Tvoj film

[medvjed23]

Zamisli...

Odobren ti je neograničen budžet za snimanje filma po tvom ukusu. Svi ljudi iz svijeta filma raspoloženi su za saradnju s tobom.

Kakvu bi ekipu okupio/la? Kakav bi film napravio/la? Da li bi sebi dodijelio/la neku ulogu?

[hani_jong_un]

ja da sam reziser pojavljivo bi se u svakom svom filmu, koliko toliko. sad ovako ma brzaka ne znam kakva bi radnja bila, ali znam da bi trajala jedan dan, najvise dva. a jel mozemo birat samo trenutno aktivne glumce il mogu i stari. ja bi npr sigurno odabro christopher walkena al iz mladjijeh dana

[medvjed23]

Pa hajmo pustiti mašti da se razigra. Mogu filmski radnici iz bilo kojeg perioda. Znači, može i Bata

[hani_jong_un]

hahahahahahahah

[Russki]

jab sebe takodjer metno u neke scene, nista mnogo samo eto da se pojavim

takodjer neb dugo snimo nista...tipa ono..treba nekom nesto reć ili se narod potuče pa se 7 dana snima jedna scena nebil se postiglo neko uzviseno stanje i prenjelo na gledatelje

to je odjeb..dakle što kraće, to bolje

što se tiče glumaca...kad bi ga se moglo ozivit uzo bi Heath Leadgera...od ovih zivih..Mekonahija i onog ludjaka kako se zvao što je glumio u no country for old man...Javier Bardem mescini

od zena bih macno Gillian Anderson..ona mi je strava gospodina mi i eventualno još..hmmm...moram jos insta pogledat da vidim koga pratim od ovih neholivudskih glumica iz manjih filmova i serija

to cu jos vidjet


od ovih nasih bih uzeo Koju Nikolu, Srđana Todorovića, Bojana Dimitrijevića, Glogovca (opet kazem kad bi se covjeka moglo ozivit), Sanju Radisic, Jasnu Žalicu...

[medvjed23]

Dobar izbor

O čemu bi se radilo?

[hani_jong_un]

ja bi sebe metnuo u erotske scene sa monikom beluci

[dmr]

neki zajeban psihološki triler, Sydney Sweeney i naš dmr u glavnim ulogama

[Spock]

Uvijek sam volio fimove sa vanzemaljcima, a kad sam bio dosta mladji imao sam ideju za jedan film gdje bi za razliku od uobicajenog mainstrema gdje vanzemaljci dolaze na Zemlju kao negativci, isti bili pozitivni likovi a ljudi negativci koji bi ih napali, sto mi se cini puno realniji scenario i u stvarnosti.
Kasnije mi je James Cameroon ukrao ideju i snimio Avatar, s tim sto kod njega ljudi odlaze na drugu planetu gdje napadnu miroljubivu domorodacku vrstu, ali svejedno bih volio da se snimi film i po ovom mom scenariju gdje oni dolaze na Zemlji i mi ih napadnemo. Nisam ga bas nesto detaljno razradio ali imao sam neku osnovnu ideju. Kad bih bio siguran da ce se snimiti, ne bi mi bilo mrsko razraditi je detaljnije.

O glumcima i likovima nisam tad puno razmisljao, to moram priznati, ali sad iz ovog ugla ima nekih glumaca koji su mi dragi i koje bih volio vidjeti, da je ziv definitivno Donald Sutherland. Od zivih Morgan Freeman i Kevin Spacey, od glumica bez dileme Sigourney Weaver, a ne bih se bunio ni da se pojave Alicia Vikander i Natalie Portman.

[Russki]

danas sam se sjetio da smo u srednjoj skoli nas cetvorica stonera pisali scenarij za film...profesorica boginja, nije nas dirala, mislila da se zezamo al kad je vidjela da smo ozbiljni pustila nas da radimo

a ostali morali nesto drugo

i ozbiljno se mi stavili oko toga, to je trajalo tjednima.

dok se jedan od nas nije spušio i pogubio sve hahah

[medvjed23]

Ja sam kao dijete bio zaluđen stripovima. U predškolskoj dobi sam počeo, a kroz osnovnu školu nastavio čitati Zagora, Bleka, komandanta Marka, kapetana Mikija, Texa Willera… Ta neka prosta avantura, sa malo il nimalo filozofije, mi je, kao dječarcu, bila krajnje zanimljiva. Kauboji, Indijanci, traperi, prerija – sve što je udrobljeno u te stripove sasvim je lako fasciniralo mašti sklon dječiji um.

Onda, nekad na prelazu iz osnovne u srednju, nešto sa malo više zrelosti: Dylan Dog, istraživač paranormalnog koji plijeni britanskim šarmom. Dokopao sam se neke kutije pune primjeraka tog stripa i čitao i čitao… Pročitam jednom, pa onda ponovo. Stalno i opet. Ukrug.

Neko se radio alkoholom, neko travom, a ja stripovima. To je bila moja ovisnost. Trajala je, godinama, snažno. Al u neko doba, počela je slabiti. I ugasila se. Svi oni sto puta prelistani stripovi su se zagubili, a ja sam se okrenuo drugim stvarima.

I školsko doba je minulo… I prikrale su mi se neke poluđuturumske godine…

I tako sam, jednog dana, kao tipični poluđuturum, vegetirao na kauču šaltajući TV kanale, te na taj način, lagano i nespektakularno ušao u jedan od najsnažnijih doživljaja u životu. Šaltam kanale, šaltam, naletim na neki film i vidim: jedan od likova pljunuti Dylan Dog.

Buljim u čudu u ekran, ne vjerujem šta vidim. Dozovem se i počnem nešto kao istraživati: obrni, okreni, puvuci, potegni… I saznam da se glumac zove Rupert Everett i da je upravo po njegovom liku nacrtan Dylan Dog. I to mi je bilo baš – aman! Saznanje da heroj moje mladosti, taj karizmatik iz svijeta fikcije, ima dvojnika u stvarnom svijetu.

Eh, sad kad je sve ovo gore rečeno, nije teško pretpostaviti kakav bih film ja snimio. U tom filmu, mladi Rupert Everett

glumio bi Dylana Doga


Nešto slično je već napravljeno u filmu Dellamorte Dellamore. Film je vrlo dobar, al nije to sasvim to, jer tu Rupert ne glumi pravog pravcatog Dylana, nego neki njegov alter ego.