Meni je žao tvog druga, jer je odraastao u nezdravoj pirodičnoj sredini. Kako I koliko godina je imao kad je saznao? Ja uvijek pričam, komunikacija je u svemu ključna u životu. Drago mi je da nije uradio samoubistvo, I da je prenašao svoju mamu. Interesantno, kako ona nije pokušala stupiti sa njim u kontakt. Moj slučaj je drugačiji, odnosno, pretpostavljam,zakon zabranjuje biološkim roditeljima stupiti u kontakt sa usvojenim djetetom. Usvojena djeca, naprotiv, mogu dobiti info.Ommadawn je napisao/la: ↑26 feb 2026, 11:45 Vrlo intresantno @Lulica, hvala za tvoju pricu, nadam se da nije traumaticna.
Imao sam jednom davno druga s Kosova, Albanac, fantastican momak. Pricao super nas jezik, svirao gitaru, imali smo isti muzicki ukus. Imao dvije starije sestre, super cure, bas prava raja.
Jedne prilike saznam da mu se nesto desilo s majkom, da je valjda u bolnici ili tako nesto.
Sretnemo se kasnije taj dan ispred zgrade gdje tad zivio, gdje smo se inace svi iz te raje tad skupljali. I sjedeci za stolom onako ga pitam "Kako ti je majka, je li dobro?" a on "Sta me briga za njom". Ja onako podignem obrve, a drug do mene me drmne nogom pod stolom i naisareti da sutim. Skontam da nesto nije u redu i presutim.
Kasnije mi taj drug, sto me drmnuo nogom pod stolom, isprica da je sasvim slucajno saznao da mu ona nije prava majka, da je otac njegov njegovu majku istjerao kad je on bio beba a ovu doveo. Sjecam se da je bila pravo stroga i da je stalno vikala na njih.
Tad kad je on to saznao, krenuo je da skoci sa balkona, da izvrsi samoubistvo pa su ga sva sreca sprijecili. Maceha je takodjer tad dozivjela neki sok pa je zaglavila u bolnici.
Kasnije sam saznao da je uspostavio kontakt s pravom majkom koja je prebjegla u Tursku (bilo je to 1999 tokom rata na Kosovu) i da se kasnije sreo s njom.
Hvala I tebi
2
.
