Bliski Istok

[laga-nini]

Ni meni nije jasno kako neko navija za crkvu pa sam ziva.

..sad ti ne kontaš mene da ma kolko se furali na objektivnost obrambeni mehanizam reagira na "naše"..

[storm]

Gledao sam dokumentarac o bin Salmanu...
Vjerojatno vrlo cenzurirana verzija za tv, ali autor vješto slika izmedju redova..
Saudijci su u problemu, kompromitirani na svim razinama. Beskrupulozno djeluju, poput Izraela, nije ni čudo, da su se našli u ideji. Amerikanci su u svemu samo supervizor...
Erdogan je drugo lice toga, ipak prihvatljiviji, mada, ako ću osobno reci - isto se pogubio sad već pomalo...
Čudi me da lagani ne podržava erdu... Suverenist, Populist,, sa jakom notom religije u ustroju države...

[PRODUCENT]

o saudima uopste ne zelim ni pisati.
Dok,brkica,ne gotivim ga bas puno,gotivim njegovu brigu za svoju Drzavu

[Heidi]

Ma Erdo ce zavrsiti kao Sadam.

[PRODUCENT]

Ma Erdo ce zavrsiti kao Sadam.

mislim da nebi trebao
nista ne upucuje na TO
iz razloga sto ima prilicno jedinstvenu naciju
ako bi dozvolio da mu kurdi drze kljucne pozicije,e onda .....

[laga-nini]

Gledao sam dokumentarac o bin Salmanu...
Vjerojatno vrlo cenzurirana verzija za tv, ali autor vješto slika izmedju redova..
Saudijci su u problemu, kompromitirani na svim razinama. Beskrupulozno djeluju, poput Izraela, nije ni čudo, da su se našli u ideji. Amerikanci su u svemu samo supervizor...
Erdogan je drugo lice toga, ipak prihvatljiviji, mada, ako ću osobno reci - isto se pogubio sad već pomalo...
Čudi me da lagani ne podržava erdu... Suverenist, Populist,, sa jakom notom religije u ustroju države...

...pa ja sam godinama podržava erdogana al ko što si reka pogubio se..a tako je lipo turska napredova ekonomski a to je najvažnije u normalnim zemljama al ocito je umislio da je Sulejman...

[storm]

Ma Erdo ce zavrsiti kao Sadam.

mislim da nebi trebao
nista ne upucuje na TO
iz razloga sto ima prilicno jedinstvenu naciju
ako bi dozvolio da mu kurdi drze kljucne pozicije,e onda .....

Izbori baš ne svjedoče jedinstvu... Država koja je nedavno pretrpila državni udar, koja ima tisuće političkih zatvorenika, zatvorenih vojnika, prosvjetara, novinara... Upitno je pričati o jedinstvu nacije...

[laga-nini]

..i di te mrak može progutat...pa u bih to ne možeš doživit...

[Fatih]

..a turci cvijeće...sad bi ovi u Armeniji tribali reć da se ne petljaju u unutarnje stvari njihove zemlje.. :face ko neki...

Kada moze tvoja zemlja da se petlja u stvari BiH (na sto si i mislio), neka i Turci pomazu svom turkijskom narodu u njihovoj zemlji (Nagorno -Karabakh je Azerbejdzan).

[laga-nini]

..e tu sam te ceka..

[storm]

LISTA OD 30 OBJEKATA


Najskuplja zgrada na svijetu napravljena u Meki, vrijedi 100 milijardi dolaraMasjid al-Haram - kompleks namijenjen za hadž (Foto: EPA-EFE)
Objavljena je lista 30 najskupljih zgrada svijeta u 2019. godini, a na prva dva mjesta su one u Saudijskoj Arabiji.


Na prvom mjestu je kompleks Masjid al-Haram u Meki gdje se obavlja hadž, a vrijedan je stotinu milijardi dolara. Prostire se na 99 hektara i tokom hadža može primiti do četiri miliona ljudi.

Objekat Abraj Al Bait, takođe napravljen u Meki, vrijedi 16 milijardi dolara. Ovaj kompleks čini sedam nebodera napravljenih 2012. godine, a namijenjeni su za smještaj učesnika hadža. Prostire se na 34 hektara i prepoznatljiv je po najvećem satu u svijetu.

Deset najskupljih zgrada na svijetu (Foto: Statista)Deset najskupljih zgrada na svijetu (Foto: Statista)


Među deset najskupljih zgrada su i četiri u Sjedinjenim Američkim državama, te po jedna u Singapuru, Bukureštu, Abu Dhabiju i brunejskom glavnom gradu Bandari Ser Begawanu, piše MSN Money.

