Pitaš me - pitam te

[dmr]

Jesam, nisam upratio je li sikiriki pocela s napornim treninzima


Imas ti taj podatak?

[sikiriki]

Mislim da znaš odgovor na to pitanje. Iduce godine aBd

Nego, na koliko brda će se smajlićka popeti?

[smajlic]

na sveee

na koliko bi ti?

[dmr]

I ja bih na sve, uvijek i na svakom mjestu.


Kvantitetom do kvaliteta, m?

[sikiriki]

Ne, kvalitetom do kvantiteta.

Možeš li slušati Olivera bilo kada, bilo kud?

[dmr]

24/7


Koja ti je najdraza? Ili top 3, mozda je lakse?

[sikiriki]

Ma ime ih previše. Malinkolija, Poeta, Cesarica...svaka ima nešto. Jako mi je žao što nisam nikad imala priliku otići na njegov koncert.

Tebi?

[dmr]

Te tvoje plus Magdalena, Fantažija, Danijela, Skalinada, …. I sigurno sam zaboravio neku vrhunsku. A i meni je zao sto nisam iskoristio neku priliku da ga slusam uzivo, dok ih je bilo.

Svaki put kad pogledam kroz neki prozor s bezveznim pogledom, pocnem pjevati, s ponistre se NE vidi Solta, ne piva ni klapa ispo’ Voltq

Najbolji koncert na kojem si bila?

[sikiriki]

Bila sam na svega par koncerata u životu, i nijedan mi nije bio nešto poseban.

Kad nemaš neko vrijeme kontakta s ljudima van kuće, postane li ti neugodno kad moraš ići među njih?

[medvjed23]

Zavisi od toga u kojoj mjeri moram komunicirati s njima. Ako sve mogu završiti saam, onda je sve 5.

Kako sada doživljavaš petak?

[sikiriki]

Pa drugačije, opušteno. S tim da me recimo za sutrašnji hvata nervoza jer moram u firmu po papirologiju, pa u općinu i tako to. Ne ide mi se među ljude opet.

Nedostaje li ti kad stari posao?

[medvjed23]

Neki segmenti, ponekad. Recimo, to što nisam morao rano ustajati. Al stari posao u svojoj ukupnosti, sa svim plusevima i minusima, ne - nikad.

Tvoj "najgluplji" razlog za stresiranje?

[sikiriki]

Ma sve je glupo. Nekad jednostavno osjećam nelagodu bez ikakvog posebnog razloga, mislim da je najgluplje to što povremeno osjećam taj nemir kad trebam uopće izaći i komunicirati s ljudima. Srećom to nije baš status quo, taj ekstrem.

Tvoj?

[medvjed23]

Imo sam nekad - to isto. To se može nazvati socijalnom anksioznošću? Prevazišo sam vremenom. Jedino mi je ostala i opstala nelagoda od telefonskih poziva. Radije kucam poruke.

Al pazi sad ovo...

Prije koji dan završio sam dokumentaciju za neki postupak. Sve nakucao, isprintao, pripremio. Jedino je ostalo da te dokumente potpiše finansijska direktorica. Razvlačio sam danima taj potpis, namišljajući svakakve scenarije šta sve može poći pogrešno. I sinoć sam imo košmare: sanjao sam da direktoricu ganjam po firmi, moleći je za potpis, a ona traži izgovore da ne potpiše... Jutros je naletjela do moje kancelarije, ja je zamolio, ona potpisala, i sve lijepo završeno za pola minute....

Koliko glupo stresiranje, na skali?

[sikiriki]

Ma ti i ja smo isti, katastrofa. Ja sam jutros sanjala da me Emina proganja da joj nešto prevedem, ali mi nije poslala, i ja u snu stresiram razmišljajući o tome da li da je podsjetim da mi nije poslala ili da čekam...

A da, ja nisam prije imala toliku izraženu soc. anxiety, uhvatilo me prije par sedmica nakon što sam dala otkaz, ne znam šta mi je. Zadnjih par godina sam bila fine, sjećam se da kad sam tek počela raditi u firmi sam se znala zacrveniti samo onako jer pričam s nekim...

Šta misliš hoću li kad naći adekvatne bobe za sve ove gluposti?

[medvjed23]

Ma užas, jbt. Nakrivo nasađeni i to ti je.

Ja sa svojom Eminom imam dogovor: ona obavlja pozive, a ja pišem mailove.

Onako, laički: moraju se neke stvari pravilno posložiti u glavi, mora se ponekad, kolko god to izlizano zvučalo, izaći iz zone ugodnosti, mora se katkad porazgovarati sa nekim ko razumije - a bobe dođu na kraju, kao jagoda na komadu torte.

Na čemu si ovih dana?

[sikiriki]

E svaka čast Emini, to se cijeni!

Na Citramu. To je status quo zadnju godina i po. Ali vidjeću za mjesec ima li šta bolje, od ovoga samo debljam

Jesi ti kad uzimao šta slično?