Brak

[Iskra]

Kažu da je brak nalik tvrđavi u koju bi ušli svi oni što su vani, a izašli svi oni što su unutra. U svakom slučaju, čak oko 95% ljudi barem jednom uđe u tu bračnu tvrđavu, pa bi se već samo zbog toga moglo zaključiti kako život u braku ima svojih prednosti. Obično se smatra najboljim oblikom zaštite i odgoja djece. U idealnom slučaju izvor je bliskosti, prijateljstva i seksualnog ispunjenja. Omogućuje emocionalni rast i razvoj kroz veću međusobnu povezanost nego što je veza s roditeljima, braćom, prijateljima ili ljubavnicima. Oženjeni/ udane bolje funkcioniraju i fizički i psihički, vjerojatno zbog uzajamne podrške koju si partneri pružaju. Također, brak se povezuje i s većom srećom premda nije posve jasno donosi li brak sreću ili sretni ljudi češće ulaze u brak. Nezadovoljstvo brakom u jednakoj mjeri smanjuje sreću žena i muškaraca.

Sigurno vas neće iznenaditi podatak da su na početku braka sretnije žene – zato jer su muškarci pod stresom dodatne odgovornosti. To nije i jedina razlika. Za žene je brak mjesto gdje mogu izraziti svoje emocije i slobodno pričati o njima. Muškarci, u prosjeku, drugačije definiraju intimnost: ljubav iskazuju kroz seks, zajedničko obavljanje raznih drugih stvari, pružanje praktične pomoći (usisavanje, pranje prozora...?), ili kroz jednostavno – tu sam. Rezultat je toga da, kako vrijeme prolazi, muškarci u braku dobivaju više od onoga što im je važno. Žene, naime, lakše udovoljavaju njihovim potrebama, a kako su muškarci sami po sebi teški za iskazivanje osjećaja, pa čak i za slušanje o njima, žene su – budući da im je to važno – nezadovoljne. S vremenom ženinom nezadovoljstvu, osobito ako radi i izvan kuće, pridonosi i stres zbog previše posla. (Muškarci valjda u međuvremenu zaključe kako obavljanje kućnih poslova baš i nije neki način za dokazivanje ljubavi.)

Brak je povezan i sa zdravljem. Čak su i u ne baš idealnim brakovima partneri jedno drugomu kakvo-takvo društvo, te emocionalna i druga potpora. Gubitak te potpore (zbog razvoda ili smrti partnera) ostavlja ljude ranjivijima i podložnima kako fizičkim tako i psihičkim oboljenjima. Moguće je da manje zdravi rjeđe ulaze u brak. Ali moguće je i da bračni život pruža zaštitu od razbolijevanja, pa čak ima i izravne utjecaje na imunološki sustav. Jedno je longitudinalno istraživanje pokazalo da su ljudi u braku daleko manje skloni psihološkim bolestima, značajno duže žive (ne samo zato što su manje skloni rizičnim aktivnostima, premda ni to ne treba zanemariti), zdraviji su i sretniji.

[Iskra]

Vasa iskustva? Zelite li brak ili ne? Jeste li ili ste bili u braku, zasto vise niste i kako uviniti da ta mala zajednica funkcionira na obostrano zadovokjstvo?

[Dina]

Definitivno je lakše i ljepše uz podršku partnera... Ja sam za brak
Moje iskustvo je specifično i ne želim o tome, ali da, vjerovatno ću opet ući u brak... S tim da sada imam malo drugačije ciljeve i drugačije kriterije...
Zapravo, zamalo se jesam udala, prije nekog vremena... ali odlučila sam još malo pričekati, iz nekih tehničkih razloga

[lejlamo]

U idealnom slučaju izvor je bliskosti, prijateljstva i seksualnog ispunjenja.

jedino u ovakvoj atmosferi i može opstati.....
ako izuzmemo brak koji se dogovori na neki drugi način, isključivo zbog nekih posebnih interesa...

[East_side]

Ja lično rado ispoljavam emocije (kada postoje), pa čak i uživam u tome.

Ako je žena ta koja prije mene ispolji emocije, znači da nešto tu nije ok i da su emocije s moje strane upitne, blago rečeno. Ali kada one postoje, uvijek sam taj koji čini onaj prvi korak u ispoljavanju.

Idealan scenarij bi bio da ih ispoljim, ona taj čin uz vidljivu satisfakciju prihvati i uzvrati mi na sličan način. Tako se pokrene jedan uzajamni i neprekidni ciklus koji svakim svojim "novim krugom" rezultira sve snažnijom intimnom povezanošću koja u određenom trenutku prerasta gotovo u telepatski odnos.

