Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Gle’aj snajke i struka, a guzovi garant k’o sirotinjske naćve.
Pa onda kontaš koliko je tu o’šlo pod nož…
Pa onda kontaš koliko je tu o’šlo pod nož…
1
1
Reci hodža - Džennet il’ Džehennem?
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Na kojem sam spisku?
Da polako krenem
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Svim forumasima koji ce procitati, molim da ove Gym price stavljaju na onu drugu temu. Pozz Admin Pekmeza 
0
- WhiskeyPete
- Sleepless FM

- Reactions: 10102
- Postovi: 7401
- Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
- Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Da se ne varamo ovo je unosan biznis jer se tačno zna ciljana publika, ne pravi se sadržaj da bi nekom bio stvarno poučan (osim kod rijetkih primjera), već da bi zadržao vašu pažnju na detalje koji aktivirajuregiju mozga zaduženu za neke primalne funkcije kao što je seksualna privlačnosti nakon kojeg slijedi požuda (kao prolazan segment), tj. osjetni koteks prima informacije i obrađuje ih na najnižem nivou, kako bi se potaklamoždana reakcija. Interes kreatora sadržaja je da pravi što kraća i izazovnija / eksplicitnija videa kako bi hormoni i tresmiteri kkao bi potakli cijelokupni organizam na "naglo oživljenje" ; ositocin i seratonin, ili potreba za njim stalno rasla, shodno da se oni luče tek tokom konzumacije sadžraja koji naglo počinje da proizvodi osjećaj za koji žudimo, i on se konstatno replicira uz potrebu, epizodno ili intenzivno. To je apsolutno isti mehanizam koji se javlja kod ovisnika, u najblažem slučaju kod konzumenata kofeina, slatkiša, osoba sklonih traženju adrenalina kod esktremnih sporotova i sl. Dostatan procenat snimljenog sadržaja na Meta.i je podražavajuće prirode, konzumenti su samo "besplatna radna snaga" koja svoje slobodno vrijeme troši na kognitivni pad, a mozak kao organ u kojem se dešavaju električni procesi i stvaranje novih moždanih kola sužava fokus interesovanja samo na ono što kod njega potiče trenutni osjećaj navale raspoloženja. Nakon što mozak prepozna taj pattern on kod ovisnika postepeno smanjuje želju za socijalizacijom i svakodnevnim fizičkim aktivnostima, bavljenje komplikovanijim procesima, jer dobija jednostavniji "olakšavajući" signal koji je zapravo sintetičke prirode, iza čijeg stvaranja stoji more socijalnih inžnjenjera, angažovanih da stvore novu vrstu "stvaralaca" i konzumenata.
0
“I don't like 'em putting chemicals in the water that turn the freakin' frogs gay!”
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Naravno da smeta. Kako god pridjes, probas, barikada, osim ako ti nije ko zmijček 
1
1
- medvjed23
- Administrator
- Reactions: 9577
- Postovi: 9107
- Pridružen/a: 28 jul 2020, 12:11
- Lokacija: https://poezijaisve.blog/
- Kontakt:
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
1
1
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Poslala si mi pogresnu figuricu i sad mi kolekcija nije popunjena 
2
1
1
1
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Mislim kako sam samo ovo lijepo i jednostavno napisla i ni jedan smajli ne dobih
Neka onda zivi ko miš
Neka onda zivi ko miš
3
2
1
1
Re: Nekome ko neće pročitati ostavite poruku
Draga Ti koja postojis!
Za pocetak, imam jednu losu i jednu dobru vijest.
Losa vijest je da ti je srce trenutno u stanju koje bi se moglo opisati kao kombinacija pozara, poplave, potresa i manjeg gradjanskog rata.
Dobra vijest je da srce ima nevjerojatno losu naviku da prezivi i ono za sto se kune da nece.
Znam kako to ide.
Jedan dan si normalna zena.
Drugi dan sjedis na kaucu i vodis raspravu sama sa sobom.
U jednom kutu mozga odvjetnik brani njega.
U drugom tuzitelj trazi dozivotnu kaznu.
Sudac place.
Porota pije vino.
A zapisnicar je vec dao otkaz.
I onda se pitas zasto si umorna.
Pa umorna si jer vodis cijelu sudsku dramu sama.
I jos besplatno.
Najgore je sto nakon ljubavnog brodoloma covjek pocne gubiti osjecaj za stvarnost.
Od osobe koja je hrkala, kasnila, zaboravljala stvari i ponekad govorila gluposti, mozak napravi mitsko bice.
Gotovo bozanstvo.
Kao da nije bio muskarac nego krizanac izmedju princa, filozofa, pjesnika i spasitelja covjecanstva.
A onda te zivot jednog dana lupi po glavi i sapne:
"Draga moja, covjek je jeo pastetu u ponoc i trazio carape pola sata."
I odjednom se aura malo smanji.
Nemoj se ljutiti na sebe zbog tuge.
To samo znaci da si imala hrabrosti nekoga pustiti blizu.
To nije slabost.
To je rizik koji nose svi ljudi koji jos imaju srce.