[storm]

Kako je Mossad u centru Teherana izveo atentat koji je Iran pokušao zataškati
Kad se vijest pročula, iranski službeni mediji, iz krajnje nejasnog razloga, izvijestili su da je poginuo nepostojeći profesor
Piše: Jutarnji.hr

Abu Mohammed al-Masri (gore lijevo), Teheran (glavna fotografija)
Abu Mohammed al-Masri (gore lijevo), Teheran (glavna fotografija)
NurPhoto via AFP, US Government

Dio analitičara uvjeren: ‘Trump će idućih deset tjedana posijati kaos koji će se odraziti na sve‘

Drugi najmoćniji čovjek zloglasne terorističke organizacije Al-Qaide, Abdullah Ahmed Abdullah, ubijen je u Iranu prije tri mjeseca u operaciji koju su izveli izraelski agenti, javlja New York Times.

Terorist, koji se predstavljao i pseudonimom Abu Muhammad al-Masri ustrijeljen je na ulici iranske metropole Teherana, a u njega su pucala dva napadača na motociklu. Znakovito je da je Abdullah ubijen 7. rujna, točno na godišnjicu smrtonosnog napada 1998. na američka veleposlanstva u Africi, a on je jedan od glavnih osumnjičenih za organizaciju tih napada.

Ubijena je i njegova kći Miriam, udovica Hamze bin Ladena, sina pokojnog terorista Osame bin Ladena.


List navodi kako su izraelski agenti ubojstvo izvršili po narudžbi SAD-a, no nije jasno jesu li američki agenti, koji su al-Masrija pratili godinama, imali kakvu ulogu u činu.

Detalji ubojstva
Smrt al-Qaidinog zapovjednika mjesecima nije službeno objavljena već se o tomu samo šaputalo, a nejasno je i zašto to organizacija nije objavila, kao ni zašto su smrt zataškale iranske, ali i izraelske vlasti.

Za 58-godišnjeg al-Masrija vjeruje se da je jedan od osnivača organizacije, te drugi u redu upravljanja nakon Aymana al-Zawahrija. No, intriga ima još. Primjerice, iznenađujuće je da je al-Masri uopće živio u Iranu, s obzirom da je al-Qaida u neprijateljskim odnosima s tom zemljom. Iran je šijitska zemlja, a al-Qaida sunitska džihadistička grupa te su se međusobno sukobljavali na raznim bojišnicama.

No, američki obavještajci vjeruju kako je al-Masri bio u Iranu od 2003., a u teheranskom predgrađu Pasdaranu živio je od barem 2015.

NY Times donosi i detalje ubojstva koje se, kako navode, dogodilo tijekom tople ljetne večeri u rujnu, oko 21 sat. Terorist je bio u svom automobilu Renault L90, a uz njega je bila i Miriam. Dva napadača velikom su se brzinom na motoru dovezla do automobila. Ispalili su najmanje pet metaka iz pištolja s prigušivačem. Četiri metka pogodila su cilj, a peti je završio u drugom automobilu slučajnog prolaznika.

Kad se vijest o pucnjavi pročula, iranski službeni mediji, iz krajnje nejasnog razloga, izvijestili su kako je poginuo libanonski profesor povijesti Habib Daoud te njegova kćer Maryam. Slučaj su popratili i libanonski mediji. Utvrđeno je da je "Habib Daoud" bio član Hezbolaha, militatne organizacije u Libanonu koju Iran podupire.

Priča je bila smisleno posložena, primjećuje ugledni američki list. Ubojstvo se dogodilo tijekom ljeta čestih eksplozija u Iranu, nekoliko dana nakon velike eksplozije u Bejrutu, te tjedan dana prije nego što će Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda raspravljati o podizanju embarga na oružje Iranu. Stoga su se javile špekulacije kako je ubojstvo provokacija Zapada kako bi se podigle tenzije uoči rasprave o embargu. Također, način na koji je al-Masri ("Habib Daoud") ubijen bio je znakovit jer je izvršenje organizacijom odgovaralo ubojstvima nuklearnih znanstvenika od strane izraelskih operativaca. Ništa nije čudno ni u tomu da bi Izrael naložio ubojstvo pripadnika protivničkog Hezbolaha, osim činjenice da Izrael svjesno izbjegava takve operacije kako ne bi uzrokovao ratno stanje s Iranom.

No, izvjesni Habib nije ubijen niti je ikada postojao, tvrdi NY Times. Nekoliko libanonskih izvora potvrdilo je da za tog profesora povijesti nitko nikada nije čuo, a nema ga niti u znanstvenim bazama podataka, gdje bi se kao obrazovni radnik morao nalaziti.

