Nekome ko neće pročitati ostavite poruku

[Pekmeza]

Ako kome treba sta nek se javi jal licno ono u cetri oka ili na kameru. Necu vise da citam bolesti vake onake, ne znam o kome se radi niti zelim da nagadjam.

[neodoljivi]

Meni nije rodjendan u septembru. Ni u oktombru.

[Socrates]

Blago tebi. Meni nije ni u novembru.

[neodoljivi]

Zato ide Samardzic. Al nije Ljubisa, ovog puta je Zeljko.

[WhiskeyPete]

I naravno Džej....

[dmr]

dsfsdfsdfsdf.jpg

[Pekmeza]

Ovo desno kad je “big drop” je kad je ugledala tebe

[dmr]

[Pekmeza]

Neodovljivi je pravi glumac šteta sto se nismo maznuli

[neodoljivi]

đe su glumice, ima li ih?

[Namazana]

Neodovljivi je pravi glumac šteta sto se nismo maznuli

Nikad nije kasno

[neodoljivi]

Ko zna njemu 5

[WhiskeyPete]

Grafana dashboard.

[dmr]

evo grafana ima update

sdfsdfsdfdsdfsdf.jpg

[Duh]

Draga moja Ti,

Procitao sam tvoju zalbu na tudjinu.

Simptomi su mi poznati. Osjecaj nepripadanja, povremena nostalgija, kronican nedostatak prihvacanja i neobicna potreba da te vole ljudi koje, koliko sam razumio, ni sama narocito ne volis.

Jos je rano. Ali sumnjam na ozbiljan poremecaj potrebe za pripadanjem.

Reci mi, draga moja, sta bi se dogodilo kada bi te sutra svi Austrijanci prihvatili?
Bi li ti porasla kosa ili sise? Popravio se metabolizam? Bi li konacno bila sretna?
Ili bi vec prekosutra nasla neku novu skupinu ljudi kojoj ocajnicki zelis pripadati?

Znas sta mene zabrinjava?
Ne to sto te oni ne prihvacaju.

Nego sto si im dala pravo da odlucuju kako ces se ti osjecati u vlastitoj kozi.
To je, oprosti na strucnom izrazu, poprilicna budalastina.

Covjek se rodi sasvim slucajno na jednom komadu zemlje, dobije zastavu, jezik i nekoliko stoljeca tudjih svadja, a onda ostatak zivota provede braneci taj slucaj kao vlastiti izbor.
Neki cak odu u drugu drzavu, pa se pocnu truditi da postanu dio nekog novog kolektivnog slucaja.
Fascinantno.

Da sam manje lud, mozda bih i razumio.

Ali reci mi nesto drugo.
Zasto mislis da u Sarajevu ne bi bila stranac? Ili u Zagrebu? Beogradu?
Zato sto tamo razumijes psovke bez prevodioca?

Vjeruj mi, draga moja, to nije narocito pouzdan pokazatelj pripadnosti.
Mozes biti okruzena hiljadama ljudi koji govore tvojim jezikom, a da niko od njih ne razumije jednu jedinu tvoju misao.

I onda ti odes u Austriju i zalis se sto te ne razumiju na njemackom.

Pa nije li to divno?
Konacno imas barem jezicko opravdanje.

Sta da radis?
Probaj:
Nauci jezik. Postuj zakone. Upoznaj obicaje. Radi, zaradjuj, putuj, voli se s kim ti odgovara i uzivaj u onome sto ti ta zemlja pruza.

Ali, molim te, nemoj pokusavati postati Austrijanka samo zato da bi te neka gospodja s treceg kata pozdravila s malo vise topline.
Ako ti se zivi u Becu, zivi u Becu. Ako ti se sutra prohtije zivjeti u Grckoj, idi u Grcku. Ako te uhvati zelja za Sarajevom, idi i tamo.

Nigdje ti ne garantiram prihvacanje.
Ali ti garantiram da ces svugdje ponijeti sebe.

A upravo tu, bojim se, pocinje tvoj pravi problem.
Jer ako covjek ne moze podnijeti vlastito drustvo, ni milijun novih sugradjana nece mu biti dovoljno.

Probaj izbjeci antidepresive.
Uzmi nesto mnogo neugodnije:
Prestani moliti ljude da te smatraju svojom. Pocni se pitati smatras li ti njih vrijednima svog drustva.*

To je, priznajem, prilicno opasna terapija.
Mogla bi izazvati samopostovanje, nezavisnost i potpuni gubitak interesa za tudje misljenje.

U tezim slucajevima osoba prestane dokazivati svoje porijeklo, prestane se pravdati zbog svojih izbora i pocne zivjeti kako mu odgovara.

Takvi se rijetko vracaju na lijecenje kod gatara ili mene.

A meni je, kao sto znas, svaki izgubljeni pacijent ili strucno receno musterija- financijski gubitak.
Zato te molim da barem jos malo ostanes nesretna.

Cisto iz profesionalnih razloga.

Tvoj Duh

Ps. nisi platila zadno gatanje.