Ja sam krvna grupa B Rh +
Evo nešto o rasprostranjenosti krvnih grupa.
Prvo istraživanje o rasprostranjenosti krvnih grupa sustava ABO proveli su Ludvik i Hana Hirszfeld. Oni su u Prvom svjetskom ratu boravili u Solunu, koji Hirszfeld naziva modernim Babilonom rasa, jezika i nacija. Na osnovi 8000 pregledanih uzoraka krvi vojnika osam europskih i osam azijsko-afričkih naroda, iznijeli su znanstveni prikaz i tumačenje o rasprostranjenosti krvnih grupa sustava ABO.
Otkrili su da zastupljenost krvnih grupa A i B ovisi o zemljopisnoj lokaciji ispitivanog naroda: što je neki narod bliže Europi, učestalija je grupa A, a što je bliže Aziji i Africi, učestalija je grupa B.
Na temelju toga postavili su teoriju o postojanju dviju kolijevki čovječanstva, jedne u Aziji i druge u Europi. Kolijevkom jednog dijela čovječanstva označili su Indiju, i to kolijevkom biokemijskih naroda B.
Kolijevkom drugog dijela čovječanstva označili su srednju ili sjevernu Euriopu, i to kolijevkom biokemijskih naroda A. Te su se dvije biokemijski različite grupe tijekom stoljeća postupno širile i uzajamno se miješale, što je ostavilo traga u nasljednim svojstvima u krvi čovječanstva pa rezultat serološkog pregleda krvi ujedno izražava i povijest tisuća godina naših predaka.
O raspostranjenosrti krvnih grupa objavljena su opširna djela. Prva istraživanja o rasprostranjenosti krvnih grupa u europskih naroda proveli su Verzar i Weshzecky 1921. godine u Mađarskoj. Ispitivali su uzorke krvi Mađara, Nijemaca i Roma i ustanovili da u istim naseljima postoji, u ispitivanim grupama naroda, razlika u učestalosti pojedinih krvnih grupa. Danas postoje značajne razlike u frekvencijama krvnih grupa sustava ABO na pojedinim kontinentima.
Kod europskih naroda najveću frekvenciju ima grupa A.
U Aziji je znatno češća krvna grupa B, koje praktički nema među nekim američkim Indijancima i Australskim domorocima.
Kod Indijanaca Centralne i Južne Amerike susreće se isključivo krvna grupa O.
Prema McKusicku, razlike u rasprostranjenosti krvnih grupa ABO sustava koje danas uočavamo nastale su uslijed razlike u otpornosti na infektivne bolesti koje su harale u prošlosti. Smatra se da su česte epidemije kuge i malih boginja u Aziji rezultirale većom učestalošću krvne grupe B u Aziji negoli u Europi jer su osobe krvne grupe O bile preosjetljive na kugu, a osobe krvne grupe A na boginje.
Znatne su razlike i u frekvencijama krvnih grupa sustava Rh na različitim kontinentima. Kod naroda Azije i sjeverne Afrike frekvencija Rh pozitivnih osoba je visoka pa tako kod npr. Kineza nema Rh negativnih osoba, a među autohtonim stanovništvom Kine i Burme samo ih je oko jedan posto.
Kod Europljana učestalost Rh negativnih osoba je oko 15% ali iznimka su Baski kod kojih je nađeno više od 30% Rh negativnih posoba. Kod afričkih naroda zastupljenost Rh negativnih osoba je 5-10%, a iznimka su Bantu-crnci kod kojih ima 20-40% Rh negativnih osoba.
Pretpostavlja se da u prošlosti nije bilo značajnih razlika u zemljopisnoj rasprostranjenosti krvnih grupa, ali je do njih došlo tijekom stoljeća uslijed djelovanja evolucijskih činitelja: pojavljivanja novih gena u populacijama, genetskog drifta (slučajne promjene frekvencije nekog gena) i prirodne selekcije.
U populacijama su se pojavljivali novi geni uslijed migracija i uslijed miješanja rasa, genetski drift se javljao u malim populacijama i u populacijama koje su bile izolirane zbog zemljopisnih, vjerskih ili socijalnih razloga, a do selekcije je dolazilo uslijed povezanosti između nekih krvnih grupa i određenih bolesti.
Biološki, sociokulturni i zemljopisni činitelji međusobno su povezani i složenom interakcijom utjecali su na formiranje karte rasprostranjenosti krvnih grupa kakva je danas.
1
1
1
1