Izrael i SAD šute
Jedan od obavještajaca listu je otkrio kako je Habib jedno od kodnih imena koje su iranski dužnosnici dali al-Masriju. Pitanje je zašto bi Iran "čuvao" svog zakletog neprijatelja. Stručnjaci za borbu protiv terorizma špekuliraju kako je štićenje zloglasnog terorista Iranu možda bio "osigurač" da ta organizacija neće poduzimati korake protiv Irana nego će, s druge strane, organizirati napade na tlu drugog zakletog neprijatelja, Sjedinjenih Američkih Država. Ne bi bilo prvi put, podsjeća list, da se Iran udružio sa sunitskim militantima, palestinskim islamskim džihadistima ili čak talibanima kako bi ostvario svoje ciljeve.

- Iran se služi sektama kada to zatreba režimu. Uvijek je voljan zanemariti šijitsko-sunitske razlike kada je to u interesu Irana - kaže Colin P. Clarke, analitičar i stručnjak za protuterorizam u Centru Soufan. Iran je dosad čvrsto demantirao da pruža smještaj i sigurnost članovima al-Qaide. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Bahram Ghasemi 2018. je rekao kako su neki od al-Qaidinih pripadnika prebjegli u Iran iz Afganistana, no uvijek su locirani i deportirani. Zapadnjački obavještajci tvrde pak kako je Iran zadržao brojne teroriste u kućnom pritvoru te da su u barem dva navrata između 2011. i 2015. sklopili dogovor o oslobađanju pripadnika organizacije.

Al-Qaida je proteklih godina bila u sjeni mnogo moćnije Islamske države, no to ne znači da nije aktivna. Vjeruje se kako ima pripadnike diljem svijeta.

Iranski dužnosnici nisu htjeli komentirati ovaj slučaj, a na pitanje novinara NY Timesa o ubojstvu al-Masrija nisu odgovorili ni izraelska niti američka administracija.


List također podsjeća kako je al-Masri, zajedno sa Saifom al-Adlijem (koji je također neko vrijeme bio zadržan u Iranu), bio dugogodišnji član izuzetno tajnog dijela organizacije. Oni su, zajedno s Hamzom bin Ladenom kojeg se treniralo da postane lider, bili među onima koji su zatražili azil u Iranu nakon što su pobjegli iz Afganistana nakon napada na SAD 11. rujna 2001.

Prema tajnom dokumentu koji e sastavio američki Nacionalni centar za borbu protiv terorizma 2008. godine, al-Masri je označen "najiskusnijim i najsposobnijim" za planiranje terorističkih napada koji nije u američkom pritvoru. Dokument ga opisuje i kao bivšeg šefa osposobljavanja terorista.

Al-Masri je u Iranu bio mentor Hamzi bin Ladenu, koji je naknadno oženio njegovu kćer Miriam. Njihov brak bio je više od ojačavanja veza između dinastija, smatraju analitičari.

Druga al-Masrijeva kći udala se, pak, za Abu al-Khayra al-Masrija (nisu rodbinski povezani), visokoutjecajnog člana terorističke organizacije. On je ubijen tijekom američkog napada dronom u Siriji 2017. godine, a upravo on bio je 2017. drugi u redu upravljanja organizacijom.

Hamza i drugi članovi obitelji bin Ladena oslobođeni su 2011. u razmjeni za iranskog diplomata koji je otet u Pakistanu. Prošle godine, Bijela kuća objavila je da je Hamza ubijen u protuterorističkoj operaciji na granici Afganistana i Pakistana.

NY Times donosi i detaljnu biografiju al-Masrija. Rođen je 1963., u Al Gharbiyi na sjeveru Egipta. Prema podacima s američkih sudova, bio je profesionalni nogometaš u egipatskoj prvoj ligi. Nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. pridružio se džihadističkom pokretu kako bi pomogao afganistanskim snagama. Deset godina kasnije Egipat mu je odbio povratak. Ostao je u Afganistanu gdje se pridružio Osami bin Ladenu. Postao je dio grupe koja je kasnije bila jezgra pokreta. Smatra se kako je "sedmi od 170 osnivača organizacije".


Obučavao vojnike
Ranih devedesetih s Osamom je otputovao u Sudan gdje su zajedno osnivali militantne ćelije. Išao je i u Somaliju gdje je surađivao s milicijom lojalnom Mohamedu Farrahu Aididu, te je trenirao somalijske gerilce. Obučavao ih je kako ručnim bacačama raketa oboriti helikopter, što su 1993. efikasno iskoristili kako bi srušili dva američka helikoptera u bitci kod Mogadišua, danas poznatoj i kao "Black Hawk Down Attack".

