odličan za brzo i učinkovito oblikovanje tijela.
Plastična kirurgija proširila se u Ameriku gdje je prvi zahvat abdominoplastike izveden 1899.godine. Svijetu nije trebalo puno vremena da uvidi sve (estetske) prednosti ovog zahvata koji se tijekom desetljeća i stoljeća samo usavršavao. Tijekom Svjetskih ratova, rekonstrukcija abdomena ponajviše se razvijala, tijekom vremena usavršavani su i ožiljci, dok danas svjedočimo jednom od najpreciznijih zahvata plastične kirurgije koji, u kombinaciji s VASERlipo ultrazvučnom liposukcijom, daje odlične rezultate, uklanja višak kože i masnog tkiva i daje pacijentima priliku za novi početak.
7. Alternative plastičnoj kirurgiji
Danas su neinvazivne opcije pomlađivanja raznolike i brojne te se nudi velik broj načina zatezanja opuštene kože bez nužnog odlaska 'pod nož'. Osim pomlađivanja, postoje i određeni nekirurški zahvati kojima se mogu napraviti određene korekcije na licu. Jedan od najpopularnijih anti-age tretmana su hijaluronski dermalni fileri. Ubrizgavaju se ispod kože te u pravilu traju od 9 do 18 mjeseci, ovisno o mjestu aplikacije i vrsti filera, jer ih tijelo, budući da se radi o prirodnom ugljikohidratu, kroz neko vrijeme prirodno apsorbira. Oni čine vaše lice ljepšim na tri ključna načina: revitaliziraju, podižu i definiraju. Suptilno preoblikuju i redefiniraju usne i crte lica. Vraćaju prirodne konture brade, punoću i definiciju usana te definiraju liniju čeljusti. Filerima se, osim navedenog, na nekirurški način mogu korigirati neke manje nepravilnosti na licu. Recimo, moguće je oblikovati nos - korigira se profil, korigira se korijen nosa, izravnava se tzv. 'grba', nos se može i malo podići (vršak nosa), može se ispraviti nazolabijalni kut, dakle kut između nosa i usnice, i može se davati određena potpora nosu. Također, tu je i Vistabel kojim se mogu korigirati nazalni mišići sve u svrhu podizanja i sužavanja nosa.
Uz injectablese, danas se sve više koriste laseri za rješavanje svih problematika na koži, kao i ultrazvučni i radiofrekventni tretmani poput Med Visagea i Venus Legacyja kojima se koža zateže, podiže i pomlađuje.
Mada, nemam.zaista nista protiv osoba koje se podvrgnu nekom.od estetskih zahvata. Tesko je zivjeti s tim ako se nemo.ne osjeca lijepo u svojoj kozi sto se kaze.
U takvim.situacijama mogu razumjeti odluku.
I inace sam misljenja da ni ljekari korali.maximalno uticati na pacijenta, u slucaju pretjeranih zahvata i zahtjeva za korekcijom.
Mnogo toga szo danas vidimo kao.rezultat rada estetskog kirurga je istovjetno i previse izvjestaceno.
budimo realni