A znas sto je zanimljivo?
Ti sada mislis da si slomljena.
Ali zapravo nisi.
Slomljena vaza ne kuha kavu.
Ne ide na posao.
Ne svadja se s GPS-om.
Ne odgovara na poruke sa "ma dobro sam".
Ti sve to jos radis.
Dakle nisi slomljena.
Ti si samo privremeno emocionalno demolirana.
To je druga kategorija.
I prolazi.
Polako.
Dosadno.
Nepristojno sporo.
Ali prolazi.
Jednog jutra probudit ces se i shvatiti da ga nisi sanjala.
Onda ces jednog dana proci pokraj mjesta koje te nekad boljelo i neces osjetiti nista osim gladi.
I to ce biti veliki napredak.
Jer glad je znak zivota.
A zivot je tvrdoglava stvar.
Uvijek pronadje nacin da se vrati.
Zato veceras nemoj pokusavati rijesiti cijeli svemir.
Nemoj odlucivati hoces li ikada vise voljeti.
Nemoj pisati knjigu o tome kako je sve zavrsilo.
Pojedi nesto.
Popij vodu.
Operi kosu.
Pogledaj neku glupu seriju.
Posalji prijateljici poruku.
Prezivi danasnji dan.
To je sasvim dovoljno.
A sutra cemo vidjeti.
Jer postoji velika sansa da zena koja danas misli da je izgubila sve, za godinu dana sjedi negdje, smije se kao budala i govori:
"Boze dragi, oko cega sam ja plakala, A mogla sam se lijepo u medjuvremenu sa Duhom kresati"
I vjeruj mi, zivot obozava takve obrte.
A ti nisi kraj price.
Ti si samo usred jednog vrlo cudnog poglavlja.
Za pocetak, imam jednu losu i jednu dobru vijest.
Losa vijest je da ti je srce trenutno u stanju koje bi se moglo opisati kao kombinacija pozara, poplave, potresa i manjeg gradjanskog rata.
Dobra vijest je da srce ima nevjerojatno losu naviku da prezivi i ono za sto se kune da nece.
Znam kako to ide.
Jedan dan si normalna zena.
Drugi dan sjedis na kaucu i vodis raspravu sama sa sobom.
U jednom kutu mozga odvjetnik brani njega.
U drugom tuzitelj trazi dozivotnu kaznu.
Sudac place.
Porota pije vino.
A zapisnicar je vec dao otkaz.
I onda se pitas zasto si umorna.
Pa umorna si jer vodis cijelu sudsku dramu sama.
I jos besplatno.
Najgore je sto nakon ljubavnog brodoloma covjek pocne gubiti osjecaj za stvarnost.
Od osobe koja je hrkala, kasnila, zaboravljala stvari i ponekad govorila gluposti, mozak napravi mitsko bice.
Gotovo bozanstvo.
Kao da nije bio muskarac nego krizanac izmedju princa, filozofa, pjesnika i spasitelja covjecanstva.
A onda te zivot jednog dana lupi po glavi i sapne:
"Draga moja, covjek je jeo pastetu u ponoc i trazio carape pola sata."
I odjednom se aura malo smanji.
Nemoj se ljutiti na sebe zbog tuge.
To samo znaci da si imala hrabrosti nekoga pustiti blizu.
To nije slabost.
To je rizik koji nose svi ljudi koji jos imaju srce.
A znas sto je zanimljivo?
Ti sada mislis da si slomljena.
Ali zapravo nisi.
Slomljena vaza ne kuha kavu.
Ne ide na posao.
Ne svadja se s GPS-om.
Ne odgovara na poruke sa "ma dobro sam".
Ti sve to jos radis.
Dakle nisi slomljena.
Ti si samo privremeno emocionalno demolirana.
To je druga kategorija.
I prolazi.
Polako.
Dosadno.
Nepristojno sporo.
Ali prolazi.
Jednog jutra probudit ces se i shvatiti da ga nisi sanjala.
Onda ces jednog dana proci pokraj mjesta koje te nekad boljelo i neces osjetiti nista osim gladi.
I to ce biti veliki napredak.
Jer glad je znak zivota.
A zivot je tvrdoglava stvar.
Uvijek pronadje nacin da se vrati.
Zato veceras nemoj pokusavati rijesiti cijeli svemir.
Nemoj odlucivati hoces li ikada vise voljeti.
Nemoj pisati knjigu o tome kako je sve zavrsilo.
Pojedi nesto.
Popij vodu.
Operi kosu.
Pogledaj neku glupu seriju.
Posalji prijateljici poruku.
Prezivi danasnji dan.
To je sasvim dovoljno.
A sutra cemo vidjeti.
Jer postoji velika sansa da zena koja danas misli da je izgubila sve, za godinu dana sjedi negdje, smije se kao budala i govori:
"Boze dragi, oko cega sam ja plakala, A mogla sam se lijepo u medjuvremenu sa Duhom kresati"
I vjeruj mi, zivot obozava takve obrte.
A ti nisi kraj price.
Ti si samo usred jednog vrlo cudnog poglavlja.
1
1