- Kada je al-Qaida krajem devedesetih počela izvoditi terorističke operacije, al-Masri je bio jedan od tri najbliža suradnika Osame bin Ladena, djelovao je kao vođa operativne sekcije. On je u organizaciju donio znanje i bio uključen u brojne operacije, ponajviše u Africi - kaže Yoram Schweitzer, voditelj Projekta terorizam pri Institutu za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu.

Nedugo nakon Mogadišua bin Laden je postavio al-Masrija na čelo planiranja aktivnosti protiv Amerikanaca na tlu Afrike. Tada su, slično kao u slučaju napada na SAD, odlučili napasti dvije relativno štićene mete u dvije zemlje istovremeno. Dva kamiona puna eksploziva 7. kolovoza 1998. zabila su se u američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji. Bilo je mnogo žrtava, a oštećeni su i obližnji objekti.

Al-Masri je 2000. postao jedan od devet članova vrhovnog vijeća organizacije te voditelj vojnog treninga pripadnika. Nastavio je nadzrati operacije u Africi, a izraelske vlasti vjeruju kako je upravo on naredio napad na Mombasu u Keniji 2002. tijekom kojeg je ubijeno 13 Kenijaca i tri Izraelca. No, 2003. je prebjegao u Iran uslijed američke potrage za njim.

- Vjerovao je da će SAD u Iranu teško do njega - kaže Schweitzer.

Nije bio u krivu. Jedan je od rijetkih najviših dužnosnika al-Qaide koji je sve ove godine preživio američke agente nakon napada 2001.

NY Times podsjeća da je Iran 2015. objavio sporazum s al-Qaidom u kojem je dozvolio oslobađanje pet visokopozicioniranih članova organizacije, uključujući al-Masrija, u zamjenu za u Jemenu otetog diplomata. Vjeruje se i kako je, iako je bio pod nadzorom iranskih službi, imao pravo na neometano kretanje te je proteklih godina putovao u Afganistan, Pakistan i Siriju.

Jerusalem Post: Sprema se napad na Iran?
Nedugo nakon što je izabran američki predsjednik Barrack Obama, u Izraelu je većina dužnosnika bila uvjerena kako dotadašnji predsjednik Geoge W. Bush neće odstupiti ostavivši iranska nuklearna postrojenja. Bila je to pogreška. Iranska postrojenja ostala su stamena, štoviše, poboljšana su i povećana, piše Jerusalem Post.

Kažu kako je to važno imati na umu uoči primopredaje vlasti između Donalda Trumpa i Joea Bidena.

Naime, moguće je da će Trump posljednjih tjedana mandata ili narediti vojnu akciju protiv Irana ili, pak, dati zeleno svjetlo Izraelu da to učini.

Špekulira se kako je Trump već krenuo u tom smjeru, smijenivši ministra obrane Marka Espera te zamijenivši visoke dužnosnike u Pentagonu svojim istomišljenicima. Mediji u SAD-u vjeruju kako je Trump sve to napravio smišljeno kako bi lakše povukao kontroverzne vojne poteze protiv Irana.

Jerusalem Post navodi kako se neki potezi već planiraju. Elliot Abrams, Trumpov ključni čovjek za Iran, ovog se tjedna u Izraelu sastao s tamošnjim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Državni tajnik Mike Pompeo odlazi tamo na tri dana idućeg tjedna, a u četvrtak je planirana videokonferencija između izraelskog generala Aviva Kochavija i američkog generala Marka Milleyja. Tu je i intervju koji je H.R. McMaster, Trumpov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, dao mreži Fox News u kojem je ustvrdio kako se boji da bi Izrael, sumnjičav oko Bidenove iranske politike, mogao napasti Iran.

Post zaključuje kako su Trump i Netanyahu jednako nepredvidljivi, te je teško reći kako će izgledati njihovi daljnji koraci.

[storm]

Autor: Irina Meter
Vlada Saudijske Arabije, preciznije osobno njezin premijer i prjestolonasljednik Mohammed bin-Salman, odobrila je početak realizacije projekta The Line, nazvavši ga “neviđenim primjerom razvoja metropole svjetske klase budućnosti”. O tome izvješćuje panarapska televizija Al Arabiya.

“Ovo je, bez presedana, primjer razvoja grada budućnosti, koji živi u skladu s prirodom u inovativnom civilizacijskom okružju, gdje njegovim društvom upravlja umjetna inteligencija…”, priopćila je saudijska vlada.

Ovim se projektom namjerava stvoriti 380.000 novih radnih mjesta i povećati saudijski BDP za 180 milijardi rijala (48 milijardi dolara) do 2030. godine.

Početak izgradnje “metropole budućnosti” planira se tijekom ove godine.