Odnos u kojem do srži osjećamo jedno drugo i u kojem nam je oboma stvarnost uljepšana nekim novim "bojama, mirisima i zvukovima" koji do tada nisu bili dostupni našim čulima.

Sve to sebično čuvamo, te neprestano njegujemo, razvijamo i obogaćujemo svakodnevnim spontanim gestama, pa tako lakše prevazilazimo i sve zajedničke prepreke koje nam se nađu na putu.

Brak bi trebao biti logična posljedica, odnosno finalizacija opisanog scenarija. Ne u smislu da sve to zajedno prođemo pa se na kraju uzmemo. Već da se, kada oboje još u ranoj fazi detektujemo obostranu prisutnost ovog stanja, uz neophodno 'poklapanje' na polju životnih ambicija i težnji, odvažimo na taj finalni korak.

Potrebno je relativno malo vremena da oboje 'skontamo' je li to to ili nije, posebno u ovoj zrelijoj životnoj dobi. Zato i nisam pobornik dugometražnih veza koje su same sebi svrha. A kao potvrda tačnosti ove teze su brojni primjeri kada se dvoje zabavljaju dugi niz godina, potom raskinu, zatim oboje upoznaju nove partnere i vjenčaju se nakon par mjeseci ili čak sedmica. I imaju kvalitetne brakove.

Mislim da većina brakova danas, nažalost, propada upravo zbog zalijetanja u isti uz prethodno zanemarivanje neusklađenosti (ili nepotpune usklađenosti) pogleda na život i svijet uopće; pa tako i prioriteta i ambicija. Te zbog nekvalitetne detekcije vlastitih aspiracija prema partneru. Tako često imamo slučaj da npr. žena iskreno voli muškarca a on vremenom uvidi da ga je za nju vezivala samo strast (koju je zadovoljio) i na kraju ostane prazan, ogoljen kao pustinja. Ili obrnuto.

Mnogi se pitaju da li je važnije voljeti ili biti voljen. Ja smatram da je neophodno oboje da bi dvoje uspjeli i opstali zajedno. To bi tek trebao biti temelj na kojem gradimo sve ostalo.

[Atomic]

Ranije jesam bio za brak,sada ne iz nekih mojih razloga.
Bez braka neka srece,suprotno ce reci samo oni koji su nazalost bili u losem braku.

[Lana]

Ja lično rado ispoljavam emocije (kada postoje), pa čak i uživam u tome.

Ako je žena ta koja prije mene ispolji emocije, znači da nešto tu nije ok i da su emocije s moje strane upitne, blago rečeno. Ali kada one postoje, uvijek sam taj koji čini onaj prvi korak u ispoljavanju.

Idealan scenarij bi bio da ih ispoljim, ona taj čin uz vidljivu satisfakciju prihvati i uzvrati mi na sličan način. Tako se pokrene jedan uzajamni i neprekidni ciklus koji svakim svojim "novim krugom" rezultira sve snažnijom intimnom povezanošću koja u određenom trenutku prerasta gotovo u telepatski odnos.

Odnos u kojem do srži osjećamo jedno drugo i u kojem nam je oboma stvarnost uljepšana nekim novim "bojama, mirisima i zvukovima" koji do tada nisu bili dostupni našim čulima.

Sve to sebično čuvamo, te neprestano njegujemo, razvijamo i obogaćujemo svakodnevnim spontanim gestama, pa tako lakše prevazilazimo i sve zajedničke prepreke koje nam se nađu na putu.

Brak bi trebao biti logična posljedica, odnosno finalizacija opisanog scenarija. Ne u smislu da sve to zajedno prođemo pa se na kraju uzmemo. Već da se, kada oboje još u ranoj fazi detektujemo obostranu prisutnost ovog stanja, uz neophodno 'poklapanje' na polju životnih ambicija i težnji, odvažimo na taj finalni korak.

Potrebno je relativno malo vremena da oboje 'skontamo' je li to to ili nije, posebno u ovoj zrelijoj životnoj dobi. Zato i nisam pobornik dugometražnih veza koje su same sebi svrha. A kao potvrda tačnosti ove teze su brojni primjeri kada se dvoje zabavljaju dugi niz godina, potom raskinu, zatim oboje upoznaju nove partnere i vjenčaju se nakon par mjeseci ili čak sedmica. I imaju kvalitetne brakove.

