Death Is Not the End?

[medvjed23]

[medvjed23]

Smrt nije kraj?

Ili jeste?

Ima li nas nakon smrti? Ako da, na koji način, u kojoj formi?

[sikiriki]

Javim ti čim umrem.

[medvjed23]

Nemoj izraditi.

[Bobi]

Smrt ti je jedan OFF.

[VR4G]

IMG_3914.gif

[John Cleese]

Ako koga neizdrživo zanima - ljudi nude asistenciju u spoznajnom procesu

[Socrates]

Ključno pitanje čitavog postojanja. Ja ne mislim da je kraj, ali zašto se podrazumijeva da je ono poslije neophodno dobro ili bolje od života?

Kad je Kubrick pričao o The Shining sa Stephen Kingom, on je ponudio sljedeći zanimljiv argument.

Ghost stories impliciraju život poslije smrti, te da je to metafizički pozitivno stajalište, bez obzira na sve ostalo. To može biti strava i užas nama živima, jer smo, moguće, psihološki slabi i moralni apsolutisti. Ali, život poslije smrti je i dalje život. It does not have to be Dženet, Raj or whatever.

[Duh]

Nije smrt kraj. Umiranje je kraj. Umiranje je posljednji cin zivota.
Dok umires, jos si ziv.

A smrt?
Ako poslije nje nema nicega, nema ni tebe da je dozivis kao kraj.
Ako poslije nje ima necega, onda je ocito pocetak neceg drugog.
Zato se ne treba spremati za smrt...
Treba se spremati za umiranje. To svi prodju i bit ce im jasnije poslije svih mutnih slika.

Smrt je, kako god okrenes, vec tudji problem.
Smrt nije suprotnost vjecnosti. Smrt je njen dio.
Ostaje samo pitanje: hocemo li u njoj biti nesto ili nista.
Naravno da ima onih koji misle da ce se uhljebiti...

[Socrates]

Umiranje ne može, po fucking definiciji, biti kraj.

Umirati je nesvršeni glagol.

[Socrates]

A smrt se doživljava kao kraj i kad si živ i poprilično zdrav. Čak i kad nemaš neki posebno zanimljiv ili dramatičan život.

Kad ti rokne granata na glavni gradski trg u tvom rodnom gradu, i pobije i rani desetine ljudi, definitivno počinješ smrt doživljavati kao kraj, čak i kao sedmogodišnjak.

Ako bilo kad doživiš smrt bliske i/ili drage osobe u životu, isto. Pa čak i smrt dragih muzičara, glumaca, pisaca, palestinske djece, ili bilo kojeg nedužnog stvora na svijetu.

Nemoj me bezveze nervirati rudimentarnom filozofijom na Saturday afternoon, što bi Namazana nazvala jutrom.

[Duh]

Umiranje je nesvrseni glagol koji na kraju svrsi.
Gramatika cesto daje vise nade nego biologija.
A tudju smrt, naravno, dozivljavaju zivi. O svojoj jos niko nije ostavio recenziju.

[Duh]

Prvo je umro covjek.
Onda su polako umirali oni koji su ga pamtili.
A kad je umro posljednji koji ga se sjecao,
na neki nacin umrla je i njegova smrt.

[medvjed23]