U gradu neće biti tradicionalnih prometnica i automobilskog prijevoza, već će kretanje biti moguće isključivo brzim vlakovima, biciklima i skuterima.



Projekt The Line zamišljen je kao dio drugog velikog futurističkog projekta te bogate „petromonarhije“ – izgradnje grada Neoma – i prostirat će se 170 km duž saudijske obale Crvenog mora.

Grad će imati tri razine: jednu na površini (za stanovnike) i dvije podzemne – za održavanje infrastrukture koja bi za Liniju predstavljala brzi prometni čvor pod nadzorom umjetne inteligencije. Megalopolis će se napajati obnovljivom energijom. Izgradnja Linije, prema trenutačnim procjenama, koštat će oko 200 milijardi dolara.

[storm]

Rijad u problemu: SAD, preko jemenskih huta, Iranu šalju signal o pomirbi



Nakon što je američki State Department 5. veljače, svega dan nakon najave predsjednika Joe Bidena u svom prvom vanjskopolitičkom govoru o završetku američke potpore saudijskim vojnim operacijama u Jemenu (preciznije „arapskoj koaliciji“, koja de facto ne postoji) službeno objavio kako je izvijestio Kongres o svojoj namjeri da jemensku šijitsku i proiransku organizaciju Ansar Allah (huti, ili houtisti) udalji sa svog spiska terorističkih organizacija, stanje u tom dijelu Bliskog istoka dramatično će se promijeniti.

Jer iako je ovaj potez djelomično rezultat snažnog pritiska američkih i drugih svjetskih humanitarnih organizacija koje se već dugo žale kako zbog inkorporiranja huta na spisak terorista teško dopremaju pomoć stanovništvu Jemena s obzirom da je njegov sjever (gdje je humanitarna pomoć i najpotrebnija) najvećim dijelom pod nadzorom spomenute šijitske organizacije – on sigurno nije i primaran tj. odlučujući. Glavni razlog je „preustroj“ američko-saudijskih odnosa tj. pokušaj američkog iznalaženja novog pregovaračkog pristupa Iranu koji houtiste logistički i politički snažno podupire. Zato i nije čudo da je Teheran ovu odluku State Departmenta pozdravio na svoj način: kako “korak prema ispravljanju prošlih (američkih) pogrešaka” u politici prema Jemenu (iransko MVP).

Saudijski državni vrh, uključno i ministarstvo vanjskih poslova, posljednjih se dana učestalo i prilično uočljivo ponizno zahvaljuju Washingtonu na davanju potpore Rijadu u slučaju napada Irana i izjavljuju kako očekuju nastavak međusobnih „izvrsnih odnosa“ pri administraciji Joe Bidena. Međutim, stanje po Rijad uopće nije tako ružičasto.

Osim što je sam glavni grad najveće arapske monarhije – Rijad, posljednjih tjedana često izložen raketnim i napadnima dronova od strane jemenskih huta, činjenica je kako i glavni saudijski partner u jemenskoj vojnoj kampanji, pokrenutoj krajem ožujka 2015. g., – UAE, već dugo „soliraju“ po pitanju vođenja operacija u Jemenu ali i modaliteta političkog rješenja krize u toj zemlji. Abu Dhabi, naime, težište svog vojnog i političkog djelovanja odavno je prebacio na južni Jemen, gdje želi uspostaviti svoj nadzor, prije svega nad tamošnjim lukama i bivšim glavnim gradom Južnog Jemena Adenom (radi projekcije svojih gospodarskih i političkih interesa na istok Afrike), dok ga sjeverni dio te zemlje i huti uopće ne zanimaju. Zbog toga je Rijad usamljen u djelovanju upravo u tom djelu Jemena koji i graniči sa Saudijskim Kraljevstvom.

U tom je smislu zanimljivo kazati kako je prošlog tjedna u Moskvu stiglo izaslanstvo prijelaznog vijeća Južnog Jemena, a posjet su u potpunosti organizirali i financirali UAE koji od Rusije očekuju potporu upravo za njihov model rješenja jemenskog pitanja. Moskva, formalno, u tom smislu iskazuje neutralnost (ne želeći se posebno zamjerati Rijadu iako nije tajna da je simpatija Rusa na strani huta), ali je znakovito da su sastanku s južno-jemenskom delegacijom navodno nazočili i predstavnici ruske vojske.






Ipak stvarni gospodar rata i mira u Jemenu sigurno je Washington, koji ima i najveće poluge utjecaja na Rijad i na Abu Dhabi (na prvog kroz neraščišćene okolnosti oko utvrđivanja odgovornosti za brutalnu likvidaciju saudijskog disidenta Kashogija u generalnom konzulatu te zemlje u Istanbulu preko koje mogu napraviti velike probleme prijestolonasljedniku i de facto vladaru Saudijske Arabije princu Muhammedu bin-Salmanu (naravno, ne samo kroz to), a na drugog (Abu Dhabi) kroz moguću obustavu nabave zrakoplova 5. generacije F-35 za UAE s čim se teške volje morao usuglasiti i Izrael koji na to prvotno nije gledao blagonaklono).