Mislim da većina brakova danas, nažalost, propada upravo zbog zalijetanja u isti uz prethodno zanemarivanje neusklađenosti (ili nepotpune usklađenosti) pogleda na život i svijet uopće; pa tako i prioriteta i ambicija. Te zbog nekvalitetne detekcije vlastitih aspiracija prema partneru. Tako često imamo slučaj da npr. žena iskreno voli muškarca a on vremenom uvidi da ga je za nju vezivala samo strast (koju je zadovoljio) i na kraju ostane prazan, ogoljen kao pustinja. Ili obrnuto.

Mnogi se pitaju da li je važnije voljeti ili biti voljen. Ja smatram da je neophodno oboje da bi dvoje uspjeli i opstali zajedno. To bi tek trebao biti temelj na kojem gradimo sve ostalo.

Slazem se u potpuno s ovim.

Samo Obostrano!? Voljeti ili biti voljen
Samo ja mislim nista nije obostrano u zivotu, svako emocije pokazuje na svoj nacin.
Zalaganje, trud, interesovanja ispoljavaju se zavisno od osobe.

[vjesticanametli]

Draga Iskra brak je super ako naDZete zlatnu sredinu i ako se obostrano, u normalnim mjerama, prihvate mane. Niko nikog nece i ne moze nazor promijeniti. Ja iz sale kazem to se govno jede 1x
Za brak samo ako ce on biti meni partner i podrska, a ne zvocalo koje mi je teret. Vrlo bitno je da, kada postanes nesretna, izaDZes iz te tvrDZave, a to je mnogima tesko. Nekada je navika, nekada su finansije, a nekada je razlog drugi. Mnogi se vade i na djecu. Nema opravdanja da ja budem nesretna. Kako usla, tako izasla. Kako god, stres je ogroman, ali kad imas cilj onda samo picis prema njemu. Bio to ulazak ili izlazak.

[Moonlight]

Ja cu samo da mahnem na ovoj temi

[Ramzess]

[storm]

Silom prilika, nisam nikad bio u formalnom braku, ono barem ne na papiru...ali nisam nikad bio protivnik.
Jednostavno se tako odvio život.
Ali sam bio u dugoj vezi, koja je imala naravno sve karakteristike braka, sad taj sami čin, dokument, manje više...
Kažu prvi računi, kad se plate zajedno, to je to, bez obzira na sve ostalo.
Point braka je, kao i svake veze po meni, sveto trojstvo....partner, prijatelj, ljubavnik...i ako bilo što od toga ne štima, nema neku budućnost, bilo to završeno sa papirom ili bez ...još nikoga nije dokument zadržao, ili držao stvari prihvatljivima, pogotovo ne u današnje vrijeme. Nekad možda i da, jer je razvod bio povelika sramota.

[Heidi]

Brak iz racuna je zajednica ljudi koji nikada ne mogu racunati jedno na drugo.

Negdje sam procitala Salim se
I meni je brak nesto sveto, bjezim od ozenjenih ko djavo od krsta.

[Iskra]

Brak iz racuna je zajednica ljudi koji nikada ne mogu racunati jedno na drugo.

Negdje sam procitala Salim se
I meni je brak nesto sveto, bjezim od ozenjenih ko djavo od krsta.

Ja sam davno rekla, mnogi du propitivali , sto Storm bla bla...slobodan on slobodna ja. Tacka.

[Heidi]

Brak iz racuna je zajednica ljudi koji nikada ne mogu racunati jedno na drugo.

Negdje sam procitala Salim se
I meni je brak nesto sveto, bjezim od ozenjenih ko djavo od krsta.

Ja sam davno rekla, mnogi du propitivali , sto Storm bla bla...slobodan on slobodna ja. Tacka.

Ne kontam mozes li pojednostavit za mene :ha

[Iskra]

Ja sam davno rekla, mnogi du propitivali , sto Storm bla bla...slobodan on slobodna ja. Tacka.

Ne kontam mozes li pojednostavit za mene :ha

Pa to sto kazes, bjezis od ozenjenih, potpuno se slazem i kazem.da je uslov svih uslova da na nekog obratim paznju to da ne smihe biti u braku iki vezi tj da je slobodan.

[Heidi]

Ah, pa da. Izvini, zatrokirala sam.

[Iskra]

A onako uopceno, tesko je o braku u danasnje vrijeme imati neko utopisticko misljenje. A mnogo zavisi i od nas samih, da li znamo sta zelimo od braka, i da li smo sposobni u cjelosti biti iskreni prema eventualnom buducem supruznuku. Mada, kazu nekad sve bude ok ali vremenom prestane, izblijedi, propadne.

Isto cnlj....nikad ne znas kad ce sestica i hoce li ikad, a nekad zaredaju al dzabe kad fali onaj 1.

Samo hukati u kocke ko Malena