Rijad će se definitivno morati pomiriti s novom Bidenovom strategijom pokušaja približavanja Iranu (huti su za to idealna prilika jer će međunarodna zajednica objeručke prihvatiti završetak intervencije Rijada), što znači, u slučaju njezinog uspjeha, ne samo propast saudijske jemenske kampanje, već i eventualno primoravanje na promjenu Rijadoce politike prema Teheranu koji bi time definitivno ojačao svoj utjecaj u zoni Perzijskog zaljeva. Svako smanjenje iranske napetosti s Arapima, suprotno, povećava iranski utjecaj u regiji.

[storm]

Šest godina nakon saudijske intervencije rat u Jemenu nije ništa drugo nego humanitarna katastrofa.
Piše: Karla Juničić

Krajem ožujka 2015. godine dužnosnici Saudijske Arabije Obaminoj su administraciji prenijeli poruku da moraju djelovati hitno, s pomoći SAD-a ili bez nje, u susjednom Jemenu. Čelnika Jemena nedavno su svrgnuli pobunjenici, saveznici Irana, nakon čega je izvršen pritisak na njihovu južnu granicu. Unatoč negodovanju zbog ponovne intervencije na Bliskom istoku, SAD je pristao. Washington je počeo dijeliti obavještajne podatke, informacije, logističku potporu, savjete za ciljeve i prodavati oružje vrijedno milijarde dolara, što se nastavilo i tijekom Trumpove administracije.

Šest godina nakon saudijske intervencije rat u Jemenu nije ništa drugo nego humanitarna katastrofa. On i dalje destabilizira Bliski istok, osnažuje Iran i narušava globalni ugled SAD-a. Oružje američke proizvodnje usmrtilo je ljude u bolnicama, školama i civilnim domovima, navodi Amnesty International. Milijuni ljudi gladuju ili su beskućnici. S moći rascjepkanom na sve veći broj aktera na terenu, sukob se čini nerazrješiv.

No, dva prošlotjedna poteza novog američkog predsjednika Joea Bidena pružila su naznake da bi se klima na Bliskom istoku mogla promijeniti. Biden je prvo obavijestio Kongres o svojoj namjeri da ukloni pobunjenike iz plemena Huti s vladina popisa stranih terorističkih organizacija. Drugo, u svojem prvom velikom vanjskopolitičkom govoru od stupanja na dužnost, predsjednik je najavio da će SAD prekinuti potporu kampanji Saudijske Arabije u Jemenu zbog zabrinutosti u vezi s ljudskim pravima u toj zemlji. Iako to nije neočekivan razvoj događaja, ta najava predstavlja značajan pomak u američkoj poziciji od početka sudjelovanja u ratu.


Podijeljeno društvo
Jemen je oduvijek predstavljao podijeljeno društvo. Nekad socijalistički jug u odnosu na sjever zemlje osjećao se oštećen i podržavao je pokret koji se zalagao za secesiju. Na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju pobunjenici iz plemena Huti, a na jugu žive suniti, što je dovelo i do konflikta na vjerskoj razini. Najnoviji sukob vuče korijene iz neuspjeha političke tranzicije koja je Jemenu trebala donijeti stabilnost nakon pobune tijekom Arapskog proljeća. Pod prisilom pobune dugogodišnji autoritarni predsjednik Ali Abdulah Salih predao je vlast svojem zamjeniku Abdu al Rabu Mansuru al Hadiju 2011. godine.

Joe Biden, u to vrijeme Obamin potpredsjednik, dočekao je novoizabranog predsjednika Jemena u Bijeloj kući 2012. godine kako bi pozdravio "povijesni i miran prijenos vlasti". Hadi je trebao poslužiti kao most između starog režima i svjetlije budućnosti. No, dočekali su ga napadi džihadista, separatistički pokreti na jugu zemlje, korupcija, nezaposlenost i nesigurnost hrane. Pokret Huti (formalnog imena Ansar Allah, što znači ''Božji sljedbenici'') iskoristio je te slabosti. Militanta skupina šijita koja potječe iz sjevernog pograničnog područja sa Saudijskom Arabijom postala je glavna frakcija u građanskom ratu.

Jemenski rat počeo je u rujnu 2014. godine, kada su šijitski pobunjenici iz plemena Huti, potpomognuti Iranom, zauzeli glavni grad Sanu te započeli marš na jug u pokušaju da zauzmu cijelu zemlju. Rat je ubrzo eskalirao u međunarodni sukob. Saudijska Arabija je 2015. godine okupila koaliciju od devet uglavnom sunitskih arapskih država, među kojima su i Ujedinjeni Arapski Emirati. Odluka je uslijedila nakon tranzicije moći u Saudijskoj Arabiji koja je rezultirala usponom prestolonasljednika Mohameda Bin Salmana Al Sauda, koji će postati zaštitno lice rata u Jemenu. To je bio kontekst u kojem su Saudijci zatražili američku pomoć.

Obamina administracija tada je na to pristala iz više razloga. Prvo, Hadi je bio legitimni vođa Jemena i smatrao se važnim protuterorističkim partnerom, posebice u borbi protiv operacije al-Qa'ide na Arapskom polutoku. Kada su Huti, protuamerički nastrojeni, potjerali Hadija iz Sane, američka je vlada njihov trijumf doživjela kao uvredu svojih interesa u Jemenu i međunarodnog prava. Drugo, američki dužnosnici također su nastojali poboljšati odnose sa Saudijcima i ostalim zaljevskim partnerima, ponajviše Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Desetljećima je SAD svoja partnerstva u regiji doživljavao kao ključna za zaštitu svojih energetskih i sigurnosnih interesa. U proljeće 2015. te su veze bile napete.

Kako je vrijeme prolazilo, eskalirajući sukob u Jemenu i pojačan američki pritisak na Iran pretvorili su rat u središnju arenu regionalne borbe za moć. S jedne je strane bio SAD sa svojim regionalnim partnerima, a s druge Iran i njegovi saveznici. Saudijska Arabija vodila je intervenciju koja je uključivala kampanju zračnih napada, blokadu zračnih i pomorskih putova prema Jemenu te raspoređivanje trupa za obuku i pomoć lokalnim snagama u borbi protiv Hutija. SAD je koaliciji pružao logističku i obavještajnu potporu.

Osiguravao je zračno punjene goriva, pružao ciljne savjete i sastavio listu zabrane napada na civilne infrastrukture. Nastavio je opskrbljivati Saudijsku Arabiju i Emirate paketima oružja. Do kraja Obamina predsjedanja SAD je finalizirao sporazume o potpori i isporukama oružja za više od 115 milijardi dolara Saudijskoj Arabiji. Trumpov ih je tim želio učiniti još većim kupcem američkog oružja te pretvoriti Jemen u frontu svoje kampanje "maksimalnog pritiska" protiv Irana.

Jeftina prilika
Iran je sukob od samog početka vidio kao jeftinu priliku da zgazi svojeg saudijskog suparnika. Strah sunitskih arapskih zemalja od Irana ne proizlazi samo iz činjenice da zemlja posjeduje nuklearno oružje. Ono čega se one najviše boje jest da će Iran iskoristiti zemlje poput Sirije i Jemena i pretvoriti ih u svoje satelitske države kako bi osigurao dominantan položaj na Bliskom istoku. Geopolitičar Georgie Friedman stratešku poziciju Jemena sažima na sljedeći način: Jemen može projicirati snagu na Oman i Saudijsku Arabiju.

Pritom ima pristup tjesnacu Bab-el-Mandeb tj. ulazu u Crveno more, koje je glavni naftni put. Egipat je 1967. zatvorio Tiranski tjesnac, blokirajući Izraelu ulazak u Crveno more, što je pokrenulo šestodnevni rat. Kratkoročno, Iran vidi Jemen kao "bazu" iz koje može vršiti pritisak na Saudijsku Arabiju, a potom i Ujedinjene Arapske Emirate. Dugoročno, ako bi pobunjenici iz plemena Huti pobijedili u ratu pod iranskim pokroviteljstvom, to bi moglo ''destabilizirati regiju i nagovoriti neke sunitske arapske sile da se usklade s Iranom''. Tako bi se promijenio odnos snaga u regiji.

Slabljenje lokalnih snaga vidljivo je od početka rata. Kako je rat trajao, veze između pobunjenika i Teherana su se produbile. Huti su se sve češće obraćali Iranu za pomoć. Djelomično zahvaljujući ovoj podršci, pojačali su svoje bespilotne i raketne napade na saudijski teritorij. U rujnu 2019. izveden je napad dronom na naftna postrojenja u istočnoj Saudijskoj Arabiji koja predstavljaju pet posto svjetske proizvodnje nafte. Iako su Huti preuzeli odgovornost, putanja leta dronova sugerirala je da je za napad bio odgovorana Iran.

Nakon napada dronom Saudijska Arabija je revitalizirala razgovore s Hutijima. No, okončanje rata pokazalo se težim od njegova pokretanja. Od siječnja 2021. Huti su učvrstili kontrolu nad sjeverozapadnim Jemenom, sa 70 do 80 posto stanovnika zemlje koji su potpali pod njihovu vlast. Prijetili su vladinu uporištu Marib blizu sjeveroistočnog kuta njihove zone kontrole. Ostatak zemlje politička je krpica kojom dominiraju vladine snage, raznolike milicije i lokalne vlasti - ne samo Hutija i Hadijeve vlade nego i separatističkih snaga na jugu i milicija pod vlašću Tarika Saliha, nećaka Hadijeva prethodnika.

Istodobno se Jemen suočava s najvećom humanitarnom krizom na svijetu. Od početka rata u njemu je umrlo više od 233.000 ljudi. U UN-ovu se izvješću navodi da je pomoć potrebna 80 posto stanovništva. U studenom 2020. glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je da je Jemen sada u neposrednoj opasnosti od gladi kakvu svijet nije vidio desetljećima. Odluku o brisanju pobunjenika iz plemena Huti s liste terorističkih organizacija State Departmenta Bidenova je administracija donijela isključivo zbog ''humanitarnih posljedica'', navodi se. UN i druge humanitarne organizacije upozorile su kako bi imenovanje moglo spriječiti da humanitarna pomoć dođe do ljudi kojima je prijeko potrebna.

Bidenovo prekidanje opskrbe koalicije može označiti tek prvi korak prema okončanju rata i rješavanju humanitarne krize. Nije još poznato u potpunosti što će prekid opskrbe oružjem značiti u praksi. SAD više ne provodi zračno punjenje goriva, i to od kraja 2018. godine, nakon što su saudijske sigurnosne službe ubile novinara Washington Posta Jamala Khashoggija. Glasnogovornik Pentagona pojasnio je 5. veljače da je ukinuta sva neborbena pomoć operacijama koalicije, uključujući i "obavještajne podatke, savjetovanje i dijeljenje najbolje prakse".


Biden je rekao da će otkazati "relevantnu" prodaju oružja, no još nije jasno o kakvom je to oružju riječ. Post piše da je Trumpova administracija u svojim posljednjim mjesecima pokušala ubrzati nekoliko sporazuma o prodaji oružja u vrijednosti od 290 milijuna dolara Saudijskoj Arabiji. Planirana prodaja zrakoplova F-35 Ujedinjenim Arapskim Emiratima još je nepoznanica jer su oni u ljeto 2019. povukli većinu svojih snaga u Jemenu iako još sudjeluju u sukobu preko svojih lokalnih partnera.

Gomila frontova
Biden se u svojem govoru obvezao da će pomoći Saudijskoj Arabiji u ''obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta'', što je bila sugestija da će se prodaja drugog oružja i oblici sigurnosne pomoći nastaviti u nekom obliku. Prestanak prodaje oružja neće sam po sebi završiti rat u Jemenu, ali bi mogao natjerati zaraćene snage da sjednu za pregovarački stol. U istom govoru od 4. veljače Biden je najavio da će pojačati "diplomaciju kako bi okončao rat u Jemenu".

Novoimenovani posebni izaslanik SAD-a u Jemenu Tim Lenderking već se u četvrtak 11. veljače u Rijadu sastao s međunarodno priznatim predsjednikom Hadijem. ''Naš je primarni cilj (...) okončati rat i patnje jemenskog naroda'', poručio je. Obnovljeni naglasak Washingtona na diplomaciji i mirovnim naporima UN-a na Bliskom istoku jest dobrodošao, ali izgledi za jednostavni prekid vatre su minimalni.

Jemen više nije zemlja u kojoj je rat započeo. Svaki dio zemlje pripada rascjepkanim lokalnim snagama. Rat sada bjesni na više frontova, svakom sa svojom političkom dinamikom i linijama nadzora.

Završetak ovog sukoba ovisit će o odlukama lokalnih jemenskih skupina i tome jesu li i kako uključene u mirovne pregovore.

[Nice try]

Tranzicija....ne prija svima.
Milion interesa i svako traži kako da se okoristi, a niko se ne brine o stanovništvu.

[Iskra]

Trenutno unutrasnje politicko stanje ne bi smjelo biti svojevrstan izgovor , za nijemo posmatranje humanitarne krize i gladi u Jemenu. Pri tome mislim na muslimanski svijet . Sta ce tu uopce Amerika? Obaveza je muslimana da se pobrinu za svoju bracu. Umjesto toga sute i gledaju kako svaki jemenski muhafaz vodi svoju politiku.

Sramota!